Danas je teško, pa gotovo i nemoguće zamisliti vjenčanje bez wedding fotografije. Čak i kada organiziramo malen i intiman vjenčani obred u najužem krugu kumova i obitelji, želimo imati vječnu uspomenu na taj itekako značajan događaj u našem životu, pa makar u nekoliko ključnih fotografija.
S druge strane, tu su velike svadbe s više stotina uzvanika, zbog kojih će mladenci nerijetko posegnuti i za većim brojem fotografa vjenčanja, kako bi imali zabilježene baš sve posebne trenutke. Wedding fotografija zbog toga je ključan segment ove izuzetno lukrativne industrije i jedan od najbitnijih elemenata u organizaciji vjenčanja.
Domaće umjetnice otkrile su nam sve o wedding fotografiji
Kako pronaći idealnog fotografa za svoje vjenčanje, koje su odlike dobrog wedding fotografa, koji je proces dogovaranja suradnje s njime i kako to izgleda na sami dan vjenčanja? Ova pitanja odlučile smo postaviti našim poznatim wedding fotografkinjama čiji rad izuzetno cijenimo, a cijene ih i mladenci. To su redom Mateja Vrčković, Josipa Uzelac i Marija Laća, koje su bez sumnje među najtraženijim imenima u svijetu wedding fotografije u Hrvatskoj. Što su nam sve otkrile o svom poslu i kako će i vama pomoći pri izboru idealnog fotografa vjenčanja, pročitajte u nastavku!
- Na domaćoj sceni postale ste prepoznatljive po svojoj wedding fotografiji. Kada i kako je sve započelo u slučaju svake od vas? Što vas je privuklo ovom vidu fotografije?
Mateja: Svoju karijeru započela sam kao fotoreporter u jednoj velikoj izdavačkoj kući.
Prije 15 godina svijet fotografije – kao i vjenčanja – drastično se razlikovao od današnje kreativne ekspanzije koju je ta profesija doživjela. Prvi klijenti-parovi uglavnom su bili kolegice i kolege iz medija u kojima sam donedavno radila. Gledajući unazad, sad bih pretpostavila da su uz sebe htjeli imati nekog poznatog i od povjerenja, bez obzira na konačan ishod.
Tad sam pristupala vjenčanjima kao što bih pristupila modnom ili reportažnom fotografiranju za novine, ne znajući kolika je zapravo kompleksnost vjenčanja. Kako je s vremenom rastao broj klijenata, tako sam i ja sve dublje istraživala emocionalnu, društvenu i kreativnu pozadinu vjenčanja. Najveći utjecaj na razvoj mog pristupa imali su rad i stav nekoliko američkih fotografa, o kojima sam imala priliku naučiti zahvaljujući podcast platformi.
Tek kroz sazrijevanje čovjek može shvatiti važnost te socijalnu dimenziju događaja poput dana vjenčanja. Rijetke su prilike u životu gdje će se na jednom mjestu skupiti svi ljudi do kojih vam je stalo te su baš zato toliko intenzivno prožeta cijelom paletom ljudskih emocija.
Za mene su vjenčanja poput renesansne slike u nastajanju – kao da iz daleke budućnosti gledam na sadašnjost i primijećujem poeziju u uhvaćenim trenucima koji će u potpunosti zasjati tek kroz godine koje dolaze.
Josipa: Kod mene je krenulo 2010. godine kada sam otišla prvi put u životu na vjenčanje, i to kao gost. Ponijela sam na to vjenčanje fotić pa sam malo i fotkala. Tada sam otkrila koliko me veseli dokumentarna fotografija gdje nema namještanja nego se samo hvataju trenuci koji imaju neprocjenjivu vrijednost. Pogled ponosne bake, zagrljaji, suze, smijeh, nazdravljanje, pogledi, stisak ruke, zavjeti. Svi nekako imaju taj sjaj u očima, osmijeh i ljubav koje me inspiriraju da takve osjećaje zamrznem. Pomisao da fotografije s vjenčanja nisu prolazne i da se čuvaju vječno i prenose na generacije je jedan od razloga zašto još uvijek ne prestajem s vjenčanjima.
