Otkako se otvorio u kolovozu, Broom 44 na zagrebačkom Dolcu postao je popularno mjesto za sve one koji žele svoj dan započeti šalicom fine kave i ukusnim zalogajima. I sve to u divnom interijeru ili pak na terasi sa živopisnim pogledom na vrevu glavne gradske tržnice.
Broom 44, koji se u vrlo kratkom roku istaknuo kao novo cool mjesto u gradu, najnoviji je projekt chefa Igora Gudca, koji u ovoj priči definitivno nije sam. Tu su i njegovi prijatelji, kolege i partneri, od kojih je svatko profesionalac u svom području djelovanja.
Za jednu od najfinijih kava u gradu (Prolog specialty kavu) zadužen je Vedran Peurača, Luka Oblizalo potpisuje vegetarijanska jela, a u cijelom projektu sudjeluju i dvije poznate food blogerice i Journal gastro suradnice – Iva Savić koja je zaslužna za veganska jela i Janja Benić koja potpisuje klasične slastice.
Ivu s bloga Culinary Postcards i Janju s bloga Janjolinka imali ste priliku upoznati kroz recepte koje s nama i vama dijele već više od godinu dana. Vjerujemo da ste mnoge od njih isprobavali u vlastitoj kuhinji, a u jelima s njihovim potpisom sada možete uživati i u Broomu. Upravo je njihova suradnja s Igorom Gudcem bila povod tome da s njima napokon sjednemo, popričamo o svemu i svačemu i, naravno, uživamo u svim slanim i slatkim zalogajima koje su pripremile.
Upoznajte ih u nastavku i svakako, ako već niste, svratite na Dolac u Broom 44!
Iva Savić – Culinary Postcards
- Po struci si pravnica i radiš na Pravnom fakultetu u Zagrebu. No, tvoja istinska strast je kuhanje. Kako i kada se rodila ta ljubav prema hrani i kulinarstvu?
Moram te malo ispraviti – u oba posla koja radim istinksi uživam, u svakom na svoj način. Posao na fakultetu mi je bila želja još od studentskih dana i u njega se dajem sa zadovoljstvom, posebno u nastavnom dijelu. Naravno, s kuhanjem je drugačije po prirodi stvari, ali tu realiziram onaj kreativni dio sebe. Što se tiče ljubavi prema kulinarstvu, ona je prošla razne oblike. Hrana mi je bila svojevrsna opsesija još od mlađih dana, ali tada u negativnom kontekstu, budući da sam kao tinejdžerica godinama pazila što jedem, silno želeći biti mršavija (tada ne znajući što radim i kakvu si štetu radim). U dvadesetima sam počela više čitati i učiti o hrani, kuhati, putovati i istraživati razne kuhinje… I tu se počela razvijati prava ljubav.
- Tvoj blog Culinary Postcards prepoznatljiv je po veganskim receptima. Je li on oduvijek bio posvećen veganskoj prehrani? Kako si zapravo počela s pisanjem bloga i kako se on razvijao kroz sve ove godine?
Nastavno na raniju priču, negdje u vrijeme rađanja te ljubavi prema hrani i putovanjima počelo je i pisanje bloga, sad već prije devet godina! U početku je to bilo vrlo jednostavno i “dječje”, bez nekih priprema i planova, bez ozbiljne web stranice, profesionalne foto opreme itd. Tek nakon par godina je priča dobila neke ozbiljnije konture, prije svega vizualno i uz redovito objavljivanje recepata pa od tada okvirno i brojim godine bloga (uskoro sedam). Međutim, kako mi blog nikada nije bio primaran posao, a bilo je i razdoblja kad uopće nisam stizala baviti se njime, ostao je na razini “drugog posla”.
Što se tiče vrste recepata, i tu su se privatan život i razvoj u pristupu hrani reflektirali na blog. Recepti su oduvijek pratili moju prehranu, tako da su prije pet godina postali isključivo vegetarijanski, a zadnje nepune četiri godine su veganski. Recepte s mesom i ribom više ne držim na blogu, ali sam vegetarijanske ostavila jer se nadam da će bar nekome biti motivacija da prije svega izbace meso iz prehrane, a onda možda u nekoj mjeri prigrle i druge, veganske recepte i ideje.
- Pisanje bloga u međuvremenu je postao posao za sebe koji sve više traži dodatne angažmane. Kako stižeš uskladiti sve te poslovne obaveze i privatan život?
