Poznata influencerica i model Lucija Lugomer poznata je po svojim beauty i modnim sadržajima koje rado dijeli na svojim društvenim mrežama. Angažirana na raznim poljima i često u ubrzanom ritmu života koji vodi, morala je pronaći balans. Naime, prije tri je godine postala bogatija za još jednu ulogu – onu najljepšu. Postala je mama živahnom dječačiću Leonu koji nas je već na ulazu u kuću dočekao s osmjehom na licu.
Budući da je Luciji i njenom suprugu to prvo dijete, njihov se život promijenio u potpunosti. Kako se osjeća kao majka, kako je odabrala ime te kako su se ona i suprug snašli u novim ulogama, otkrila nam je u razgovoru za rubriku Moderna mama.
O novoj životnoj ulozi
- Kako ste se odlučili za ime? Čija je bila zadnja, tvoja ili suprugova?
Kada smo suprug i ja pričali o imenima dogovorili smo se da ako bude dečko da ću ja birati ime, a ako bude curica to će biti njegova uloga. No bez obzira na to što je dečko, ipak smo nekako zajednički odlučili. Sjećam se da smo sjedili na terasi kafića u mom starom kvartu – moj tata, suprug i ja te sam im ja čitala naizmjenično imena pa smo pronašli tri favorita. Neću otkrivati koja su imena bila u pitanju, ali su sva tri bila kratka. Od ta tri izabrala sam Leona. Bilo mi je bitno da ga u gotovo svim segmentima života mogu povezati s tim imenom. I evo, nedavno smo komentirali da je on baš pravi ‘Leon’ te da mu to ime savršeno pristaje karakteru i njegovim osobinama.
On je baš pravi ‘Leon’. Ime mu savršeno pristaje karakteru i njegovim osobinama.
- Kako je period trudnoće prošao za tebe?
Trudnoću sam odradila savršeno, bez ikakvih većih tegoba. Bila sam smirena, uživala u cijeloj toj fazi, nisam dala da me se sputavaju kojekakve teorije, već sam si dala oduška da uživam u svim blagodatima iščekivanja naše nadolazeće sreće. No, rodio se Leon! I to u drugoj po redu najintenzivnijoj fazi u mom životu. Nakon 2 tjedna došla je korona te nakon toga potresi.
Iskreno, ta beskrajna sreća nije mi bila prva emocija koja mi je pala na pamet. Živjela sam u strahu. U iščekivanju mirnijeg perioda, a vrijeme ustvari leti…
- Kako si se snašla u novoj životnoj ulozi, a kako se snašao tvoj partner?
Suprug i ja odradili smo cijeli taj period najbolje što smo mogli s obzirom na okolnosti i na to da nismo imali nikoga osim jedan drugoga. Bilo je teško. Bilo je uistinu teško, ali opet s druge strane sam zahvalna toj korona-situaciji jer je suprug mogao biti doma uz mene svakoga dana i pomoći mi. Iznimno sam zahvalna na tome koliko god bilo kontradiktorno, ali vjerujem da nas je to dodatno povezalo.
- Jesi li dobila kakve savjete prijateljica ili bliskih osoba koji su ti postali posebno dragocjeni?
Od savjeta sam strogo slušala svoje patronažne sestre, pokoju prijateljicu koja mi je pružala svoju podršku i razumijevanje te doktoricu opće prakse i pedijatricu. Dosta sam stroga po tom pitanju jer držim do svojih uvjerenja i najviše sam se oslonila na vlastitu intuiciju koja me dan danas najbolje služi.
S njim je svaki moment lijep i baš smo u nekoj genijalnoj fazi…
Prve tri su najvažnije
- Koji ti je trenutak u danu s Leonom najdraži? Imate li svoje neke posebne rituale?
Najdraži su mi vikendi, kada ustvari nadoknađujemo sve ono što je mimo posla i vrtića jer se tijekom dana družimo uistinu kratko, još pogotovo ako se meni potrefe obaveze u popodnevnim satima, ponekad se (rijetko) desi da se vidimo na svega pola sata u danu.
