U siječnju, svi nekako šuškamo o novogodišnjim odlukama. Ukoliko je jedna od vaših da ćete više čitati, tada donosimo nekoliko zanimljivih književnih prijedloga. Kako se to na svadbama kaže: nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno… jedino ne znam što bi u književnosti bilo nešto plavo, ali dobro, shvatili ste!
Frode Grytten: Sobe uz more, sobe u gradu
Iako nisam ljubitelj kratkih priča, ova me knjiga oborila s nogu. Norveški je pisac Frode Grytten napisao deset kratkih priča inspirianih slikama poznatog američkog slikara Edwarda Hooper. Hooperove melankolijom obojene slike maestralno je prenio u literarnu formu, pri čemu likovi žive, vole, mrze, svađaju se, mire se… Sobe koje Grytten spominje razasute su po čitavom svijetu, a svima njima zajednička su neka egzistencijalna i ina druga pitanja, koja postavljaju likovi. Dakle, knjiga koju sam čitala krajem prošle godine, ali ću je i ove svakako ponovno uzeti u ruke…
Harper Lee: Idi, postavi stražara
Nakon Pulitzerom nagrađenog romana “Ubiti pticu rugalicu”, njegova se autorica Harper Lee povukla s književne scene. Pedeset godina trebalo je da se izda roman “Idi, postavi stražara”, svojevrsni nastavak nagrađivanog prethodnika i apsolutna prošlogodišnja književna senzacija. U novome se romanu djevojčica Scout, junakinja slavnog prethodnika, pojavljuje u svojoj odrasloj dobi, vraćajući se na američki Jug, u posjet ocu, odvjetniku Atticusu. Ukoliko ste voljeli “Ubiti pticu rugalicu”, tada je ovo naslov koji se ne smije zaobići.
Margaret Atwood: Modrobrada / Gazela i kosac
Jedna od mojih najdražih spisateljica, inače začetnica kanadskog ženskog pisma, u svojim se djelima uglavnom bavi pitanjima feminizma, te na suptilan i iznimno zanimljiv način progovara o ženama i njihovom položaju u suvremenom društvu. Attwood je dobitnica i prestižne književne nagrade Booker, a toliko ju volim da zapravo i ne znam što bih njezino preporučila. Moj prvi susret s njom bio je “Modrobrada”, a njezin novi roman koji se može pronaći na policama naših knjižara i knjižnica je “Gazela i kosac”, pa eto, birajte sami…
Miljenko Jergović: Sarajevo, plan grada
Jergović, iznimno elokventan i produktivan pisac s ovog našeg, balkanskog područja, krajem prošle godine nam se predstavio s novom knjigom “Sarajevo, plan grada”. Sarajevo, kao jedan od najzanimljivijih gradova, s nevjerojatnom prošlošću otvara se na stranicama novog Jergovićevog romana u svom punom sjaju, i to baš onako kako to jedan veliki grad i zaslužuje: ne kroz njegovu goegrafsku veličinu, jer i nije nešto velik, nego kroz veličinu njegove raje, koju Jergović opisuje baš onako suptilno, kako samo on to zna…
Cees Nooteboom: Skitnje do Santiaga
Veliki zaljubljenik u Španjolsku, u ovome romanu putuje prema Santiagu de Composteli, drevnim hodočasničkim putem, prateći tragove poznatih Španjolaca. Kroz povijest, kulturu, arhitekturu i umjetnost jedne divne zemlje, prolazeći i ne tako razvikanim turističkim krajevima, Nooteboom je iznjedrio maestralni hommage Španjolskoj.
Nebojša Lujanović: Otok boje kože
Mladi Rom, optužen za podmetanje požara u kojem je stradao jedan muškarac, bježi iz Zagreba, negdje početkom devedesetih, prema Bosni. I tu po prilici staje mogućnost prepričavanja ovog sjajnog romana, u kojem se isprepleću različite, ali podjednako tragične životne priče njegovih junaka. Ljubav, mržnja, predrasude, krivnja, pokušaji i pogreške, kriva boja kože, prokleti rat, i jednako tako proklete sudbine, spojeni su u dojmljiv roman, o kojem ćete još dugo razmišljati, nakon što zaklopite posljednju stranicu…
Jonathan Franzen: Čistoća
Američki pisac izuzetnog talenta nam se, nakon “Slobode” i “Korekcija” predstavlja još jednim odličnim gigantskim romanom, “Čistoća”. Priču o Purity Pip Tyler, mladoj skvoterici opterećenoj pitanjem tko joj je otac, Franzen je maestralno isprepleo kroz prošlost i sadašnjost, kroz različite zemlje, kontinente i nezaboravne likove, te nam tako još jednom dokazao zašto ga mnogi smatraju jednim od najznačajnijih američkih suvremenih pisaca.
Zoran Ferić: Na osami blizu mora
Još jedan domaći pisac zasluženo se našao na ovoj “must read” listi. Za razliku od iscrpnog “Kalendara Maja”, u ovome romanu Ferić svoje likove, kroz prizmu muško-ženskih odnosa, seksa, gorko-slatkih i grotesknih situacija, prati u ključnim momentima njihovih života. Iako nam ih “servira” fragmentarno, krajnji dojam ovoga romana je savršeno zaokružena cjelina, koju nikako ne smijete zaobići.
