Ilina Cenov s nama često podijeli zanimljiva književna djela koja vrijedi pročitati, a mi s nestrpljenjem iščekujemo njezine nove prijedloge. Do sad je s nama podijelila dojmove o nekoliko romana, a mi zdvajamo Shindlerov lift i Što na podu spavaš, Hotel Wartburg i Leksikon svjetla i tame. Ovaj put predložila nam je jedan češki roman.
Zuzanin dah roman je suvremene nagrađivane češke spisateljice Jakube Katalpe (rođ. 1979.) čija su djela prevedena na desetak jezika. Niste čuli za nju? Nema veze, nisam ni ja do sada, i mogu samo reći kakva bi bila šteta da sam baš nju preskočila…
Priča o Zuzani
Ovo je priča o Zuzani, mladoj djevojci, željenom djetetu, rođenom nakon dvadesetak godina braka majci Liliani i ocu Abrahamu Liebeskindu, negdje sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, kad je već nestala svaka njihova nada u potomstvo. Oni su imućni Židovi, kojima ta činjenica ne predstavlja gotovo ništa. “Liebeskindovi su asimilirani Židovi, ništa ih ne veže uz njihovo podrijetlo… Židovi su u svojoj srži, nipošto vlastitim izborom, svoje podrijetlo vuku za sobom poput tereta, nevidljiva, ali stalno prisutna tereta.”
Nastanjeni u Holašovicama, nadomak Praga. Oni su vlasnici uspješne tvornice šećera, okolni je zrak sladak, karamelast, pomalo ljepljiv, odiše blagostanjem, baš kao i bezbrižno djetinjstvo djevojčice Zuzane.
Ljubavni trokut
U istraživanju svijeta koji ju okružuje, ona upoznaje Hanuša, sina tvorničkog računovođe, te Jana, sina tvorničkog mehaničara. Među njima se rađa neraskidivo prijateljstvo, troje djece poput jednog tijela uživa u svim blagodatima djetinjstva… Ali, “djetinjstvo će iz njih iščeznuti, kao kad se otvori prozor i zapuše vjetar…” Obojica mladića se zaljubljuju u Zuzanu, ona samo u jednog…
I kako uranjaju u mladenaštvo, tako i Hitler uranja u svoju jezivu ideju konačnog rješenja židovskog pitanja. A od njih troje, samo je Zuzana Židovka.
Drugi svjetski rat kao povijesna pozadina romana
Ako bismo pomislili da je ovo samo još jedan tekst o Drugom svjetskom ratu, ipak bismo se prevarili. Prvenstveno, podijeljen je u tri dijela (Djetinjstvo, Odrastanje i Zrelost) i tek je djelomično drugi dio u naznakama budućeg rata, dok je Zrelost u potpunosti uronjena u sukob.
Nadalje, Katalpa je vješto iskoristila povijesni realitet – postepeno ulijevanje nacizma u Češku, rat i poraće, a što znalački sravnjuje s likovima, dajući njihovim životnim pričama širi kontekst. Ona ne opisuje konkretne povijesne događaje, oni su zanimljiva pozadina, svojevrsna kulisa ovog romana. Ratni se vrtlog sručuje strašnom žestinom, a protagonistima nije moguće predvidjeti ili izbjeći nevjerojatan razvoj događaja. Nije se moguće praviti da ih se nove okolnosti ne dotiču jer su razlike među troje prijatelja (i ljubavnika) sve veće…
Tri poglavlja koja prate životne priče
Autorica stupnjevito gradira priču: od obilja, bogatstva, raskošnih večera, plesova, svilenih toaleta, šećera koji gotovo da i čitatelj može osjetiti, preko postupnog i apsolutno nevjerojatnog gubitka imetka, privilegija, posla, dostojanstva, pa čak i života, do neizbježnog logora, koji u nekom trenutku fizički prestaje postojati, ali figurativno nikad. I tu balansiraju naši likovi, poglavito Zuzana. Takva sva prekrasna, sposobna, pametna, bistra, s neuništivom voljom za životom, nesalomljivim instinktom za preživljavanjem, njezin dah nikada ne prestaje…
Izuzetan stil
Ono što će ovo djelo izdignuti iz mora literature jest njegov izuzetan stil. Naime, Katalpa piše odmjereno, hladno, analitički, kirurškom preciznošću. Njezine su rečenice kratke, jednostavne, gotovo poput natuknica. I doista se pitam kako joj je pošlo za rukom (perom) prenijeti emotivnu srž ove literarne avanture, a tako odmjerenim jezikom. Možda upravo zbog neraskošnog stila. Ona piše u vječnom prezentu i imaš osjećaj kako se ništa nije dogodilo, odnosno kao da se sve neprekidno događa i kao da se svekolika sudbina naših likova kovitla istovremeno. Jako neobično, zanimljivo, drugačije. I izuzetno uspjelo.
Roman o kojem se promišlja
Zuzanin dah tjera svog čitatelja na okretanje stranica i uvlači ga u bogatu, uzbudljivu i dinamičnu priču. Zbog više ili manje poznatog historijskog diskursa u kojem se naši likovi kreću, mogla sam pretpostaviti što će se u određenim situacijama okvirno događati, ali to ne bih okarakterizirala kao predvidivost ili banalnost radnje. Jedina zamjerka ide na pomalo “zbrzani” kraj, ali taj nedostatak nije nešto što bi me odbilo od čitanja. Ovo je roman o kojem se promišlja, koji ne izlazi tako brzo iz glave i koji se dugo, dugo pamti, a spisateljicu stavlja na listu autora na koje u budućnosti valja obratiti posebnu pažnju.
Tekst: Ilina Cenov
Foto: HENA, Unsplash, Pexels
