Umjetnica Hana Tintor oslikala je
ovogodišnji Journal Summer Box

Ljeto, sunce more – tri riječi s kojima nikada ne možete pogriješiti. Ljeto je i kalendarski počelo što samo znači da smo sada napokon spremni iza sebe ostaviti sve stresno što nam je ova polovica godine donijela. Godišnji može početi, a on će i ove godine biti u znaku Journal Summer Boxa. Za ovogodišnji dizajn zaslužna je umjetnica Hana Tintor. Njezine ilustracije instantno su nas lansirale u dugo toplo ljeto koje smo toliko dugo čekali. Što se nalazi u Journal Summer Boxu doznat ćete uskoro.

Journal Summer Box

Hana Tintor zagrebačka je umjetnica koja trenutno boravi u Francuskoj gdje trenutno pohađa tromjesečnu školu animacije. Upravo zbog toga nismo ju mogli uloviti u Zagrebu i fotografirati, ali zato nam je poslala zanimljive ilustracije sebe – u svom stilu. Njezine ilustracije na Journal Summer Boxu dočaravaju nam sve ono što i sami zamišljamo od ljeta. Nas, bezbrižne, bose, vesele i divlje – ljetne. Upoznajte Hanu i njezinu viziju pravog Journalovog ljeta.

• Reci nam nešto o tvojim umjetničkim početcima, jesi li crtala od malena ili se to pojavilo kasnije u tvom životu?

S četiri godine su me roditelji upisali na lutkarstvo u ZKM gdje smo puno crtali, pričali i interpretirali priče, izrađivali lutkice i lutke i glumili. Na lutkarstvu sam ostala sve do srednje škole i uvjerena sam da je imalo jak utjecaj na to gdje sam danas. Osim toga, kao mala sam dosta vremena provodila s didom koji je volio crtati, i pričati priče, pa smo to radili zajedno. Tako da – da – crtam od malena. I baš volim crtati.

• Što te najviše ispunjava kada govorimo o radu? Kakve projekte najviše voliš?

Volim projekte koje obuhvaćaju vizualno i narativno. Kada imam izazov i malo se mučim, moram isprobati nešto novo i onda samu sebe iznenadim s rješenjem. To volim. Volim tražiti kako prikazati atmosferu i emociju. I volim raditi s ljudima, iako je teško i morala sam naučiti da puno toga nije osobno i odvojiti emocije od promašenih ideja i crteža. Dugo sam radila samo kao freelance ilustrator i bila “alone wolf”, što još uvijek radim i njegujem, za sebe. Ali sve me više vuče i veseli raditi s ljudima i nadopunjavati ideju. Veseli me surađivati s ljudima iz drugačijih profesija. I naravno – sloboda. Na primjer, surađujem s Ivom Bezinović Haydon, radimo drugu zajedničku slikovnicu koju izdaje IBIS Grafika. Imali su toliko povjerenja i dopustili mi da ubacim stranice koje neće imati tekst. Tako da sam ilustrirala slikovnicu kakvu dosad još nikad nisam napravila, a uvijek sam htjela. Takve projekte najviše volim!

• Kako izgleda tvoj kreativni proces, kada najviše crtaš?

Mislim da ne postoji neki pattern. Ako crtam za klijenta, brief i deadline su motivacija. Ako crtam za sebe ili radim na autorskom projektu, moram biti odmorna, spavanje NIJE precijenjeno, hahah!

Ipak, mislim da najviše crtam u bilo kakvoj vrsti izolacije. Najviše sam crtala u Engleskoj jer sam bila daleko od svih dragih mi “distrakcija”. Zatim za vrijeme prvog lockdowna u Zagrebu i primjećujem kako mi trenutno um vrišti ideje, ovdje u Francuskoj, gdje sam opet izolirana od rutine i stimulirana novim izazovima i znanjem. Radim brzo i proces se temelji na stvaranju, bilo to pisanje ili skiciranje. Ne volim gubiti vrijeme na filozofiranje i previše priče, više sam za “thinking with hands” način rada.

