Kako je to biti mlada zaposlena žena u suvremeno, digitalno doba kad je sve užurbano i dinamično, jako dobro zna Andrea Andrassy. Spisateljica, kolumnistica, influencerica – samo su neke od titula koje se vežu uz Andreino ime. Upravo zbog prirode posla, Andrei nijedan dan nije isti i često je dinamičan i nepredvidljiv. Budući da joj je ured u stanu, trudila se urediti ga kako bi se mogla koncentrirati na posao. Osim ureda, cijeli je stan uredila minimalističkim stilom sa zanimljivim detaljima.
Nakon posjeta Aniti Dujić, Journal je ovoga puta bio u gostima kod Andree Andrassy koja nas je ugostila u svom domu. Uz šalicu kave razgovarali smo o svemu i svačemu, a ponajviše o detaljima kojima je uredila stan. Što joj je bilo najvažnije u uređenju stana, koji su joj rituali prije pisanja i bez čega ne započinje dan, saznajte u nastavku.
Inspiracija za uređenje
- Draga Andrea, prije svega hvala ti što si nas ugostila u svom domu. 🙂 Za početak, zanima nas gdje si pronašla inspiraciju za uređenje? Koje si materijale i boje najviše kombinirala pri uređenju i zašto?
Kad sam uređivala stan, bilo mi je važno da je prostor umirujuć i da nema previše boja jer me šarenilo smeta, tako da sam u startu znala da želim minimalizam. Sve sam radila u etapama, sukladno mogućnostima – kuhinju i dnevnu sobu mi je projektirala arhitektica Tina Kurpez, kupaonu i wc Boba Blašković i Dražen Banković, a spavaću sobu i ured ID design. U kuhinju sam prošle godine dodala i otok (zapravo poluotok) jer mi je falilo prostora za pripremu hrane. U stanu prevladavaju mekani, bež tonovi koji su na nekim mjestima razbijeni drvenim detaljima, a jarke boje sam ostavila za dekoracije i knjige. Netko će reći da je to “sterilno” uređenje, ali meni je baš onako kako volim.
Omiljena prostorija
- Možemo vidjeti da tvojim domom prevladavaju svijetle boje. Što ti je najbitnije u interijeru?
Volim prostore koji su prozračni i koji nisu natrpani stvarima, ali i uživam kad dođem kod nekog tko ima šareni stan prepun boja i sitnica. Povremeno mi padne na pamet da bi i kod mene dobro došlo još detalja i boja, ali brzo se predomislim jer bih vjerojatno bila jako anksiozna u takvom prostoru.
- Nakon napornog radnog dana, što te ispunjava i opušta? Koja je prostorija tvoja zen-oaza i zašto?
Obožavam gledati serije i to je nešto što radim na kraju svakog dana, gotovo bez iznimke. Imam pravilo da uvijek “moram” biti u dnevnoj sobi najkasnije u 21h, pa onda na kauču gledam serije, a najkasnije u ponoć selim u spavaću sobu u kojoj odgledam još epizodu-dvije na projektoru, odnosno na stropu. To mi je ritual koji me opušta i osjećam se čudno ako nekoliko večeri za redom ne pogledam ništa.
Kuhinja kao središte doma
- Uz sve poslove, na Instagramu možemo vidjeti da voliš putovati, ali da si i pravi gurman. Što najviše voliš pripremati doma za sebe, a što za goste? 😊
Kad kuham za sebe, većinom radim tjesteninu jer ju obožavam – jedno od najdražih jela mi je pesto genovese, a nedavno sam u Los Angelesu probala penne alla vodka tako da je i to na popisu favorita. Mislim da tjesteninu jedem minimalno 5 puta tjedno, najčešće navečer, uz televizor. Gostima volim pripremati lazanje i rižoto od plodova mora jer su to stvari koje mi uvijek odlično ispadnu, a prošlo ljeto sam počela raditi i popularnu Jennifer Aniston salatu koja je uvijek hit. Volim kuhati, ali volim i kad samo naručimo pizzu jer onda nema puno posla.
Detalj na koji sam potrošila najviše vremena nije u kuhinji, nego u dnevnoj sobi – to je blagovaonski stol od hrastovog drva koji se razvlači. Dugo sam ga tražila i još duže čekala da stigne, ali isplatilo se.
Ništa bez kave
- Na što si posebno pazila pri uređenju kuhinje? Koji si detalj posebno birala?
Bilo mi je važno da imam puno prostora za skladištenje – u kuhinji je prije bila špajza koju smo srušili i bilo me strah da neće biti mjesta za sve stvari, ali visoki ugradbeni ormari su riješili problem. Najdraže stvari u kuhinji su mi poluotok koji ima četiri ogromne ladice s puno prostora i indukcijska ploča koju sam kupila prošle godine jer me izluđivao plinski štednjak koji je bilo nemoguće održavati urednim. I naravno, neizostavni aparat za kavu koji koristim više od ijednog uređaja. Detalj na koji sam potrošila najviše vremena nije u kuhinji, nego u dnevnoj sobi – to je blagovaonski stol od hrastovog drva koji se razvlači. Dugo sam ga tražila i još duže čekala da stigne, ali isplatilo se.