Ivana Šojat : Unterstadt
Unterstadt mi je godinama stajao na polici, da bih ga napokon ovog ljeta uzela, a onda se i sasvim oduzela. Naime, ovaj sjajan roman, inače priča o nekoliko generacija žena u građanskoj obitelji njemačkih korijena u Osijeku, roman je magične privlačnosti. Kroz obiteljsku sagu autorica je progovorila i o krvavom dvadesetom stoljeću, višeetničkom gradu, pravim i pogrešnim izborima, diktaturama i svem onom drugom sr***u u kojem se nađe mali čovjek, a da ga pritom nitko ništa ne pita… Duboka isprika autorici romana što je tako dugo skupljao prašinu. Posipam se pepelom…
Marguerite Duras: Mornar s Gibraltara
Priznajem, Mornara s Gibraltara, kao novoizdani roman francuske spisateljice Marguerite Duras, nisam čitala. Ali, zato sam čitala sve ostale njezine romane, koje sam uspjela pronaći. Jedna od najprevođenijih francuskih pisaca je ujedno i jedna od mojih najdražih, u čije knjige svako toliko uronim. Tada se posve izgubim u melankoličnom, fragmentarnom i atmosferičnom pismu ove genijalne i iznimno produktivne autorice. Likovi M. Duras su uvijek ponešto izgubljeni, na raskrižjima svojih životnih puteva, ali nekako im se uvijek više da ispiti još malo vina, nego se uhvatiti ukoštac s problemima… Pa uvijek nekako završe tako da ih taj život jednostavno dalje nosi, a da ni sami ne znaju gdje. Duras ćete ili obožavati, ili se nećete maknuti dalje od prvih nekoliko stranica, ali ako se s njom još niste susreli, svakako znate što vam je činiti…
Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Fynn
Novi roman domaćeg pisca Bekima Sejranovića već sam dobrano nahvalila u jednoj od prethodnih kolumni, tako da ću sada samo kratko. Ovaj sjajan i beskompromisan roman rijeke, začinjen alkoholom, cigaretama, drogom, psovkama, seksom i gomilom upravo nevjerojatnih likova i događaja, je obavezna lektira za 2016. godinu. I točka.
Michael Ondaajte: Divisadero
Tko o čemu, ja uvijek o “Divisaderu”. Roman kanadskog pisca šrilankanskih korijena, kojeg pročitam sigurno jednom godišnje, dakle, sad već četiri puta, predivna je i poetična priča o troje djece, odgojene kao braća, a da to zapravo nisu, koje jedan tragični događaj baca na različite strane svijeta i u različite sudbine, da se više nikada ne susretnu. Fragmentaran, postmodernistički, sa nevjerojatnim epizodama i toliko predivnim rečenicama, da sam ih morala čitati na glas dok me moja nejačad na plaži gledala u čudu, ovo je roman koji će vas obuzeti. Ne praštam ako neće. (Kao što nije obuzeo recimo mog supruga, pa se već dvije godine ljutim, i ne smije ga spomenuti, da ga ne okalja…)
Jhumpa Lahiri: Tumač bolesti
Već dobro poznato ime, Jhumpa Lahiri, spisateljica bengalskog porijekla, javnosti se predstavila sad već daleke 2000. sa zbirkom od jedanaest pripovjedaka, “Tumač bolesti”. Sasvim zasluženo, za svoju je zbirku dobila Pulitzerovu nagradu, a njezina kasnija djela sasvim su se prirodno nastavila na ovaj sjajni uradak. Elegantnim i odmjerenim stilom, Jhumpa progovara o Bengalcima, o srazu različitih kultura, nacija, religija, interesa, osobnosti, ali i o bogatom, ponekad kaotičnom, a ponekad i harmoničnom suživotu različitosti.
Pascal Bruckner: Ljubav prema bližnjemu
Jednostavno obožavam romane francuskog pisca i filozofa P. Brucknera. Uvijek njegovi romani počnu posve nevino, pa tako i ovaj. Sebastien je u najboljim godinama, uspješan, zgodan, otac, suprug, zapravo ima sve. Ali, zaključuje kako je to toliko dosadno i predvidivo, kako treba nešto novo, drugačije, posebno… I tako naš Sebastien postaje muška prostitutka, vodeći predano svoj paralelni život. I sve bi to još bilo donekle ok, da nas dragi gosp. Bruckner nije odveo u upravo nezamislive i često nemilosrdne zakutke ljudske perverzije i najnižih strasti, gdje jednostavno ne možeš vjerovati što čitaš. Oštra kritika zapadnjačkog načina života, koja će vam izbiti zrak iz pluća.
Milan Kundera: Nepodnošljiva lakoća postojanja
Dobro, znam da ste to već čitali. Ali, sigurno prije dvadeset godina, i sigurno se više ne sjećate. Kako je gosp. Kundera upravo izdao svoj, sudeći prema godinama vremešnog pisca, vjerojatno posljednji roman, bio bi red da ga se ove godine malo više sjetimo. S obzirom da sam upravo ponovila gradivo i ponovno pročitala njegova dva najpoznatija romana (“Šalu” i gore spomenuti), još uvijek sam pod dojmom ovog sjajnog pisca, njegove erudicije, aktualnosti, literarne hrabrosti. Dakle, ove godine predlažem popravni iz Kundere. Neće vam biti žao.
I, mala napomena, redoslijed nema nikakve veze sa eventualnim ocjenama pojedinog romana…
Foto: Andrew Garth, Screenshot, VBZ, Fraktura, Znanje