• Kroz godine su se mijenjali tvoji interesi, kako je došlo do animacije?2018. sam otišla studirati ilustraciju u Cambridge, UK. Kolegij se zvao Illustration & Book Arts i učili smo puno o vizualnim narativima, serijama i sekvencama. Za kraj prvog semestra napravila sam “tihu knjigu”, odnosno knjigu bez teksta. Crtajući dijelove te knjige, koje su nalik stripu, zamišljala sam kako bi bilo super da se sve to stvarno miče, kreće, prelijeva. Pa sam odlučila probati! Strašno mi se svidjelo to isprobavanje i oživljavanje likova, držalo me budnom noćima. Te testove i pokušaje sam objavila na Instagramu, ekipa iz Jadranske Animacije ih je vidjela i ponudila mi je suradnju. To je bilo 2019. Naravno, potpuno je drugačije profesionalno raditi na animiranom filmu i nije jednostavno. Radila sam na filmu Marka Dješke, Sve te Senzacije u mom trbuhu, a odmah nakon napravila svoj kratki film More misli. To me dosta umorilo pa trenutno odmaram od animiranja.Trebala sam probati svašta i kao što kažeš, mijenjati interese da otkrijem što sve ipak ne bih radila. Sigurno ću ostati u svijetu animacije, ali ono što mene najviše zanima je stvaranje priče – bilo u pokretnoj ili statičnoj slici.

• Jesi li se prije par godina vidjela ovdje i vidiš li se negdje skroz drugdje u budućnosti?

Prije par godina sjedila sam u maloj sobi u kišnoj, sivoj Engleskoj gdje nema fine hrane i baš iskrenih ljudi. Falio mi je pas i svi koje volim i definitivno sam se vidjela doma – da! Hahaha. Trenutno sam u Valanceu u Francuskoj, na tromjesečnom programu u La Poudrieru. To je škola za animaciju, s fokusom na režiju. Ne bih ostala ovdje, iako mi je lijepo. Otvorena sam za odlazak i život van Zagreba, ali mislim da bih mu se uvijek rado vratila. I gdje god bih išla, išla bih raditi (edukacije mi je dosta).

• Koji su tvoji najčešći motivi? Od kud crpiš inspiraciju?

Lola? Cure? Ne znam imam li najčešće motive, ponavljam situacijske crteže i od njih stvaram serije radova. Ali me najviše inspirira svakodnevica i univerzalnost odnosa. I muzika. Okej, i dobre knjige. Ma inspiracija je svugdje, kad bolje razmislim. Može biti u McVitties digestive keksu umočenog u prvu jutarnju kavu, u razgovoru s prijateljima, u gužvi na placu, u snovima i strahovima.

• Kako bi opisala svoj stil? U kojem smjeru se vidiš, gdje bi voljela stići sa svojim umjetničkim radom?

Uffff… iskren? Nekonstantan. Duhovit. Hmmm. Ne mogu dati konkretan odgovor, nikad nisam bila fokusirana na jedan dalek cilj. Naravno da imam wishlist poslova i klijenata, ali to ću zadržati za sebe. Svakako osjećam da sam na dobro putu i planiram ostati otvorena za nove stvari, paralelno njegujući autorski rad.

• O čemu si razmišljala kada si shvatila da ti je zadatak oslikavanje kutije za Journal summer box? Koji su te motivi vodili?

Ma odmah bi je bilo jasno da moram nacrtati cure na moru. Journal je nekoliko puta objavio #cure tako da drugo nije dolazilo u obzir.

• Kako si zadovoljna finalnim produktom?

Jedva ga čekam vidjeti kad se vratim u Zagreb! Zadovoljna sam. Cure su doma ostavile brige, poslove, mobitele i pustile mozak na pašu. I baš im je dobro! Želim da vam ljeto bude baš takvo, a želim to i sebi.

Foto: Martina Movrić