Marija: Fotografija me počela zanimati još krajem osnovne škole. Fotkala sam potpuno random stvari, detalje i slično, a onda sam se ohrabrila i krenula fotkati prijateljice. Vjenčanja su me oduvijek privlačila, ali bila sam vrlo odlučna da se ne želim samostalno okušati u tome dok ne skupim dovoljna iskustva kao backup fotograf. Ideja da jednog dana dokumentiram najsretnije trenutke nečijeg života zvučala je kao uistinu nevjerojatan posao. Dan vjenčanja mladencima proleti u trenu, a na nama je da ih zauvijek sačuvamo kroz fotografije. Jako sam zahvalna kolegici Sanji Lydiji koja me prva pozvala da budem backup na nekoliko vjenčanja i dozvolila da fotke s tih vjenčanja koristim kao svojevrsni portfolio, na temelju čega sam dobila daljnje angažmane, i kao backup i kao samostalni fotograf.
- Pamtite li još uvijek prvu svadbu na kojoj ste radile i vežete li uz ta prva profesionalna iskustva u svijetu vjenčanja neke zanimljive anegdote?
Mateja: Nažalost, ne mogu se točno sjetiti kada je bilo prvo vjenčanje koje sam odradila, ali vjerojatno je dobro prošlo kada sam se odlučila nastaviti baviti tim poslom.
Josipa: Prvo vjenčanje je bilo kao iz bajke. Otok Brač na Bolu, njih dvoje jako zgodni, hrpetina emocija, more, zalazak sunca, a u isto vrijeme pun mjesec, klapa i onda fešta u restoranu na plaži uz Joleta. Sjećam se da sam fotkala, plakala od ljepote i ježila se. To je bio dovoljan znak da se trebam držati vjenčanja. Tada sam opremu bila posudila, ali ubrzo sam odlučila investirati jer sam znala da ne želim prestati stvarati takve uspomene.
Marija: Moje prvo bukirano solo vjenčanje je, igrom slučaja, bilo u Bruxellesu. Imam zaista lijepa sjećanja s početka karijere i srećom, stvari su se generalno odvijale glatko. Bilo je izazovno kombinirati fakultet i posao, ali sve se može!
- Kako bi danas opisale vlastiti stil wedding fotografije, kakvu estetiku preferirate?
Mateja: Nazvala bih svoj stil modernim, ali istodobno klasičnim.
Volim dati prednost spontanim trenutcima, no ne bježim i od redateljske pozicije, ako je potrebna.
Dok kroz dan generalno puštam da se stvari odvijalju svojim tokom, tijekom fotografiranja para i grupnih fotografija upotrebljavam svoje znanje o svjetlu te se trudim stvoriti najbolje moguće uvjete u svrhu zadovoljavanja svojih estestskih kriterija.
Volim objekte izdvojene iz pozadine te igre svjetla i sjene.
Smatram da fotografija ne mora biti tehnički savršena ako je istovremeno uspijela prenijeti emociju koja se odvijala u stvarnom životu.
Josipa: Svoj stil bih opisala dokumentarnim, opuštenim, romantičnim. Što jednostavnije, to bolje. Estetika koju preferiram je svjetlina i čistoća s dozom magije i nježnosti.
Marija: Ukratko, manje je više! U svijetu obrade fotografije stalno se javljaju novi trendovi, ali oni su upravo to – prolazni trendovi. Preferiram minimalističku i prirodnu obradu, nježne boje i prozračnost. Obožavam spontane fotke, odnosno dokumentarni pristup vjenčanjima, što znači da se minimalno ili uopće ne uplićem u tok vjenčanja. Pokušavam se uklopiti među goste kako bih lovila one najljepše, spontane trenutke, koje mladenci vjerojatno niti ne primijete na dan vjenčanja. Vodim se mišlju da su fotografije često jedina uspomena na njihov poseban dan, stoga na vjenčanju želim dokumentirati baš sve, kako bi se oni osjećali baš kao na taj dan pregledavajući fotke za 10-20 godina.
