Poljoprivreda, iako jedna od najvažnijih i najstarijih gospodarskih grana, ponekad ostavlja dojam “starinske” djelatnosti u silaznom trendu, osuđene na sporo propadanje uvjetovano iseljavanjem iz ruralnih krajeva. No, da poljoprivreda može biti inspirativna, a poljoprivrednici mladi, moderni i uspješni dokazuje i David Pejić. Ovaj 32-godišnji magistar filozofije i direktor najstarijeg ekološkog imanja u Hrvatskoj, nedavno je proglašen najboljim ekološkim poljoprivrednikom u Europi.
David je 2015. godine ulice New Yorka zamijenio s dvadesetak hektara zemlje u Habjanovcu gdje se nalazi Zrno eko imanje – najstarije ekološko imanje u Hrvatskoj. Pod njegovim vodstvom i u samo nekoliko godina, Zrno je stasalo u impresivan projekt čiji je značaj prepoznala i Europska komisija koja je ovom mladom poljoprivredniku prošli mjesec u Bruxellesu dodijelila i prestižnu nagradu.
Upoznajte najboljeg ekološkog poljoprivrednika u Europi čija neobična osobna priča ruši stereotipe o poljoprivrednicima.
- Imate samo 32 godine i prestižnu titulu najboljeg ekološkog poljoprivrednika. Kakav je osjećaj biti u nečemu najbolji u Europi?
Prevladava ponajviše osjećaj ponosa na cjelokupni Zrno team koji je svojim radom i trudom stvorio i izgradio nešto vrijedno tako velikog priznanja. Na osobnoj razini, prisutan je i određen osjećaj postignuća, svojevrsnog milestonea na kojem vrijedi na trenutak zastati, okrenuti se i reći “Hej, gle gdje smo došli.” Kroz godine intenzivnog rada i truda, nije uvijek slučaj da stvari izgledaju kao da imaju smisla i da je smjer jasan. Zato su ovakvi trenutci važni, jer poredaju povijest i budućnost u smisleni slijed.
- Vaš životni put je vrlo interesantan. Studirali ste u New Yorku i Cambridgeu, i to filozofiju i film, a završili „na polju“. Zašto ste svjetla velikog grada zamijenili poljoprivredom?
Kroz odrastanje, uvijek sam bio inspiriran i doživljavao vrlo blisko poslovni sustav i vrijednosti kojima sam bio okružen. Iako sam htio, a roditelji me podržavali, istražiti svoj put i druge interese, u pozadini uma sam uvijek znao da želim svojim nogama stati iza te priče i gurati ju dalje. 2015. godine kad sam se vratio sa studija, roditelji su me pitali u čemu se vidim na što sam ja odgovorio “Gdje sam potreban?”. Odgovor je bio “Zrno” i tu sam “zaronio”.
- Kako izgleda dan najboljeg ekološkog poljoprivrednika u Europi?
Intenzivno. Zrno je kompleksan sustav s jako puno pomičnih dijelova koji su zahtjevni po pitanju upravljanja. Imam odličan team koji brine o većini svakodnevnih i terenskih zahtjeva, no bez obzira na to, rijetki su dani ispod 10 sati rada, a vikendi često samo prilike za sustizanje zaostataka.
Ipak, posao nije jedini prioritet. Moja žena Dora i ja imamo predivnog malog dječaka Vala koji je nedavno navršio dvije godine. Trudim se njih ipak stavljati na prvo mjesto. Neću reći da to uvijek uspijem, ali barem u mojoj glavi je hijerarhija jasna.
- Osim Zrno imanja, vodite i restoran u centru grada – Zrno bio bistro. Ispunjava li vas rad s ljudima? Kakav ste kao šef?
U radu s ljudima pokušavam osluškivati njihove potrebe i otkloniti prepreke na putu k njihovom poslovnom uspjehu. Čvrsto vjerujem da ako svojim djelovanjem mogu ljudima pomoći da još bolje i još kvalitetnije izvrše svoje poslovne procese, to je onda od benefita za cijelu organizaciju. Osim toga, nastojim uvijek komunicirati što transparentnije i jednostavnije, s dobrom voljom kad god je to moguće.
Ipak, kontinuirani rad s ljudima može biti i iscrpljujući. Nastojim biti svjestan kad su mi kapaciteti popunjeni te se tad fokusiram na nešto drugo.
- Živjeli ste četiri godine u najuzbudljivijem gradu na svijetu, New Yorku. Kako biste opisali taj životni period? Što je on značio za vaš profesionalan, ali i osobni razvoj?
Taj period je bio nezamjenjivo životno iskustvo. Imao sam taj privilegij raditi i učiti kod uistinu vrhunskih mentora koji su vjerovali u mene i pokazivali mi put naprijed. No ponajviše me inspirirao “duh” New York-a, nezaustavljivi ritam i dinamika koji te gura svaki dan i ne čeka te ni sekunde jer ako nećeš ti, ima ih tisuću koji će brže i bolje od tebe. Riječ je o iskustvu koje mi je u isto vrijeme pokazalo koliko sam “malen”, ali i koliko toga mogu. Također, upoznao sam tamo i mnoge fantastične ljude s kojima sam još uvijek u kontaktu.
- Radili ste na filmskim setovima kao direktor fotografije. Otkrijte nam kako izgledaju ti setovi. Koja je bila vaša uloga? Jeste li doživjeli susret ili možda neobičnu situaciju s nekom američkom zvijezdom?
