Možemo li zamisliti koliko bi svijet bio ljepši kada bi se više mogli stavljati u tuđe cipele? Kada bi u ovom, možemo reći intelektualnom i znanstvenom vrhuncu civilizacije, čovjek ipak stavljao čovjeka ispred svega materijalnog. Ponekad nam se ovo čini utopistički samo i pomisliti, a kamoli potražiti primjere. U što nam se svijet pretvorio i postaje li naše društvo lišeno onog osnovnog osjećaja prema drugom biću – empatije?
Prema definiciji empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagiranja na te emocije. Imati empatiju prema nekom znači da se možemo „staviti u njegove cipele“, odnosno da možemo zamisliti kako bismo se mi osjećali da smo u istoj situaciji.
Ona se može razvijati, učiti, ali i blijedjeti i zaboravljati, zato je iznimno važno o njoj govoriti. Ovaj mjesec smo zato u sklopu naše platforme #allaboutchange odlučili govoriti o empatiji. Razgovarat ćemo sa stručnjacima, postavljati pitanja i tražiti odgovore.
Empatija nekad i sad
Svijetu je potrebna revolucija empatije. Kad smo se kao društvo znanstveno i intelektualno razvijali, kao da smo osnovne postulate ljudskog bića stavili nekako sa strane. Kako je oduvijek čovjek čovjeku bio vuk postavlja se pitanje je li nas današnjica toliko promijenila ili nedostatak empatije samo više primjećujemo. Odgovor se krije i u jednom i u drugom. Otuđenje je pojam koji dolazi s modernizacijom društva. Svatko od nas zabijen u svoje probleme, svoja četiri zida i ekrana pokušava pozbrojiti ono što mu je ostalo od života. Zapadni svijet je uz razvoj i tehnologiju doveo i do toga da se čovjek unatoč svim podražajima i ljudima oko sebe može osjećati itekako usamljeno, a to dovodi do problema. Taj problem zove se empatija. Manjak osjećaja za sve oko nas ne može voditi naprijed, vodi isključivo u stagnaciju i posljedično nazadovanje, a društvo mora ići naprijed. Ako nismo dobri rpema sebi, ljudima oko sebe, žvotinjama, ako se oglušujemo na tuđu patnju – nikako se nećemo moći razvijati kao normalna bića. Zato je ta promjena nužna.
Helen Riess, autorica je knjige The Empathy Effect u kojoj objašnjava kako empatija utječe na naš život i koliko je zaslužna za to što smo takve osobe kakve jesmo.
Glavna misao je da empatija prolazi kroz novu evoluciju. U globalnoj i međusobno povezanoj kulturi, ne možemo si više priuštiti da se identificiramo samo s ljudima za koje se čini da su dio našeg “plemena”. Kao što dr. Helen Riess kaže, naša sposobnost empatije nije samo urođena osobina – to je također vještina koju možemo naučiti i proširiti.
“Svi smo povezani na neurobiološkoj razini mnogo više nego što smo prije shvaćali. Svjesno ili ne, u stalnoj smo prirodnoj rezonanciji s osjećajima drugoga. Kada smo uključeni u svjesnost zajedničkog uma, mogućnosti za uzajamnu pomoć i zajedničko rješavanje problema obiluju.” kaže dr. Riess.
Upravo zato vrijeme je da to osvijestimo.
Zašto društvu nedostaje empatije?
Zašto neki ljudi ne osjećaju empatiju? Što oni osjećaju? Kako to utječe na njihov odnos sa svijetom i u konačnici na odnos s cijelim društvom? U jednom od idućih članaka razgovaramo sa stručnjakom koji će nam pokušati dati odgovore na ova pitanja.
*Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.
Foto: Unsplash