- Koliko su za dobre fotke s vjenčanja bitne kvalitetna oprema, kao i obrada fotografija?
Mateja: Dobra oprema je svakako bitna, no nije presudna.
Kvalitetna i moderna oprema može omogućiti bolje uvjete za više kreativnosti i općenitog samopouzdanja, no na kraju je vještina fotografa pri odabiru pozicije, leće i kuta fotografiranja ono što definira krajnji rezultat. Obrada fotografije je ključni faktor u kojem se razlikuje svaki pojedinac. Iako većina naših fotografija izgleda slično u sirovoj formi, obrada je ta koja će iskomunicirati stil fotografa.
Baš zato nikada ne dijelim svoje originalne fotografije, jer obrada je podjednaki dio ukupne kvalitete mog rada kao i samo fotografiranje.
Josipa: Kvalitetna oprema je bitna, ali ne i presudna. Isto tako i obrada. Nekako smatram da su kod vjenčanja ipak trenuci ključni. Za komercijalnu fotografiju sve mora biti tehnički savršeno, ovdje mislim da je kod fotki bitnije da je ulovljen trenutak. Nekad i ako imam nesavršenu fotku van fokusa, a savršen trenutak, može proći. Kvalitetni printevi su također bitni kako fotografije s vremenom ne bi izblijedile.
Marija: Smatram da puno toga igra ulogu u postizanju dobrih fotografija, a jedna od najvažnijih stavki u mom procesu rada je probiranje i obrada fotografija. Ako date identičnu sirovu fotografiju npr. meni, Mateji i Josipi, sigurno nećete dobiti isti krajnji rezultat – i to je ljepota ovog posla. Svaki fotograf ima svoj jedinstveni stil i upravo zbog njega nas klijenti angažiraju. Kvalitetna oprema je bitna i često ulažem u istu, ali važnije je tko stoji iza fotoaparata i može li iskoristiti puni potencijal opreme s kojom radi.
- Iz vašeg iskustva, gdje i kako mladenci obično dođu do vas? Ne sumnjamo da ima mnogo usmene predaje i preporuka zadovoljnih bračnih parova, no sigurno bitnu ulogu u današnje vrijeme igraju i društvene mreže?
Mateja: Uspjeh rijetko kojeg zanimanja se toliko temelji na usmenoj predaji kao što je to slučaj kod fotografiranja vjenčanja.
Oko 95% mojih parova dolazi do mene preko svojih prijatelja (bivših klijenata), mojih kolega ili suradnika.
Ako dobro radiš svoj posao, web stranica i Instagram profil uglavnom služe kao pristupačan portfolio, a manje kao alat za oglašavanje novim klijentima.
U ovom poslu od velike je važnosti povjerenje i pouzdanost – niti jedna reklama na Googleu ili Facebooku ne može zamjeniti riječi hvale zadovoljnog klijenta.
Josipa: Do prije četiri godine većina mladenaca dolazila je do mene preko preporuke jer tada nisam bila aktivna online. Najdraže mi je kad me angažiraju oni koji su bili na vjenčanju gdje sam fotkala te vidjeli iz prve ruke kako radim + finalni produkt. Društvene mreže su stvarno čudo i pomažu svakako. Čim objavim fotku ili story, upiti se poduplaju.
Marija: Jako puno upita stiže preko Instagrama, ali veliku ulogu igraju planeri vjenčanja i bivši klijenti. Zaista sam zahvalna na svakoj preporuci jer je to dodatna potvrda da je moj posao kvalitetno odrađen.
- Otkrijte nam ukratko za sve zainteresirane: kako izgleda proces bookiranja vas kao fotografa za vjenčanje – koliko vam je bitno upoznati mladence unaprijed, doznati neke informacije o njima, kakvi su i što vole? Radite li to putem anketnog upitnika, telefonski, uživo?
Mateja: Fascinantna je sposobnost fotografije da projicira osobnost čovjeka koji ju je napravio.
Svjesno ili nesvjesno, svaki fotograf kroz rad komunicira svoju karizmu, interese i pogled na svijet.
I baš zato postoji velika mogućnost da – ako vam se svidio nečiji rad, da će vam se ta osoba odgovarati i karakterno.