Tijekom studija snimio sam nekoliko kratkih filmova koji su bili više u rangu studentskih vježbi. Znajući da biti režiser nije konkretan karijerni put, posvetio sam se neko vrijeme kameri. Fascinirala me tehnička strana kamere i fotografije – svjetlo, objektivi, senzori, obrada slike itd. Na studentskim projektima sam snimao, a na profesionalnim asistirao koliko je to bilo moguće uz sve druge obaveze. Nekad je to bilo na setovima s poznatijim glumcima Paula Rudda i Paula Giamattija. Najneobičnija situacija je ipak možda bio rođendanski tulum Jamesa Franco-a na kojem se sam se našao praktički slučajno.
- Povratak u domovinu sa sobom je zasigurno donio i povratak u realnost koja za mlade ljude u Hrvatskoj nije uvijek perspektivna. Što vas je nagnalo da se vratite u svoj rodni Zagreb? Jeste li ikada požalili što ste donijeli tu odluku?
Imao sam snažan osjećaj da želim nastaviti ono što su moji roditelji započeli i razvijali kroz 30 godina rada, znajući da tako nešto ne postoji drugdje. No vratila me i ljubav. Naime, Dora i ja smo se upoznali još u srednjoj školi, dapače išli smo u isti razred. Veza na daljinu nije bila uvijek laka, no izgurali smo znajući oboje da imamo nešto posebno.
Ponekad mi nedostaju sitnice iz prijašnjih životnih okolina, no sve što mi je bitno i svi koje volim su tu. No to je vrlo osoban, individualan kontekst. Mnogi moji poznanici i vršnjaci su otišli u jednom smjeru i razumijem zašto. Da nema Dore i obiteljskog posla, vjerojatno se ne bih vraćao.
- Vaši roditelji su osnivači bio&bio trgovina – omiljenog lanca organskih prozvoda u Hrvatskoj. Vjerujemo da je odrastanje uz pionire zdrave prehrane na našim prostorima bilo inspirativno i iznimno edukativno. No, pitat ćemo vas nepopularno pitanje – je li bilo negativnih strana takvog odrastanja?
Nije uvijek jednostavno biti drugačiji, pogotovo kroz odrastanje. U tim situacijama, razlozi i vrijednosti nisu toliko bitne, samo osjećaj pripadanja. Ipak, moram priznati da nikad nisam imao nekih posebnih negativnih iskustava od strane svojih vršnjaka, više možda od sustava koji nije bio postavljen da prepozna drugačije prehrambene ili životne navike. Ipak, s kojim god izazovom da sam se susreo, moj um je to stavio u kontekst izazova, a različitost i povremeno nepripadanje mi je pomoglo da stvorim čvrsto stajalište za vlastite ideje i mišljenja.
- Što je po vama bilo ključno za uspjeh koji ste doživjeli? Jeste li na svom putu otkrili neku formulu koja bi mogla poslužiti kao „šalabahter“ drugima?
Nema puno načela koja su od univerzalne vrijednosti i značaja. Najbliže što mogu identificirati je sposobnost istraživanja i kritičkog razmišljanja. Kad sam počeo voditi Zrno krajem 2015. godine, nisam znao skoro ništa o ekološkoj poljoprivredi, ali tek sam završio magisterij filozofije na Cambridgeu te sam znao što je potrebno da naučim sve. Danas su sve informacije dostupne na dohvat ruke ili mobitela, samo je pitanje imamo li vještine apsorbirati ih i razlučiti bitno od nebitnog? Učenje i istraživanje uistinu jest vještina u kojoj možemo napredovati. Nove teme i područja postaju lakše i pristupačnije kad razvijemo vještinu izvlačenja relevantnih informacija iz knjige u 20-30 minuta.
- S obzirom na velike odgovornosti koje imate, kako se opuštate i punite baterije?
Svaki dan, bez obzira na okolnosti, vježbam. Nekad je to 2 sata, nekad samo 20 minuta, ali, kao što svi znamo, vježbanje ima toliko snažan efekt na fizičku, mentalnu i duhovnu dimenziju da mi je uvijek na prvom mjestu kad su okolnosti takve da se mogu posvetiti sebi. Druženje s obitelji, igranje s Valom su također balansirajuće aktivnosti koje smanjuju tenziju i uljepšavaju dan. Osim toga, slušam dosta različite podcaste i audioknjige, pogotovo Sci-Fi. Tu otputujem u mislima daleko od svih odgovornosti.
- Postoji li još nešto u vašem životu oko čega ste strastveni jednako kao i oko ekološke poljoprivrede? Planirate li neke nove projekte u budućnosti?
Projekt Zrna je još daleko od finalne vizije tako da ne namjeravam „skinuti oko“ s njega. Duboko sam uvjeren da su trenutačne prakse konvencionalne, kemijske poljoprivrede nešto što će nas proganjati u očima budućih generacija i tu mislim da nam ekološka poljoprivreda pruža priliku za iskupljenje.
No generalno, moja strast su kompleksni sustavi i njihovo razvijanje i unaprjeđivanje. Obožavam osjećaj da nešto gradim i činim boljim te sa zadovoljstvom uranjam u bilo koju temu koja me približava tom cilju. Zrno je samo jedan dio našeg poslovnog ekosustava i polako se bliži trenutak gdje će moju pozornost trebati i ostatak. To je velik pothvat i zadatak, vjerojatno i test sposobnosti, no veselim se izazovu.
Foto: Petra Mikšik