Jedva (haha)! Šalu na stranu, ali zbilja zna biti vrlo teško uskladiti sve obaveze. Volim dosta unaprijed sve isplanirati i ostaviti dovoljno vremena za realizaciju, ali unatoč tome ponekad moram i odbiti neke suradnje i angažmane vezane uz blog. Privatno tu uskaču muž i roditelji (bake i djedovi) kad treba pričuvati djecu i nekako se sve na kraju posloži. Nekad bude manje, nekad više stresa. Ali, koliko god volim raditi, volim i slobodno vrijeme pa i to pomaže u tom usklađivanju.
- Tvoj najnoviji projekt vezan je za Broom 44, restoran koji je otvorio chef Igor Gudac i koji je u kratkom roku postao najpopularnije novo mjesto u gradu. Kako je došlo do te suradnje i koja je tvoja uloga u cijelom projektu?
Igor i ja se poznajemo već par godina i nekako od početka smo se skužili oko hrane. Njemu je vege priča bila oduvijek zanimljiva, a kad je i sam prestao jesti meso, dobili smo novu temu za razgovor i ideju za suradnjom. U tom kontekstu odlučio je na svom novom projektu angažirati i mene, i to u onom dijelu koji se tiče veganske kuhinje. Puno smo razgovarali, slagali koncept i menije i to zapravo radimo i dalje. S obzirom da je u Broomu naglasak na cjelovitoj prehrani, koja u isto vrijeme mora biti i vizualno i okusom primamljiva, želio je da i veganska jela budu takva, a to apsolutno odgovara mom pristupu hrani.
- Iako se radi o mjestu s vegetarijanskom i veganskom ponudom, gosti koji dolaze – i odlaze oduševljeni – nisu isključivo vegetarijanci i vegani. Vesele li vas takve reakcije i takav odaziv?
Apsolutno! Iako je takvih slučajeva i više nego što sam očekivala, osobno sam se nadala da će reakcije na hranu biti dobre, jer u tome i jest smisao – pokazati koliko hrana bez mesa može biti raznolika i ukusna.
- Menu u Broomu nije fiksan i često će se mijenjati. Koliko si ti uključena u taj proces?
Neka okvirna ideja je da svaki dan bude u ponudi najviše šest jela – kaša (ili nešto drugo slatko na bazi žitarica), bruschetta ili sendvič neke vrste, salata, slana palačinka, nešto s jajima, juha/varivo… U svakom slučaju puno povrća 🙂 Osim toga, jelovnik prati sezonu i dnevno se prilagođava onome što je u ponudi na Dolcu tako da gost u vrlo kratkom roku može isprobati svašta.
Kuhinja me u pravilu konzultira u vezi veganskih jela, ali pričamo stalno i zajedno analiziramo svako novo jelo koje ide na menu. I, naravno, pratimo reakcije gostiju.
- Kako ti onda sada izgleda jedan tipičan radni dan? Koliko vremena tjedno provodiš u restoranu, stižeš li sve?
Uhvatila si me u najzeznutijem trenutku – naime, uskoro se, nakon godinu i pol dana provedenih kod kuće, u online načinu rada – vraćam fizički na posao, u ured i predavaone, i teško mi je uopće zamisliti kako će mi radni dan izgledati. Koliko god minusa je imao rad od doma, ostavljao mi je više vremena i za druge stvari, tako da ne znam kako će sad sve izgledati. No, još uvijek sve stižem, ali s krajem ljeta sam vrijeme u restoranu svela na minimum. Voljela bih da mogu više biti tamo s ekipom, ali primarni posao i obitelj zahtjevaju dosta vremena, a da bi sve stvari dobro funkcionirale treba svugdje nešto malo žrtvovati.
- Koja jela s tvojim potpisom trenutno možemo probati u Broomu?
S obzirom da smo još u fazi zagrijavanja i isprobavanja, i jelovnik nije fiksan, moj bi se odgovor mogao razlikovati od danas do sutra, haha. Ali načeno govoreći, s obzirom na koncept jelovnika, trebali biste (uvijek) moći probati “Broom bowl” (zobenu kašu), slanu palačinku od slanutka s povrćem i neku bezglutensku vegansku slasticu. I kašu i palačinku smo već par puta mijenjali i prilagođavali sezoni, tako da je trenutno u ponudi čokoladna kaša s lješnjacima, a palačinku služimo s karameliziranim lukom, mariniranom ciklom, avokadom i jabukom. Kad se drugi put vratite u Broom, čekat će vas možda opet neka nova izvedba ovih jela.