Taj neobjašnjivi magnetizam izlazi na vidjelo kad se fotograf i klijent susretnu.
Baš radi toga praksa mi je: prvo rezervacija datuma, a nakon toga upoznavanje uživo, prije vjenčanja.
Često se ti susreti pretvore u početne točke novog prijateljstva, i rijetko kada je to sustav koji zakaže.
Josipa: Iskustvo me naučilo da mladenci koji mene odaberu za fotografa najčešće dijele neki sličan lifestyle i estetiku kao i ja, tako da se klik odmah dogodi na prvu. Preferiram opušteno upoznavanje uživo na kojem je među prvim pitanjima; Kako ste se upoznali? Kako ste se zaručili? Kako zamišljate vaše vjenčanje te koja su vaša očekivanja? Najbitnije je da se nakon sastanka osjećamo kao da se već znamo jer onda na dan vjenčanja je osjećaj kao da smo prijatelji, a ne da je to strogo poslovni odnos.
Marija: Prvenstveno, potrebne su mi osnovne informacije o vjenčanju poput datuma, lokacije i broja gostiju. Mladenci ispunjavaju upitnik na mojoj web stranici gdje odgovaraju na nekoliko osnovnih pitanja. Najčešće su ti odgovori sve što mi je potrebno, pa nastavljamo komunikaciju preko maila. Svakako rado organiziram i video pozive kako bi se upoznali, barem virtualno, prije potpisivanja ugovora. Ako imamo priliku, dogovorimo i sastanak uživo. Važno mi je da “kliknem” s mladencima kojima odgovara moj karakter i dokumentarni pristup vjenčanjima.
- Koje su odlike dobrog wedding fotografa s kojim će mladenci biti zadovoljni?
Mateja: Vrlo je važno da mladenci budu u potpunosti upoznati sa stilom fotografiranja i obrade.
Kroz web i IG stranice svaki fotograf jasno komunicira način svog rada te ako imate potrebe i želje nešto mijenjati, bolje je da potražite drugu opciju.
Također, osobnost je faktor na koji biste trebali obraditi pažnju. Ona će se uglavnom pokazati na mjestima gdje fotograf piše više o sebi. Poklapanje vrijednosti i interesa su uglavnom pozitivan znak za dobru suradnju.
Josipa: Za mene je odlika kvalitetnog fotografa ta da je apsolutno prisutan u svakoj sekundi i da zabilježi s ljubavlju trenutke, detalje, atmosferu, prostor, obiteljske portrete, ples, session najbolje što može sa što manje nametanja. Većina ljudi se ne voli fotkati, ali voli imati divne uspomene. Nekad je baš to najveći izazov, a fotograf koji to uspije je pobjednik.
Marija: Fotograf je jedna od rijetkih osoba koja će s mladencima provesti baš svaki trenutak toga dana. On/ona će biti s vama dok se spremate za najvažniji dan u životu, kada vas roditelji prvi put vide u vjenčanici, promatrat će suze radosnice koje možda nitko drugi neće imati priliku vidjeti i zajedno s vama doživjeti najemotivnije trenutke. Dobar fotograf olakšat će vam svaku situaciju, biti tu kao apsolutna podrška i neumorno biti u potrazi za najljepšim kadrovima i emocijama koje će zauvijek zabilježiti fotografijama. Želim da moji klijenti budu bezbrižni, da ne razmišljaju gdje sam u kojem trenutku i imam li sve što je potrebno – na njima je da samo istinski uživaju.
- Jeste li imale iskustava u kojima ste bile primorane reći ‘ne’ mladencima? Koliko je kompromisa potrebno i s njihove i vaše strane za uspješnu suradnju?
Mateja: Rijetko kada sam se našla u takvoj situaciji. Sve mogućnosti su uglavnom unaprijed iskomunicirane i klijenti znaju što mogu očekivati, te rijetko traže nešto više.