Nema mi ništa ljepše nego kada subotom možemo spavati duže i kad ga osjetim onako toplog, mekanog tek razbuđenog – kada još ‘ne zna gdje je’ ili prije spavanja kada se kupamo, čitamo knjigice, stvaramo nove priče, puštamo mašti na volju i naravno pjevanje i maženje prije samog spavanja. S njim je svaki moment lijep i baš smo u nekoj genijalnoj fazi. Čak kad i ne sluša, suzdržavam se da se ne počnem smijati pred njim jer su s govorom počele i njegove manipulacije! 😀
Leona bih opisala kao dobrog, smirenog i znatiželjnog dječaka (…) Moram priznati da je sve što sam si priželjkivala od vlastitog djeteta. I puno više od toga!
- Leon je sad već veliki dečko, nedavno je napunio tri godine. Kako bi ga ti opisala?
Leona bih opisala kao dobrog, smirenog i znatiželjnog dječaka. Naravno da on kao i sva ostala djeca prolazi kroz svoje faze te kao niti mi ne može baš svaki dan briljirati, ali moram priznati da je sve što sam si priželjkivala od vlastitog djeteta. I puno više od toga!
Bez obzira na trenutnu fazu tantruma, nekako sam zadovoljna kako nam i to prolazi dok god se sve možemo dogovoriti smirenim glasom i smirenim načinima, u suprotnom vjerujem da bih bila nekako tužna.
- Koje su tvoje must-have stvari bez kojih ne bi mogla zamisliti prve tri godine Leonovog života?
Ne bih mogla zamisliti prve tri bez kolica. Amen. Dakle svaki dan smo po minimalno dva puta dnevno išli van u šetnju. Jako nam je dobro došla mala plišana ovčica koju je od prvoga dana prihvatio, a ona imitira razne zvukove.
Hranili smo se i u naručju, njihalice nije volio, kadica je isto nešto što nam nije bio baš neki must-have… Hmm, još bih istaknula visoku prematalicu jer nam je spasila kičmu (i živce!). 😀
O roditeljstvu i izazovima…
- Kakav je Danijel tata, a kakva si ti mama? Jeste li komplementarni u svojim roditeljskim stilovima?
Gdje sam ja stroga suprug je blaži i obrnuto. Nekako balansiramo rekla bih. Tražimo se još uvijek, upoznajemo u ulogama koje smo si stvorili. Ali, ono što uvijek kažem jest da se sve vidi po Leonovom ponašanju – a to je da je on ustvari jedno bezbrižno i neopterećeno dijete. To nam je najbitnije u odgoju Leona i smatram da svako dijete mora i zaslužuje doživjeti taj osjećaj, pogotovo u tako delikatnoj fazi svoga života i razvijanja.
Danijel je brižan, nježan, ne strahuje pokazati svoje emocije…
- Kako se suprug snašao u roditeljskoj ulozi?
Suprug mi je od samog početka najveća podrška uključujući i trudnoću. S obzirom na to da kada smo se upoznali i nije baš nešto bio sklon klincima, uistinu mislim da bi za takvog čovjeka bilo šteta da se nije ostvario kao otac u svome životu jer je sve što jedno dijete može poželjeti. Brižan, nježan, ne strahuje pokazati svoje emocije, diže se i kada je umoran i poseže za njegovim osmjehom kao najvećom motivacijom u svom danu. Takvog tatu sam željela za oca svoga djeteta.
Životni balans
- Kada si se vratila poslovnim obavezama i kakav je bio osjećaj?
Nećemo se lagati, povratak na posao bio mi je bitan. S godinu i dva mjeseca Leon je krenuo u vrtić koji je prihvatio od prvoga dana prilagodbe na čemu sam dan-danas prezahvalna te sam sve svoje obaveze povratkom na posao lakše prihvatila. Volim to što radim, težim dobrim rezultatima i ponekad čovjeku nedostaju te odrasle teme za razgovor. Sama sam pokazatelj da se može jedno i drugo.
No ruku na srce, od kada sam se vratila na posao nakon porodiljnog imam tim ljudi oko sebe koji mi pomaže u ostvarenju mojih snova, s mojom firmom i jako sam zadovoljna.