- Nedavno vam se u kuhinji pridružila i Janja Benić koja je zadužena za slastice. Koliko dugo se ti i Janja poznajete? Je li vam ovo prva zajednička suradnja na nekom projektu i kako vam ide? 🙂 Dajete li si međusobno savjete oko recepata, isprobavate li jela jedna druge prije nego ih stavite u prodaju i sl.?
Janja i ja se poznajemo iz blogerskih krugova i preko Instagrama možda dvije, tri godine, ali smo se tek prije cca godinu i pol dana osobno upoznale, i u biti preko Igora postale uključene u isti projekt. Mislim da nam ide super i najviše me veseli što možemo pričati o hrani u Broomu i razmjenjivati dojmove. Janja je majstorica klasičnih slastica pa mi i samoj bude teško odoljeti kad se u vitrine pojavi nešto fino kao tart s jabukama… Tako da mislim da ću je početi nagovarati da se baci i na izradu veganskih slastica, rado ću joj pomoći!
- Što najviše voliš kuhati, a što najviše voliš jesti? Jesi li više tip za slatko ili slano? Što tvoji ukućani najviše vole da im pripremaš?
Najviše volim kuhati kad imam vremena, što god! Jer većina toga što kuham se odvija u gužvi, na brzinu, dok radim još barem jedan posao paralelno. Jedino gore od toga mi je kad kuham gladna. A i to nije rijetkost. U tim situacijama pojedem svašta dok kuham pa si pokvarim obrok ili skratim to kuhanje samo da bih što prije jela – a ni jedno ni drugo ne završi dobro, vjeruj mi (haha).
Volim jesti i jedno i drugo, ali sam naučila slatko rezervirati samo za desert i doručak u nekoj zdravijoj varijanti. Teško mi je izdvojiti neka najdraža jela ili namirnice, jer zbilja nema toga što ne volim u cjelovitoj biljnoj prehrani. Zato mogu reći da volim raznolikost, a od kuhinja su mi generalno najdraže bliskoistočne kuhinje, mediteranska kuhinja (Italija, Grčka) i indijska.
Moji doma stvarno vole sve, iako im se nekad popnem na glavu s vege jelima, ali im zato nastojim ugoditi pa kuhati slasna jela, poput vege bolonjeza, hrskavog tofua u slatko-ljutom umaku, njoki ili pašte u finim umacima, pite i štrudle…
- Možeš li nam otkriti postoje li neke novosti koje možemo očekivati u Broomu u narednom periodu? I što sve novo možemo očekivati od Ive? 🙂
Novosti? Pa tek smo otvorili, sve je još novo, di ćete prije još novosti!? 🙂 Morat ćete pitati dečke što spremaju, ja stvarno ne znam.. A od mene? Za sad sam tu, želim dobro posložiti sve poslove kojih sam se primila i odraditi ih kako treba, a onda ćemo vidjeti za dalje. Ideja i želja mi nikad ne nedostaje, samo se i ostale okolnosti trebaju posložiti..
Janja Benić – Janjolinka
- Za sve one koji te ne znaju, možeš li u par rečenica otkriti tko je Janja Benić? Čime se sve baviš i kako se rodila tvoja ljubav prema kuhanju?
Odrasla sam u Zagorju, nešto malo sam putovala (nikad dovoljno) pa sam tako i svoje rane dvadesete provela u Londonu. U Londonu sam na neki način doživjela pravu malu renesansu svojih mogućnosti i interesa, a tamo sam otkrivala i razne kuhinje svijeta. Vjerujem da je sve to utkano u ovaj moj put gdje sam danas, a danas sam u zaista raznim projektima, od fotografiranja hrane, stiliziranja hrane za televizijske reklame, organizacije radionica i vođenja kampanja na nezaobilaznom Instagramu.
Doma smo se često okupljali oko stola uz obitelj i prijatelje, a mama je ta koja je pripremala prefina domaća jela i zato mogu reći da je moja mama “krivac” za moju ljubav prema kuhanju, ali i pripremanju kolača jer je ona tu prava maherica.
