Na našoj platformi #allaboutchange redovito pišemo o temama koje su izrazito važne za naše osobne promjene, a koje se onda svakako odražavaju na promjene u društvu u kojem živimo. Kako se politička slika grada mijenja, tako se mijenja i naše promišljanje o urbanom prostoru oko nas i općenito o prostoru i društvu u kojem živimo. 3LHD je interdisciplinarni arhitektonski ured, zainteresiran za integraciju raznih disciplina; arhitekture, urbanog i pejzažnog krajolika, dizajna, umjetnosti. Takav pristup je rezultirao serijom projekata i realizacija u Hrvatskoj i inozemstvu tijekom zadnjih dvadesetak godina. Za njih možemo jednoglasno reći da su definitivno predvodnici nekih novih struja i promjena na svim razinama. Svaki projekt kojeg oni odrade može biti uzor i primjer kako bi se jedna urbana arhitektura trebala promišljati. Neki od njihovih projekata su Grand Park Hotel Rovinj, Zagrebački plesni centar i brojni drugi, a onaj koji nas se posebno dojmio je Uranija gdje su njihovi uredi i smješteni. Svoji zanimljivim pristupom osvrću se na različite teme u javnom prostoru od kojih je jedan svakako i prostor bivše tvornice Gredelj. Vrući krumpir gradskih vlasti čeka na svoju revitalizaciju, a ono čega se svi pribojavaju je to da ako se i krene u taj projekt da on neće biti u potpunosti na korist građanima Zagreba. Arhitekti iz 3LHD-a, na europskoj konferenciji o arhitektonskim politikama REUSE ARCHITECTURE predstavili su projekt i premijerno prikazali film o revitalizaciji industrijske zone Gredelj u Zagrebu. Tim povodom razgovarali smo s Markom Dabrovićem iz 3LHD-a koji nam je otkrio sve o projektu i kako bi on trebao izgledati.
- U posljednjih godinu dana jako se puno govori o obnovi Zagreba, koja je nažalost morala doći na tapetu upravo zbog potresa, kakav je vaš stav kao stručnjaka u vezi cjelokupne obnove? Kako bi ona trebala izgledati?
Gusta i kompaktna povijesna jezgra Zagreba vapi za temeljitom obnovom. Prošlogodišnji potres to je, nažalost, potvrdio. Zagreb se rastom proširio na periferiju a nekadašnji rubovi grada, na kojima je bila smještena industrija, danas su u njegovom središtu. Propadanjem industrije u centru su ostale velike zapuštene površine bez funkcije i potpuno nedostupne građanima. Takvim razvojem je Zagreb postao grad velike površine s ukupnom malom gustoćom stanovništva. Dodatni problem je javni prijevoz koji zbog velike površine grada nije učinkovit, a komunalna infrastruktura je jako skupa.
Poštujući kontekst i lokalne specifičnosti Zagreba, svi novi planovi za obnovu trebali bi se temeljiti na suvremenom urbanom razvoju kakav je uspješno proveden u mnogim drugim europskim gradovima poput Münchena, Beča, Lyona, Osla i Züricha. Rezultati takvih projekata su uravnoteženi i održivi urbani krajolici.
- Jedan od najvažnijih projekata u gradu Zagrebu o kojem se godinama govori je projekt Gredelj, tj njegova urbana revitalizacija. Koje su po vama ključne točke koje bi bile obuhvaćene ovim projektom?
Realizacijom studije bi Gredelj od napuštene industrijske zone postao integrirani dio grada, pritom uzimajući u obzir očuvanje, obnovu i održivo korištenje zaštićene kulturne baštine koja se nalazi unutar obuhvata. Takvim pristupom osigurala bi se visoka kvaliteta života i radno okruženje u skladu sa suvremenim standardima, te novi javni sadržaji, pješačke i parkovne površine u centru.
- Jedna od bitnih novina koju studija predlaže je kreiranje novog prometnog HUB-a (terminala) južno od glavnog kolodvora premještanjem autobusnog kolodvora podzemno, ispod parkinga pored paromlina.
