Mlada nizozemska spisateljica, Gerda Blees (rođ. 1985.) inspiraciju za svoj prvijenac Mi smo svjetlost pronašla je u novinskom članku o sumnjivoj smrti žene u Utrechtu, 2017. godine. Žrtva je bila članica komune, a navodno je umrla od pothranjenosti. Zašto komuna? Zašto od pothranjenosti? Bila su to pitanja koja su kod Blees inicirala podrobno istraživanje, a rezultirala ovim djelom, koje nam donosi izdavač HENA COM, u okviru hvale vrijednog projekta Europa iznutra i izvana.
Priča je to o Melodie, Muriel, Petrusu i Elisabeth, članovima komune Zvuk i svjetlost, čiji je osnovni cilj, uz neizbježno mir, suživot, osobni rast, razvoj (nastavi niz), i – suzdržavanje od hrane. Karizmatična (i prilično autoritativna) Melodie osmislila je taj neobični hibrid života, uz različita pravila i aktivnosti poput meditacije, beskonačnih razgovora o svemu što ih muči, devetodnevnog programa bez hrane itd. Ostalo troje prati, više ili manje uspješno, Melodine poprilično sulude ideje, sve do nesretnog slučaja. Naime, Melodiena sestra, Elisabeth, jednostavno umre od kontinuirane, višemjesečne pothranjenosti, što dovodi do uključivanja policije i istrage možebitnog ubojstva…
Roman posebne strukture i narativa
Ono što će čitatelj zamijetiti vrlo brzo jest posve posebna struktura i narativ. Naime, svako od 25 poglavlja započinje rečenicom „Mi smo —„ nešto – noć, mjesto zločina, činjenice, roditelji, leptir, miris naranče, sumnja što de facto čini da svako poglavlje ima svog naratora – pa je to u prvom noć, pa mjesto zločina u drugom i td.
Upravo ta iznimno originalna i zanimljiva struktura najveća je kvaliteta ovog romana. Kroz izmjenu naratora i izmjenu gledišta, što dovodi i do različitih stilova pisanja, Blees secira brojne društvene fenomene, ponajprije kroz kontekst komuna, gurua, i ideja koje inicijalno nisu loše (zajedništvo, mir, rad na sebi, rješavanje sukoba razgovorom itd.), ali koje uz jedan minimalni tvist odlaze u svoju jezivu krajnost, i dovode do nesagledivih posljedica.
Zašto je put do pakla popločen najboljim namjerama?
Vidimo kako i oni koji teže nekom boljem, pravednijem svijetu ponekad završe „ukrivo“. Ili kako bi rekla stara narodna: put do pakla popločan je najboljim namjerama. Počesto zavaravaju i sebe, i druge, i usprkos idejama o ljepšem svijetu, nađu se u komuni, kronično izgladnjeli, na madracu na napuhavanje, u strahu od onog strašnog, velikog, nezamislivog koraka – izaći van u svijet.
Pa tako članovi komune više ne idu na posao, ne druže se s nikim izvan kruga svojih „su-komunljana“, meditiraju, piju čajeve i voćne sokove, beskonačno razgovaraju. Zapravo, četvero ljudi, koji bi trebali biti radno aktivni članovi društva, postaju izopćenici iz tog istog društva, u pretjeranoj ideji neprekidnog „rada na sebi“ zapravo se izgladnjuju, ne pridonose društvu ni na koji način, ne pomažu niti sebi, a niti drugima, nego upravo suprotno – proizvode nenadoknadivu štetu – Elisabeth je umrla, i nema nazad.
Glavni aduti djela
Ovo je doista nevjerojatan roman, u kojem Blees ne osuđuje, ne viče i ne galami na suludost svojih protagonista. Na određeni način distancirana, suvereno i uvjerljivo vlada pričom, i pri tome pokazuje put ulaska u (bezazleni) alternativni način života, koji pruža određeni vid utjehe za naše životne nedaće, da bi se, pod utjecajem samoprozvanih gurua, i gomile lešinara, koji iskorištavaju ljudsku slabost i nemoć, završilo u krajnje neprihvatljivim situacijama. „Govorila je o duhovnom oslobođenju, ali sudeći prema njihovim licima, bila je to prije duhovna kazna.“
Iako je izmjena naratora glavni adut ovog djela, zbog svoje inovativnosti, moram napomenuti i kako nije svih 25 poglavlja na istome nivou. Većina ih je upravo izvrsna, neka i poetična, i zadivljujuće lijepa, dok ih je nekoliko samo okej, a primjerice, za poglavlje Mi smo van Hellingeni koje se sastoji od whats upp dopisivanja, bi bilo puno bolje da ga nije niti uvrstila.
Upečatljiv, intrigantan i nesvakidašnji roman
Generalno gledajući, i određenim nedostacima usprkos, Mi smo svjetlost prilično je uspio, upečatljiv, intrigantan i nesvakidašnji roman, ovjenčan nagradom Europske unije za književnost. Ovo je snažna priča o manipulaciji, ranjivosti, olakom i nekritičkom prihvaćanju svačijih ideja, a ponajviše o tome kako život pod maksimom „biti bolji“ ne rezultira nužno time da bolji doista i postanemo…
Foto: Pexels, HENA