Kad bi slike pričale…
- Stan si ispunila umjetničkim slikama koje prostoru daju dodatan šarm. Koja je priča iza njih?
Na početku sam imala problem sa slikama jer se većina njih nije uklapala u estetiku koju sam htjela za novo uređenje, pa sam ih nakon duge borbe napokon odnijela u garažu. U dnevnoj sobi imam nekoliko slika – Jordana koji je mama dobila kao svadbeni poklon, nekoliko apstraktnih postera koji nemaju nikakvu vrijednost, ali meni su lijepi i dvije slike akademskog slikara Dejana Kljuna koje sam kupila na aukciji. Njegove aukcije su performans u kojem ih prvo ponudi prolaznicima po cijenama koje kreću od 5 kuna, a ako ih nitko ne kupi, zapali ih. Cilj je pokazati da je vrijednost umjetnosti usko povezana s nečijom željom da tu umjetnost nagradi. Najveću i najdražu sliku u stanu sam kupila za 100 kuna, a godinu kasnije sam za isti iznos kupila još jednu, koja stoji na komodi.
Nisam osoba koja može pisati pomalo, uvijek si odredim rok u kojem sve mora biti gotovo i to uvijek poštujem.
Proces pisanja
- Koji su tvoji rituali prije pisanja, u kojoj prostoriji najčešće pišeš i zašto?
Nemam ritual, više hodogram koji izgleda otprilike ovako – kolumna izlazi srijedom, što znači da su četvrtak i petak dani kad ne razmišljam o pisanju. Subotom lagano počinjem razmišljati što ću, nedjeljom malo detaljnije, a u ponedjeljak sam živčana jer mislim da neću moći napisati ništa. U utorak paničarim, pogotovo ako još nemam ideju jer je to dan kad pišem, zato u WhatsAppu imam status “utorkom ne odgovaram na poruke” jer sam primijetila da je to dan kad mi se ljudi najviše javljaju.
U utorak napišem tekst s kojim sam koliko-toliko zadovoljna, a u srijedu ga revidiram i šaljem. To je hodogram za kolumnu, a za knjigu imam pravilo “5000 riječi dnevno” – tako sam pisala sve knjige dosad i mislim da neću mijenjati pristup. Nisam osoba koja može pisati pomalo, uvijek si odredim rok u kojem sve mora biti gotovo i to uvijek poštujem.
Vrijeme za sebe
- Slobodno vrijeme voliš provoditi i s nećakom. Ima li on svoj omiljeni kutak kada dođe u posjet?
Naravno da ima, njegov omiljeni kutak je svaki kutak u kojem je nešto lomljivo. I kutak u hodniku u kojem stoji teglica s lizalicama – koje su tamo zbog njega, ali na dovoljno visokom mjestu da do njih ne može sam.
- Prije spavanja, kao i svaka žena, imaš sigurno neke večernje rituale. Kupaona je mjesto na kojem se posvećujemo samo sebi. Kojih detalja iz kupaone se ne bi nikada odrekla?
Ja sam po tom pitanju “grozna” žena, nemam neke rituale – skinem šminku, otuširam se i operem lice, ponovno skinem šminku jer uvijek nešto ostane, operem zube i to je to. Povremeno koristim serume za lice i obavezno kremu, ali to je manje-više to. Vjerujem da ću s godinama usvojiti neke nove rituale, ali trenutno se držim samo osnova jer sam lijena za sve ostalo.
Najdraži detalj u spavaćoj sobi
- Na kraju dana sigurno jedva čekaš da se ušuškaš u krevet. Koji detalj ti je posebno drag u spavaćoj sobi i zašto?
Obožavam svoj krevet, njega sam kupila ljetos, a ujesen sam stari ormar zamijenila novim. Htjela sam bijeli, ali nagovorili su me da uzmem ovaj sa zatamnjenim, brončanim staklom koje lagano mijenja boju ovisno o količini sunca u prostoriji – i jako sam sretna da sam popustila jer se prekrasno uklopio. U ormaru mi je najdraži dio posebna ladica za nakit.
Nemam ga jako puno jer mi ga nije prirodno nositi i uvijek se moram nagovoriti da ga stavim, ali volim što svaki komad ima svoje mjesto. I obožavam projektor koji mi stoji na noćnom ormariću – otkad ga imam, puno me manje bole leđa jer ležim i gledam serije na stropu, što je veliki napredak u odnosu na neprirodne poze u kojima se nađem na kauču.