- Blog Janjolinka pokrenula si prije četiri godine, ako se ne varam. Kako je krenula ta priča? Kako se blog, usporedno s tvojim Instagram profilom, razvijao kroz sve te godine?
Priča je počela od obožavatelja moje kuhinje budući da često volimo ugostiti drage nam prijatelje. Puno pohvala mi je nekako dalo samopouzdanja da i drugima podijelim neke svoje recepte, što je danas najlakše putem bloga. Iako je puno toga već dostupno, mislim da svatko od nas može utjecati na svijest o kvalitetnijoj i ukusnijoj hrani. Uz samo malo više znanja i truda oko kuhanja, svatko može značajno unaprijediti svoje vještine, a tako i kvalitetu prehrane i sreću ljudi koji to imaju priliku konzumirati.
Kuhanje je neupitno moja velika ljubav, ali pisanje bloga, branding, Instagram objave, fotografiranje hrane su mi predstavljali određeni izazov gdje sam zajedno s blogom i tim objavama i sama učila i rasla. Malo po malo sam shvatila da sam naučila puno toga u području prezentacije hrane, tehnikama kuhanja, sourdough tijestu pa onda i famoznim krafnama. Puno je truda i rada u svom tom vremenu, a vrijedi i napomenuti kako dugo vremena nije bilo nekih rezultata niti projekata tako da sam danas još više ponosna na svoju ustrajnost.
Do svoje 35. godine nisam znala da u suštini imam kreativnu crtu pa kad sam je otkrila se počeo otvarati jedan cijeli novi svijet za mene. Zato je uvijek najbolji savjet krenuti s nečim u području svojih interesa, a u mom slučaju je to otvorilo niz novih znanja, prilika, projekata. Primjerice, nisam nikad mislila kako ću raditi kao stilistica hrane na TV reklamama, srećom valjda nitko nije vidio moje prve stilističke korake 🙂
- Na blogu i Instagramu donosiš razne recepte, od recepata za doručak preko onih za ručak/večeru pa sve do deserata. A upravo si po desertima, odnosno slasticama nekako najprepoznatljivija. Rekla bih da gajiš posebnu ljubav prema kolačima, jesam li u pravu? 🙂
Ja stvarno volim sve kuhati i isto tako i jesti :), ali definitivno si u pravu kad primjećuješ da su slastice moja ljubav. Priprema slastica me opušta i mogu biti ne znam kako umorna, ali uvijek ću naći energije za složiti neki desert. Mogu čak reći da sam u procesu izrade pronašla neki meditativni trenutak za sebe pa mi je to dodatna stavka zašto ih volim.
Da se opet vratim na početak ovog intervjua, moja mama stvarno radi odlične kolače, pred blagdane je kod nas ozbiljna proizvodnja raznih kolačića koje podijelimo obitelji i prijateljima. To postane neki zajednički obiteljski ritual kod nas doma pa iako više ne živimo u obiteljskom domu, to su trenutci kad se nas tri sestre okupimo kod mame i pomažemo joj oko pripreme kolača.
- Slobodno možemo reći da si prava majstorica za sourdough tijesto. Sourdough kruh, focaccia, krafne – sve su to recepti kojima si oduševila svoje pratitelje pa si tako nedavno organizirala i sourdough radionice. Zašto baš sourdough i gdje si naučila sve tajne kiselog tijesta?
Za ovo “majstorica” ćemo još malo pričekati, ali istina je da jako volim taj dugi proces izrade tijesta sa sourdough starterom (prirodnim kvascem). Moj prvi susret sa sourdough starterom je bio prije malo više od četiri godine kad je prijateljica donijela svoj starter iz Pariza “na čuvanje” u Zagreb prije preseljenja u Kanadu 😉 To je ona tako rekla, ali u biti nas je došla sve zaraziti sourdoughom i u tome je uspjela 😉
Prvo sam počela raditi kruh pa sam kasnije otkrila da starter može i u razna druga tijesta i tako je starter završio i u krafnama, palačinkama, kruhu od banane… Focaccia je sjajna u sourdough verziji, a tijestu za galette taj prirodni kvasac daje posebne razine okusa. Meni je jednostavno sve bolje i finije sa sourdoughom, ali i zdravije jer sve je to i lakše probavljivo ako se koristi prirodni kvasac. Mogu još reći da me je cijeli taj proces izrade održavao normalnom kad smo se svi našli doma za vrijeme prvog lockdowna. Tada sam znala i do 2h u noći mijesiti kruh, raditi babku i slično. A kad nečemu posvetite toliko vremena i strpljenja, onda je jedino logično da će vam to i uspjeti i da ćete usput puno naučiti. Tako sam odlučila svoje znanje dijeliti i dalje pa su tako nastale moje sourdough radionice. Uskoro planiram novu radionicu pa je mogu odmah i ovdje najaviti. 23.10. u Enziti, više detalja slijedi na mom blogu i Instagram profilu.
