Poštenje kao temelj socijalnih odnosa
“Pozitivna psihologija ukazuje kako je poštenje povezano s pravednošću i brigom za druge ljude što se može smatrati značajnim zaštitnim čimbenikom u sklapanju i održavanju socijalnih odnosa s drugim ljudima.” Kaže Krešimir i dodaje
“Poštenje također upućuje i na moralni identitet pojedinca, odnosno na njegov cjelokupni integritet. Filantrop Warren Buffet kazao je kako je “poštenje skup poklon” te da ga kao takvoga ne možemo očekivati baš od svih osoba u našem životu. Ovaj citat ide u prilog jednog istraživanja Sveučilišta Julius-Maximilians kojim je utvrđeno kako su oni ljudi postižu više rezultate na dimenziji poštenja ujedno i oni koji se ne oklijevaju u svojim društvenim odnosima izjasniti iskreno. Takve osobe jasno daju do znanja drugima uklapaju li se određene informacije u njihove vrijednosne okvire, ali na asertivan način, pritom uvažavajući suprotnu poziciju.”
Što mislimo kada kažemo da je osoba poštena?
“Velik broj pojedinaca za sebe smatra da je pošteno i iskreno. Profesor psihologije Dan Ariely smatra kako poštene osobe ne toleriraju neiskrenost i obmanjivanje drugih. Naime, upravo zbog kognitivne disonance, pošteni pojedinci ne govore neistinu i nisu skloni laganju jer im to stvara nelagodu i napetost. Iz tog razloga, poštene osobe cijene sposobnost izgradnje kvalitetnih socijalnih odnosa upravo na temelju međusobnog povjerenja. Poštene osobe ne trude se i nemaju potrebu svidjeti se svima. Premda se može doimati kako takve osobe imaju manji broj prijatelja, njihovi odnosi s drugim ljudima su uvijek temeljeni na uzajamnoj iskrenosti i povjerenju.”
Zašto je iskrenost važna?
Definicija kaže da je iskrenost aspekt moralnog karaktera koji označava pozitivne i čestite atribute kao što su integritet, istinoljubivost, uključujući iskrenost ponašanja, zajedno s odsutnošću laganja, varanja, krađe i slično. Smatra se jednom od najljepših ljudskih vrlina, a opet je u modernom svijetu toliko zapostavljena.
“Iskrenost je poželjna za brojne aspekte ljudskog života i djelovanja, a naročito je važno njegovati ju još od rane dobi. Učenje djece i mladih iskrenosti i poštenju vodi ka stvaranju integriranih odraslih osoba s razvijenim moralnim identitetom. Jednom studijom sa Sveučilišta Notre Dame u Parizu, dokazano je kako pojedinci koji manje lažu, iskreni su prema sebi i više su konzistentni po pitanju vlastitih riječi i djela, ujedno iskazuju i o većoj subjektivnoj dobrobiti. Profesorica psihologije Anita Kelly sa spomenutog sveučilišta napominje kako se iskrenošću održava unutarnja ravnoteža koja vodi ka boljem cjelokupnom stanju pojedinca, a naročito njegovom psihičkom zdravlju.” – kaže Krešimir.
Jesmo li kao nacija pošteni?
“Poštenje možemo smatrati etičkim načelom, odnosno vrijednosti koja predstavlja jedan od temelja u izgradnji cjelovitog i zdravog društva u nekoj državi. Nedavnim istraživanjem iz 2022. godine o percepciji transparentnosti država koja između ostalog uključuje i određene dimenzije poštenja, Hrvatska se našla na 32. mjestu, od ukupno 85 ispitanih zemalja, dok su se pri vrhu ove liste našle države Sjeverne Europe poput Finske, Danske i Švedske te Kanada. Ipak, vrlo je teško generalizirati složen pojam poštenja na sve osobe jedne države, upravo zbog različitog shvaćanja i interpretacije, ali i prisutnih međukulturalnih razlika.”
Zašto je iskrenost ponekad tako teška?
“Brojni ljudi će za sebe reći da su iskreni, iako su pritom svjesni barem jedne situacije u kojoj su drugoj osobi izrekli “bijelu laž”, odnosno prešutjeli istinu ili se koristili dobronamjernim obmanama. Ljudima je ponekad teško biti iskrenima ako osobama, a naročito bliskim pojedincima moraju izreći ono što smatraju da će suprotnoj strani biti “teško” za čuti. Takvim postupcima pojedinci koriste kako bi druge zaštitili od potencijalno neugodne istine.
Jednim istraživanjem (DePaulo i sur., 1996) utvrđeno je kako većina ljudi u periodu od tjedan dana izrekne laž jednom do dva puta dnevno. Informacija koja se doima naročito zabrinjavajućom je i da su sudionici ranije spomenutog istraživanja lagali gotovo svakoj trećoj osobi s kojom su stupili u neki vid interakcije. Ovakav vid neiskrenosti u istraživanjima se ipak pokazao društveno prihvatljivim, a ljudi ga često koriste kako bi prekinuli neugodan susret ili čak partnerski odnos, izbjegli poniženje ili osjećaj srama te umanjili mogućnost nastanka konflikta. U velikom broju situacija iz svakodnevnog života ipak nismo u mogućnosti biti u potpunosti iskreni i često budemo svjesni kako korištenjem “bijelih laži” nećemo naštetiti niti sebi, niti drugima.”
Ako nismo iskreni i pošteni prema sebi koliko to može biti štetno za nas, ali i društvo općenito?
“Laganje i nepoštenje značajan su izvor rizika za narušene međuljudske odnose te postojanje i održavanje nepovjerenja u društvu. Isto tako, oni mogu ostaviti negativne posljedice i na dobrobit te psihičko zdravlje ljudi. Osim toga, neiskrenost može dovesti i do lažnog osjećaja sigurnosti koja u budućnosti nerijetko dovodi do negativnih ishoda za pojedinca, naročito na profesionalnom putu, odnosno poslovnom planu. Nepošteni pojedinci i oni koji se koriste govorenjem neistine često se moraju kasnije nositi sa stresom i tjeskobom izazvanima vlastitim ponašanjem, a ujedno mogu postati opterećeni vlastitim lažima kojih se neprestano moraju prisjećati i paziti da ne budu opovrgnute. Nerijetko u takvim situacijama može doći i do toga da su primorani smišljati nove laže kako bi prikrili nelogičnosti uzrokovane ranijim lažima što ih dovodi u kompliciranu poziciju i začarani krug iz kojeg se ponekad teško izvući.”