Josipa: Sretna sam da radim s ljudima koji imaju povjerenja i više manje sve prepuštaju meni bez previše kompliciranja tako da kompromisi nisu toliko potrebni. Jednom sam imala slučaj gdje nakon sastanka nisam osjetila povezanost niti da smo usklađeni, ali bilo je prekasno za odbijanje. Sve je na kraju prošlo okej, ali i dalje mislim da bi neki drugi kolega bio bolji za njih. Nismo svi jedni za druge tako da je bitno pronaći one s kojima dijelimo isti stil.
Marija: Nažalost, da. Prihvaćam određen broj vjenčanja godišnje jer se vodim mišlju da je kvaliteta bolja od kvantitete. Želim biti dovoljno posvećena svim svojim klijentima, a ne “samo odrađivati” bez imalo emocije. Budući da radim sama, velika vjenčanja više ne prihvaćam. Zaista mi je bitno da mladenci budu zadovoljni i da je svaki gost na barem nekoliko fotografija. U takvim slučajevima preporučim da angažiraju kolege koji rade u paru ili većim timovima, ovisno o očekivanom broju gostiju. Smatram da za uspješnu suradnju praktički ne bi trebalo biti kompromisa s niti jedne strane – važno je naći fotografa koji odgovara stilu mladenaca kako bi bezbrižno mogli uživati u svom posebnom danu. Ukoliko suradnja iziskuje velik broj kompromisa – onda gotovo sigurno nismo dobra kombinacija.
- Opišite nam malo sami dan vjenčanja – kako izgledaju pripreme, iz vaše i iz perspektive mladenaca? Kako ih uspijete opustiti pred fotoaparatom?
Mateja: Budući da je dan vjenčanja jedinstven dan i za klijente i za nas, najbolja opcija za start bi bila što mirnije jutro.
Važno je uzeti si dovoljno vremena – kako za fizičku pripremu, tako i za mentalnu.
Uvijek savjetujem parovima da si ostave viška vremena za svaku planiranu aktivnost.
Na taj dan sve uglavnom kasni; kašnjenje rezultira stresom; a poanta tog dana nije biti pod stresom, nego uživati u trenucima.
Volim vjerovati da fotograf mora fizički i socijalno biti reprezentativan. Biti odabran za ulogu fotografa je apsolutna čast, i poželjno je da se to reflektira u ponašanju i stilu. Baš dolaskom na pripreme mladenaca (pogotovo kod mladenki) započinje proces opuštanja i zbližavanja.
Bivanjem u društvu fotografa satima prije početka vjenčanja, on postaje poznato lice te se time umanjuje neugoda koja se ponekad javlja pred fotoaparatom. Iako mi je prvenstveni cilj napraviti što bolje fotografije, opuštanje dolazi kroz razgovor, nenametljivost i razumijevanje.
Josipa: Pripreme se događaju zapravo cijelu godinu, a na dan vjenčanja je najbitnija prisutnost i prepuštanje. Ako nešto nije savršeno i ne ide po planu, tu sam da budem podrška i podsjetnik da je to vjenčanje, a ne snimanje filma. Često se nađem i u ulozi psihologa jer nisu svi jednako opušteni na taj dan. Najdraži mi je trik da se mladenci fokusiraju jedno na drugo i onda se događa magija. Poanta je da fokus nije na kameri nego na svemu što se tada događa.
Marija: Provjeravam zadnje detalje oko rasporeda, svih lokacija i općenito plana vjenčanja. Pripremam opremu, odnosno baterije moraju biti napunjene, memorijske kartice prazne i slično. Jako pazim i na kvalitetan odmor prije svakog vjenčanja i izbjegavam bilo kakve obaveze prije, bez obzira kada vjenčanje kreće na taj dan.
Većina mladenaca smatra da nisu fotogenični i jednostavno nisu navikli na bilo kakvo poziranje pred objektivom. Zajedno stvaramo uspomene i želim da se osjećaju ugodno. Osjetno su opušteniji ako odradimo i zaručničko fotografiranje, jer bolje upoznaju moj način rada i dobiju ideju kako će fotografiranje izgledati i na sam dan vjenčanja. Tijekom fotografiranja trudim se stalno pričati s njima, imati razumijevanja i pokazivati im fotografije na fotoaparatu, nakon čega shvate da fotkanje i nije tako strašno kako im se na prvu možda činilo.