- Svojim si poslovima nedavno dodala još jedan projekt na kojemu trenutno radiš, a to je pečenje slastica za Broom 44. Kako je došlo do te suradnje?
Kad je mom mužu i meni Igor Gudac pričao o svom novom projektu, rekao je da bi volio kad bi njegovi prijatelji koji se bave hranom na neki način doprinijeli ovom projektu. Kako sam imala posebno dobra iskustva sa svojim krafnama s kojima su svi bili oduševljeni, Igoru sam ponudila upravo krafne. Čim ih je probao rekao je da ih mora imati u Broomu 🙂 Posebno sam ponosna na tu suradnju jer Igora izuzetno cijenim i volim sve što radi te mi je na neki način i čast da imam takvu priliku surađivati s njim.
- Tvoje krafne su odmah postale pravi hit u Broomu! Što osim krafni trenutno pečeš za Broom? U kojim sve slasticama možemo uživati na Dolcu?
Preko tjedna u ponudi imaju tart od jabuka (recept možete pronaći ovdje) i frangipane tart sa šljivama. U početku su imali i sourdough galette s breskvama i bobičastim voćem, a uskoro će galette biti u verziji s nekim jesenskim plodovima. Uz tartove, vikendom se tamo mogu pojesti i krafne s raznim punjenima – vanilija, čokolada, domaći džem od šljiva, džem od malina ili šumskog voća te praline krema. Ali, čekaju nas i brojni novi okusi.
- Baviš se zaista svime i svačime. Kako uspijevaš uskladiti sve te poslovne obaveze i privatan život?
Radim sve što volim i u vremenu koje mi najbolje odgovara pa mi ti projekti i aktivnosti uistinu čine zadovoljstvo i ne narušavaju balans između privatnog i poslovnog. Uz to pokušavam raditi s ljudima s kojima mi je lijepo raditi, sa svakim projektom i dalje učim nešto novo, a kada se malo i umorim imam tu sreću da se mogu kvalitetno odmoriti i smanjiti obveze.
- S obzirom da smo ovo zamislili kao zajednički intervju tebe i Ive, moram pitati koliko se dugo i dobro poznajete? Je li vam ovo prva zajednička suradnja na nekom projektu i kako vam ide? 🙂 Dajete li si međusobno savjete oko recepata, isprobavate li jela jedna druge prije nego ih stavite u prodaju i sl.?
Ivu i mene je zbližio njen puding od prosa 🙂 Povezale smo se kroz našu zajednicu gastro blogera i preko Instagrama. Projekt u Broomu je naša prva zajednička suradnja, a iako je Iva vegan i ograničena po pitanju testiranja mojih slastica, ja imam tu sreću da mogu probati sve što ona priprema za Broom pa tako i njene fine veganske slastice koje su meni uvijek veliki izazov.
- Što najviše voliš kuhati, a što najviše voliš jesti? Jesi li više tip za slatko ili slano? Što tvoji ukućani najviše vole da im pripremaš?
Moj ukućan muž najviše voli zaista gotovo sve što pripremam, a on je jako zahtjevan i čak izbirljivog nepca. Iako je jako izbirljiv, jako je i velikodušan s komplimentima i iskreno sretan s mojim kuhanjem. Ne pretjerujem jer ovaj odgovor je upravo on natipkao 🙂
Posebno sam sretna kada radim neko novo jelo koje on nije nikada probao i tako mu “otkrijem” neke nove okuse. Hrana ima neko posebno mjesto u našim životima i to je nekako moj doprinos našoj sreći, ako mogu biti malo sladunjava.
- Koji su ti daljnji planovi, vezani za Broom 44, ali i tebe osobno? Što sve novo možemo očekivati od Janje? 🙂
Bit će još puno novosti i lijepih tema, ali vjerujem kako će biti prilike da ih na vrijeme podijelimo s čitateljima Journala.
Foto: Tatjana Bukvić