Prijedlog revitalizacije uključuje i zeleni pojas sa zaštićenom industrijskom baštinom, s javnim funkcijama kao što su kazalište, muzej, gradska knjižnica, tržnica. Sjeverno i južno od zelenog poteza našle bi se tipologije karakteristične za centralni gradski prostor – poslovne i stambene zgrade, škole, fakulteti, zdravstvene i administrativne zgrade. Javni sadržaji na takvoj lokaciji podižu kvalitetu života i vrijednost parcela u javnom vlasništvu.
- Obnova Gredelja prilika je da se povežu sjever i jug Zagreba, kako bi se po vama to trebalo napraviti?
Nepovezanost sjevera i juga grada, koji su zbog pruge spojeni u samo tri točke: na Savskoj, Miramarskoj i Držićevoj ulici, jedan je od najvećih urbanističkih problema Zagreba. Kako bi se osigurala prometna povezanost, studija predlaže podizanje pruge od Držićeve do Savske (2,4km). Pruga u centru Zagreba je većim dijelom u zraku, sve od Novog Zagreba, duž cijele Savske ulice i od Zapadnog kolodvora do Studentskog centra te na istoku od Držićeve sve do Maksimira. Podignuta pruga olakšala bi prolazak pješacima i automobilima, te povezala danas razdvojene dijelove grada. Mnogi gradovi u Europi odlučili su se za podizanje pruge. Investicija podizanja pruge može se usporediti s investicijom gradnje rotora Remetinec, od koje je svega tri puta veća dok su benefiti za grad nemjerljivo važniji.
- Vlasništvo Gredelja je gradsko i HŽ-ovo, koliko to olakšava/otežava cijelu realizaciju?
Sretna je okolnost da zona Gredelj ima samo dva vlasnika, Grad Zagreb i Hrvatske željeznice, što olakšava integralno planiranje budućih sadržaja i namjena.Ta dva osnovna dionika trebaju pokazati zrelost i stvoriti zajedničko poduzeće koje će upravljati razvojem cijele zone. Takva praksa postoji u svim europskim gradovima gdje su npr. željeznica i pošta suvlasnici imovine s gradom. Zemlja se u tim gradovima nije dijelila prema parcelama i vlasništvu već je stavljena u zajedničku vrijednost poduzeća (SPV) prema postocima vlasništva. Tako sređenu imovinu lako je infrastrukturno opremiti i staviti u funkciju.
Stvaranje konzorcija između grada i države koji bi upravljao tim projektom vjerojatno će biti prvi izazov u realizaciji.
- Što bi po vama trebala sadržavati zona Gredelj, hoće li to biti većinom stambeni ili poslovni prostori ili neka sinergija?
Prostor šire zone Gredelj ima 420.000 tisuća kvadrata. Potez je to između Autobusnog kolodvora, Paromlina, Lisinskog, Branimirove i Vukovarske. Govorimo o čak četrdeset potencijalnih blokova koji su danas izvan funkcije. Zona je površinom dvostruko veća od jezgre Dubrovnika ili po potencijalnom broju stanovnika jednaka manjem hrvatskom gradu, primjerice Čakovcu.
Revitaliziranu baštinu trebalo bi integrirati u javni prostor. Tako bi ona postala suvremena interpretacija ali i logično proširenje Lenucijeve potkove. Javni potez s parkovima, zelenim površinama i trgovima prožet sadržajima kao što su tržnica, muzej, zgrada filharmonije ili nova scena zagrebačkog HNK stvorio bi vitalan i sadržajno raznolik urbani ambijent jedinstvenog karaktera i znatno podigao vrijednost zemlje u neposrednoj blizini.
Unutar zone trebalo bi planirati i ostale sadržaje važne za funkcioniranje grada, kao što su škole, fakulteti i funkcije javne uprave.
Novi suvremeni blok bio bi otvorenog karaktera i formirao manje trgove i parkove u mjerilu susjedstva. U planiranju stambenih i poslovnih prostora treba voditi računa kako bi se dobilo što više dnevnog svjetla i kako bi se stvorili najbolji mogući uvjeti za život i rad.
Urbanističko rješenje bloka koje se predlaže studijom je samo okvir za buduće arhitekte pojedinih zgrada, čija će različita rješenja pridonijeti vizualnoj raznolikosti kvarta.