- Zbog fotografiranja vjenčanja, bilo vas je doista posvuda – gdje vam je najdraže raditi? Imate li neku najneobičniju ili najposebniju lokaciju vjenčanja na kojoj ste fotografirale, a koja vam se urezala u pamćenje?
Mateja: Najposebnija lokacija vjenčanja za mene je bila Šri Lanka, gdje sam imala priliku doživjeti običaje zemlje te provesti vrijeme s lokalcima, smještena u krasnom hotelu koji datira od 1864. godine.
Naravno, bez obzira na sve lijepe lokacije, najveći utisak mi ostavlja odnos s ljudima i to je stvar koju najviše pamtim.
Josipa: Vesele me uvijek daleke destinacije jer su mi potpuno nove i najčešće vizualno atraktivne. Neki dan sam radila prvi put vjenčanje u Mexicu i to je bilo toliko magično kako nisam mogla ni zamisliti. Pamtim još i malo intimno vjenčanje u Španjolskoj kao i od ove godine vjenčanje s Lastova. Vjenčanja u prirodi s malim brojem gostiju su meni najslađa i najdraža.
Marija: Svako mjesto posebno je na svoj način, ali izdvojila bih Toskanu. Vjenčanje se održalo u općini Carmigiano, 15-ak kilometara od Firence. Mladenci su za snimanje romantičnih fotografija odabrali mjestašce Artimino, a nakon vjenčanja večeru i proslavu organizirali su u Villi Fattoria La Serra. Izdvojila bih i jednu lokaciju na Dugom otoku – ceremonija je održana pored svjetionika u blizini mjesta Veli rat.
- Pandemija je ostavila značajan trag na industriju vjenčanja – kako je bilo raditi u sasvim izmijenjenim okolnostima?
Mateja: Pandemija je samo iznova dokazala prilagodljivu prirodu ljudskog bića.
Vjenčanja posljednje dvije godine uglavnom su uključivala manji broj gostiju te je to bila idealna prilika za mnoge parove da zapravo imaju obred kakav su htjeli oni, a ne drugi članovi njihovih obitelji.
Naš posao s maskama ili bez ostao je isti – aparatom svjedočiti događaju koje ni sve turbulencije svijeta ne mogu zaustaviti.
Josipa: Savršeno. Iako financijski nije bilo idealno, vjenčanja u 2020. bila su onakva kakve sam oduvijek priželjkivala. Zbog pandemije dosta njih je otkazalo velika vjenčanja te su proslavili ljubav u krugu najbližih. Tko god je ikada imao priliku prisustvovati mini vjenčanju razumijet će zašto toliko hvalim taj koncept.
Marija: Početkom 2020. godine masovno su krenula otkazivanja vjenčanja što je, u najmanju ruku, bilo zastrašujuće i do tada neviđeno. Velik dio vjenčanja se ipak održao po planu, ali često je bio prisutan strah od zaraze, unatoč poštivanju svih aktualnih mjera. Srećom, 2020. godina je u isto vrijeme bila dokaz da i u izazovnim uvjetima, ljudi uvijek pronađu način da proslave ljubav.
- S vremena na vrijeme, čujemo komentare da su wedding fotografi precijenjeni, no je li tome doista tako, s obzirom na količinu uloženog truda i vremena s vaše strane? Možemo li malo zagrebati ispod površine, koliko vam doista vremena ode ne samo na pripremu i svadbu, već i na postprodukciju?
Mateja: Fotografiranje vjenčanja kombinira fizički i mentalni napor s emocionalnom i socijalnom inteligencijom, i korištenje tehničke opreme pri izražavanju talenta i kreativnosti.
Iako neki smatraju da je prisutnost fotografa na vjenčanju njegov jedini posao i faktor koji utječe na cijenu, iznos koji naplaćuje svaki fotograf je definiran ne samo angažmanom na sam dan vjenčanja, već i kreativnim i mentalnim radom tijekom post-produkcije; godinama iskustva; odgovornošću za stvoreni materijal; troškovima poslovanja, opreme i edukacije; komunikacijom potrebnom prije i mjesecima poslije dana vjenčanja te na kraju vrijednošću koju definira samo tržište i odnos potražnje i ponude.
