La Muralla Roja – nestvarno zdanje u Španjolskoj koje je inspiriralo scenografiju u seriji Squid Game
Koliko je Gaudí bio zaslužan za izgradnju barcelonske panorame tijekom ranog 20. stoljeća, tako je Ricardo Bofill doprinio da španjolski grad poprimi oblike postmoderne krajem istog tog stoljeća. Ipak, ovom prilikom posjetit ćemo jedno njegovo zdanje koje se nalazi, ne u rodnoj mu Kataloniji, već u pokrajini Valencija. Na obali Costa Blanca, odnosno bijeloj obali, nalazi se gradić Calpe, u kojem je smješten La Muralla Roja, odnosno crveni zid.
Odmah na početku odgonetnut ćemo ono što ste možda i sami primijetili, ali niste sigurni je li vaše zapažanje ispravno. Odgovor je – da, ova građevina poslužila je kao inspiracija kreatorima serije Squid Game, točnije – njenim scenografima. Labirint po kojem se kreću fiktivni likovi nalik je na zidine koje je osmislio španjolski arhitekt. Hajdemo sada prošetati tim šarenim zidovima.
Svestrani utjecaji
Kako je sam Ricardo svojevremeno rekao, trebalo mu je približno 10 godina da dovrši skicu za ovo djelo. Kada je to konačno i učinio, zgrada je sagrađena 1973. godine. Dakle, ove godine proslavit će svoj 50. rođendan. Tijekom te polovice stoljeća, održala se kao simbol ne samo Ricardovog dizajnerskog identiteta, već i cjelokupnog pristupa koji je on slijedio. Načinjena u stilu konstruktivizma, porijeklom iz Sovjetskog saveza, a popularnog nešto ranije tijekom 20. stoljeća, La Muralla Roja u svojoj silueti utjelovljenje je brutalističke filozofije ovog pravca.
S obzirom na povijesnu povezanost arapske i španjolske kulture, Bofill nije tajio da je inspiracija za La Muralla Roja potekla upravo iz dodira ove dvije struje. Naime, arapski narodi dugo su naseljavali jug Španjolske, pa se utjecaj njihove arhitekture i danas može primijetiti u primorskim gradovima ovog dijela zemlje. Ne samo to, već je i španjolski jezik bogat je arapskim izrazima, čak i kada se radi o nazivima mnogih gradova. Iako su Arapi napustili Iberijski poluotok još u 17. stoljeću, kulturna ostavština je i dalje prisutna. Tako je i Bofillu poslužila kao referenca, i to specifično oblik marokanskih i tunižanskih građevina, znanih kao qasbah ili kasbah. Time oblik Crvenog zida po mnogočemu prati upravo tipične linije sjevernoafričke arhitekture. Na svakom katu nalazi se malena plaza – trg, ali mogli bismo ga nazvati i odmorištem, koje povezuje apartmane unutar kompleksa.
Tako je La Muralla Roja postala oličenje modernističkog pristupa mediteranskoj tradiciji – spoj južnjačke zaobljenosti i sjevernjačke oštrine.
Boja u funkciji informacije
Premda bismo se složili da je paleta boja jedan od primarnih aduta Crvenog zida, ona nije odabrana tek u puke estetske svrhe. Zamisao Ricarda Bofilla bila je da koloritom prikaže razliku u arhitektonskim elementima koji su iskorišteni, a koji se izmjenjuju kako prolazite kroz ovo zdanje. Katalonski arhitekt će uposliti istu tehniku u svojim kasnijim radovima, pa je ova metoda s vremenom postala prepoznatljiv potpis njegovih kreacija.
Šta se krije iza raznobojnih zidova?
La Muralla Roja od samog početka bila je stambeni projekt, pa danas i dalje služi toj namjeni. Drugim riječima, mnogi od 50 stanova, koliko ih ukupno broji, dostupni su za iznajmljivanje na platformi AirBnb. S obzirom na to da je španjolsko primorje popularna destinacija, nema razloga da se na sljedećem putovanju ne uputite upravo prema Valenciji i gradu Alicante.
*Tekst je preuzet s portala Journal.rs.
Fotografija: Instagram (@karanikolov, @meummare) / Unsplash