- Kako balansiraš između rada, djeteta i kućanskih poslova?
Balansiram isključivo a) dobrom organizacijom, b) suprugovom podrškom i c) samokontrolom da znam kada je vrijeme za jedno, a kada za drugo… Kućanski poslovi su mi oduvijek bili prioritet jer sam mlada ostala bez majke s dvoje muških u kući i to uvijek mora biti ko po špagi kod mene… Ne da mora, nego sam jednostavno tako naučila i drugačije više ne znam.
Povratak poslovnim obavezama
Poslovnim obavezama vratila sam se kada je Leon krenuo u vrtić, dakle s godinu i dva mjeseca. Osjećaj je bio pomalo zbunjujuć, ali sam se stvarno brzo uhvatila u koštac s obavezama, ciljevima i planovima.
Suprug i ja smo od prvoga dana sami, moj otac radi, a suprugovi roditelji su se tek prije par mjeseci vratili u Hrvatsku. Tako da smo naučili bez njih jer smo morali. Ali, evo sada smo se i mi donekle opustili jer ih je Leon neko vrijeme pomalo i odbijao zbog tolikog izbivanja iz njegovog života. Sada ponovo učimo biti skupa i trebao nam je neki period da mozak shvati kako sada imamo tu opciju. Zahvalni smo da je tako i da im Leon donosi veliku sreću te da se i on opustio s njima. Neka nama njih, a i nas njima. 😊
Bez svoje mame ostala sam kada sam imala svega 11 godina, tako da mi je teško reći što sam točno pokupila od nje, ali ono što me uvijek učila je da ne bježim od odgovornosti.
Važno je djetetu dati pravi primjer
- Često kažu da smo s godinama sve sličniji svojim roditeljima. Prepoznajete li možda već neke sličnosti između svog stila odgoja i stila odgoja svojih roditelja?
Naravno da primjećujemo taj generacijski utjecaj, mislim da je to normalno. Sve dok je u balansu, haha!
Kod supruga vidim da ima sve jasnije ciljeve, a ja sam sve ustrajnija u tome da stvari budu pod kontrolom jer uistinu nema veće motivacije od toga da želiš najbolje za svoje dijete. U mojoj kući recimo nikada nije bilo psovanja, pa i to sada primjećujem kod sebe jer mi to sve više smeta u Leonovoj okolini.
Nažalost, ja sam uistinu prerano ostala bez svoje mame, kada sam imala svega 11 godina, tako da mi je teško reći što sam točno pokupila od nje. Ono što me uvijek učila je da ne bježim od odgovornosti. Tako da, definitivno na tome radim.
Trenutak za sebe
- Uspiješ li uhvatiti pokoji trenutak samo za sebe? I ako da, kako takve trenutke najradije provodiš?
Prije mi nikakav prioritet nije bilo vrijeme za mene pa sam ga naučila stvarati radi vlastitog psihičkog zdravlja. Jednostavno je zdravo ponekad biti i sam sa sobom. Priuštiti si masažu, manikuru, otići na kavu s prijateljicom ili možda prošetati, pročitati koju stranicu knjige ili otići pod pauzom psihologu. Za to se ne bismo trebali pravdati nikome, niti osjećati grižnju savjesti radi toga.
- Imaš li neke svoje beauty rituale kojih se predano držiš?
Moji beauty rituali su manikura, pedikura, depilacija, double cleanse i odlazak frizeru. Ostalo obavljam sama u svojoj kućnoj atmosferi. I definitivno preporučam ženama puder obrve od srca – ja sam se preporodila!
Savjet za kraj…
- Što bi rekla da si ti naučila od Leona?
Uz Leona sam naučila biti generalno bolja osoba. Još odgovornija i još smirenija. Po prirodi mi promjene dosta teško padaju, ali s njim sam tome nekako dorasla.
- Koji je savjet koji bi ti dala svim budućim mamama?
Svim budućim mamama bih prvenstveno savjetovala da slušaju svoju intuiciju i svoje dijete. Ako dobro slušaju/gledaju, dijete će im dati sve odgovore na njihova pitanja. Što manje guglati i prestati plašiti druge buduće mame!
Foto: Sanja Tušek