30ak % zone činilo bi zelenilo – parkovi, ulice s drvoredima i ozelenjene pješačke zone. Drugih 30% otpada na poslovnu i stambenu tipologiju, a institucije i zgrade javne namjene zauzele bi dodatnih 10ak % površine. Šetnice, trgovi, prometnice i željeznica zauzeli bi preostalih 30%.
- Napravili ste film o revitalizaciji zone Gredelj u kojem je sve jako lijepo opisano, kakve su reakcije ljudi?
Reakcije su jako pozitivne. Film je nastao u suradnji s Idom Ister koja je ilustrirala sve kadrove a Boris Goreta ih je animirao. Rezultat je dinamičan spoj ilustracije i animacije.
Film je postigao svrhu – aktualizirao je temu u javnosti i ljudima približio što može nastati na tako velikoj površini koja im je danas nedostupna i nepoznata. Drugi razlog za snimanje filma bila je potreba stavljanja urbanističkog razvoja u pozitivan kontekst. U javnosti se uz gradnju i planiranje obično vežu negativne konotacije pogodovanja. Ovo je idealna prilika da se pokaže da se na javnoj površini može razviti projekte u javnom i privatnom partnerstvu.
- Možete li projekt urbane revitalizacije Gredelja usporediti s nekim europskim ili svjetskim sličnim projektom?
Slični projekti revitalizacije industrijske baštine u centru realizirani su u zadnjih 20 godina u mnogim europskim metropolama. Napušteni i građanima nedostupni prostori transformirani su u javne sadržaje, pješačke i parkovne površine.
Brojni su primjeri europskih gradova gdje su stare industrijske zone transformirane strukturalno, funkcionalno, ekološki i ekonomski. Najveća vrijednost tradicionalnih europskih gradova je tzv Urban mix (sve tipologije na jednom mjestu) gdje je javni prostor jako živ jer ga različiti korisnici koriste kroz 24 sata, za razliku od Američkih gradova koji imaju striktnu podjelu prema funkcijama (Central business district, stanovanje na periferiji i fakulteti u campusima). Takvo društveno odgovorno i socijalno osviješteno planiranje vodi do boljeg promišljanja prostora, na dobrobit svih građana.
U Zagrebu ne postoji program socijalnih stanova kakvi su u Beču ili Zurichu standard, ovo je prava lokacija za realizaciju takve ponude za mlade. Na taj bi se način u centar grada privukla mlada populacija. Grad se treba prestati širiti i razvijati po periferiji, u ovoj zoni postoji sva infrastruktura, mreža tramvaja, bolnice, škole, vrtići – svi preduvjeti za kvalitetan i ugodan život i rad.
Ovo je trenutak u kojem se pokazuje potreba dugoročnog, društveno odgovornog i socijalno osvještenijeg planiranja, koje će objediniti sve struke u boljem promišljanju prostora, na dobrobit građana. Takav pristup promiče i inicijativa EU New European Bauhaus. To je ekološka, gospodarska i kulturna inicijativa usmjerena na objedinjavanje komponenti dizajna, održivosti, dostupnosti, cjenovne pristupačnosti i ulaganja s ciljem provođenja europskog zelenog plana – a sve kako bi se stvorili preduvjeti za održivi zajednički život svih ljudi u budućnosti.
- Koliko bi vremenski trebalo da se napravi jedan ovakav projekt? Od ideje do realizacije
Slični projekti ove veličine u Europskoj Uniji završe se u roku od 10 do 20 godina (ovisno o specifičnim uvjetima). Ova studija je početna faza jednog takvog projekta i temelj za javnu raspravu koja bi trebala društvo i politiku usmjeriti prema konstruktivnom razvoju gradskog prostora. Studija je ujedno i smjernica za sve buduće zahvate i projekte koje taj ogroman prostor obuhvaća. Njegov razvoj je zamišljen u fazama. Dio zone na kojem HŽ nema nikakve važne infrastrukturne objekte mogao bi se već sada početi planirati kako bi se riješilo stambeno pitanje stanovnika centra koji su najviše pogođeni potresom. Možemo predvidjeti da će realizacija cjelovite zone Gredelj trajati deset do petnaest godina.
Sadržaj članka nastao je u suradnji s našim partnerima. Za više informacija, pogledajte naše Uvjete korištenja.
Foto: Tatjana Bukvić
Ilustracije i animacija: Ida Ister, Boris Goreta
