Ovaj mjesec u našoj rubrici Journal foto izložba ugostili smo Danijela Berkovića. Ovaj fotograf iz Zagreba poznat je po sjajnom storytellingu kroz fotografiju, a radi s brojnim brendovima i agencijama. Kroz naših klasičnih deset pitanja saznali smo nešto više o njemu i njegovom pozivu, a on nas je počastio svojim izborom najdražih fotografija.
- Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Uh, davno je to bilo, zbilja se ne sjećam… Oduvijek sam bio okružen fotoaparatima i provodio vrijeme u mračnom labosu dok je tata razvijao filmove. Toga se sjećam. Taj dio procesa zbilja je bio čaroban – staviš prazan papir u kadicu s tekućinom i par trenutaka kasnije nastane fotografija! A svoje prve fotke stvarno se ne mogu sjetiti…
- Kakvu fotografiju najviše voliš?
Neću pretjerivati kad kažem da volim sve moguće fotografije – svoje i od drugih autora. I slike, i grafike i sve oblike vizualnih umjetnosti! Guštam stvarajući fotografije, bez obzira radi li se o hrani, proizvodima, interijerima, portretima ili nešto što nikad dosad nisam snimao. Najviše fotografiram u studijskim uvjetima i hormon sreće proradi mi već prilikom postavljanja rasvjete, daleko prije nego što uopće uključim fotoaparat. Sad kad razmislim, zapravo, ispada da volim izazovne i teške fotografije… što je zahtjevnije, to bolje!
- Najčudniji moment koji si uhvatio fotoaparatom?
Hmm… u mojoj svakodnevici baš i nema slučajnih trenutaka. Svako snimanje je poprilično „sporovozno“ i osim bloopersa osoba na setu i nemam baš neku kolekciju čudnih i smiješnih fotki. Dok sam radio u Pixsell foto agenciji snimao sam svakakve ljude i situacije i znao sam snimiti neki čudan izražaj ili pozu, ali ništa od toga nisam objavljivao. Nasmijali bi se tome na setu i to bih trenutak kasnije već izbrisao iz fotoaparata.
- Najdraža fotografija/serija fotografija?
Ona koja će tek nastati! Znam da nisam prvi koji to kaže, ali zaista je tako. Taj poriv stvaranja još boljih, još zanimljivijih i originalnijih fotografija nešto je što me prati cijeli život. Stalno isprobavam nova svjetla, istražujem nove tehnike snimanja, nabavljam novu opremu… nikad ne mirujem i ne znam ići linijom manjeg otpora. Moji suradnici nisu uvijek oduševljeni tom mojom vrlinom. Ili manom, kako se uzme… Na kraju krajeva, to prepoznaju i moji klijenti koji znaju da ćemo svaki put napraviti bolje i još atraktivnije fotke.
- Analogni fotoaparat ili digitalni? Zašto?
Digitalni. Analognom ću se vjerojatno vratiti pod stare dane, kad usporim.
- Jesu li fotografi svojevrsni voajeri?
Vjerujem da svi koji žive vizualne umjetnosti promatraju svijet oko sebe drugačijim očima nego slučajni prolaznik. Zapažamo i gledamo više od prosječnog gledatelja. Tražimo estetiku detalja, prostora, tekstura… svega što nas okružuje. Sigurno ima i voajera među fotografima, ali mislim da većina fotografa ne špijunira ljude oko sebe zbog voajerizma. Ako i mene vidite da škiljim i buljim u nešto u daljini vjerojatno to neće biti netko pod tušem nego neka igra svjetla i sjene, samo meni vidljiva…
- Čime fotografiraš?
Snimam s Phase One fotoaparatom srednjeg formata i Schneider objektivima. Najčešće s 80 mm i 120 mm macro objektivima. Gotovo uvijek snimam s flash rasvjetom i raznim dodacima za rasvjetu.
- Kada si znala/o da je fotografija tvoj poziv?
To je sve nekako prirodno došlo. Rekao bih oduvijek. U mojem poslu zadovoljavam i sve ostale svoje interese – od majstoriranja prilikom izrade scena, kuhanja (jer često snimam hranu), putovanja, upoznavanja novih ljudi… svašta. Tako da, ne vidim da ću uskoro promijeniti profesiju.
- Zašto si odabrao baš ove fotografije?
To su sve nedavno snimljene fotografije i vjerujem da dobro opisuju ono što radim i stvaram. Sve su mi na svoj način drage i posebne.
- Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?
Uskršnje kampanje upravo isporučujem i u sljedećih mjesec dana dovršavam par kampanja za nove kozmetičke proizvode. Čim zatopli krećem snimati na obalu…
Foto: Danijel Berković