Fotografija je jedan od rijetkih tokena čija ulaganja rastu kroz godine – u nekim slučajevima financijska; u drugim emotivna.
Srećom, na tržištu postoji velik raspon cijena te sam sigurna da će svatko uspjeti naći uslugu koja odgovara njihovom budžetu.
Što se tiče ukupnog rada potrebnog oko jednog vjenčanja – kada sve zbrojimo, to je uglavnom oko 6 – 9 radnih dana.
Josipa: Rekla bih da su vjenčanja najzahtjevnija i da zahtijevaju najviše ulaganja. Ljudi ne razmišljaju dalje od onoga što vide. Kada mladenci angažiraju fotografa, oni plaćaju u toj cijeni foto opremu koja je enormno skupa, računalo, programe za obradu i isporuku, znanje, talent, edukacije, sate provedene na dan vjenčanja, sate provedene nakon vjenčanja (selekcija, obrada fotografija), finalno slaganje, sastanak, printeve. Ovisi o vjenčanju, ali nekada prođu tjedni kako bi se jedno vjenčanje privelo kraju. Kada bi se sve zbrojilo i oduzelo, čini mi se da bi satnica ispala smiješno mala.
Marija: Smatram da pojedinci koji misle da su fotografi precijenjeni nisu dovoljno upoznati s cijelim procesom i prirodom našeg posla. Često se fokusiraju na radne sate isključivo na taj dan, što je zaista najmanji dio uloženog vremena za svako vjenčanje. Za dostavu svih fotografija s vjenčanja potrebni su dani rada. Ručno probiranje fotografija i kasnije obrada iziskuje puno vremena, bez obzira koliko iskustva imali. Nadalje, oprema koju koristimo na vjenčanju vrijedi nekoliko desetaka tisuća kuna, a dodatnu vrijednost nosi i naše osobno znanje i višegodišnje iskustvo. Takvi komentari ne utječu na moju motivaciju i težim radu s klijentima koji naš rad istinski cijene.
- Što vas u cijelom tom iskustvu fotografiranja vjenčanja, na kraju dana, i dalje najviše veseli?
Mateja: Najviše me veseli zadovoljan klijent te činjenica da su odabrali baš mene da budem dio njihovog tako posebnog i jedinstvenog dana.
Klijenti imaju jednako značajnu ulogu u našem životu kao što i mi fotografi imamo u njihovom, te pamtimo svaki par i njihov dan.
Josipa: Veseli me stvarno svaki segement vjenčanja, ali najviše me veseli kada završim cijelu priču do kraja i kada je spremna za isporuku. I još kada nakon isporuke dobijem poruku prepunu zahvalnosti, jedva čekam sljedeće vjenčanje da nekog drugog tako razveselim. Mladenci koji cijene fotografiju i znaju koja je njena vrijednost vesele me više od ičega.
Marija: Obožavam što mi je u opisu posla dokumentiranje najvažnijih trenutaka u nečijem životu i na tome sam zahvalna svaki dan. Okružena sam ljudima iz kojih pršti ljubav i sreća, a baš svako vjenčanje ostavlja trag na meni. Rijetke su prilike kada se svi vaši bliski ljudi nađu na istom mjestu, a ja imam tu čast da stvaram uspomene u obliku fotografija koje će se pregledavati generacijama. Kada vidim djeda u suzama dok grli unuku u vjenčanici pred oltarom, kada majka i sin zajedno plešu kao da nema sutra ili kada usred gužve na plesnom podiju mladenci stoje zagrljeni jednostavno uživajući jedno u drugome – takvi prizori me nikada ne ostave ravnodušnom. Godinama nakon prepričavam zaista prekrasne događaje kojima sam svjedočila na nekim vjenčanjima, i istinski se veselim svakom novom vjenčanju i poznanstvima.
Foto: Mateja Vrčković, Josipa Uzelac, Marija Laća
