Filmovi Aarona Sorkina ne prolaze nezapaženo. Baš kao što je ‘The Social Network’ za mnoge jedan od najboljih filmova desetljeća, tako je ‘The Trial of the Chicago 7’ brzo postao jedan od najiščekivanijih filmova 2020. godine. Godine u kojoj su nam brojni napeti filmski naslovi uskraćeni usred pandemije. Publika žedna tempom brzih, nevjerojatno zabavnih i potresnih filmova odgledat će ‘The Trial of the Chicago 7’ i po nekoliko puta.
Jedna od najvažnijih parnica u povijesti pod Sorkinovim dirigiranjem
Radnja filma smještena je u 60-te godine prošloga stoljeća – u SAD-u obilježenim Vijetnamskim ratom, pokretima za ljudska prava, antiratnim prosvjedima i političkim šokovima. U takvom ozračju pratimo suđenje sedmorici odnosno osmorici ljudi koji pripadaju raznim lijevim organizacijama: Abbeiju Hoffmanu (Sacha Baron Cohen), Jerryju Rubinu (Jeremy Strong), Tomu Haydenu (Eddie Redmayne), Rennieju Davisu (Alex Sharp), Davidu Delllingeru (John Carroll Lynch), Leeju Weineru (Noah Robbins), Johnu Froinesu (Daniel Flaherty). Osmi je bio Bobby Seale (Yahya Abdul Mateen II), Afroamerikanac koji je upravo na ovom suđenju podnio sve udarce zastarjele rasističke Amerike.
Na suđenju su već poznati kolektiv, ali međusobno ne mogu biti drugačiji. Jedino što ih je spojilo tog kolovoza 1968. godine bili su protesti protiv Vijetnamskog rata u Chicagu za vrijeme Nacionalne konvencije demokrata. Protesti koji su neplanirano završili masovnim demonstracijama i policijskom brutalnošću nad prosvjednicima.
Najskandaloznije i pravo TV suđenje
Tijekom šest mjeseci suđenje sedmorici pretvorilo se u sudski i gotovo zvjezdani skandal. Kako zbog ponašanja u sudnici, tako i zbog teškog kršenja ljudskih prava i sloboda od strane tužiteljstva i sudca. Abbie Hoffman i Jerry Rubin (predvodnici tzv. ‘Yippie’ skupine) u sudnici su priređivali spektakle, uzvraćali sudcu, pljeskali i dobivali ovacije od javnosti. Jednom su prilikom, kako bi pokazali nezadovoljstvo sistemom, došli odjeveni u sudsku odoru. Nakon što ih je sudac upozorio da skinu halje, to su i učinili i ostali u policijskim uniformama koje su nosili ispod.
Daleko je teže gledati uzastopno gaženje prava optuženika, posebice od strane kontroverznog sudca Juliusa Hoffmana. Posve nesposoban za uopće držati parnice, Hoffman je ograničavao obranu u ispitivanju svjedoka, kažnjavao svako njihovo protivljenje i od samog početka odlučio na čijoj je strani.
Najpotresniji dio Sorkinovog filma je upravo ono što je sudac Hoffman dao učiniti predstavniku Crnih pantera Bobbyju Sealu. Seale je jedini od optuženika već bio u pritvoru, unatoč činjenici da je u Chicagu taj dan proveo samo četiri sata i nije imao veze s protestima. Također unatoč činjenici da nije imao odvjetnika – na što se uporno žalio, ali Hoffman ga je sabotirao. Eskalacija Sealeovog očaja jedan je od najpotresnijih prizora u filmu, ali realnost je još gora. Dok je u filmu Seale proveo tek nekoliko minuta zavezan u sudnici, onemogućen da progovori jednu riječ (na zahtjev sudca Hoffmana), u stvarnosti je to trajalo čak nekoliko dana.
Sacha Baron Cohen i Eddie Redmayne kao fantastični predvodnici sedmorice
‘Trial of the Chicago 7’ nije ni trebao jaku promociju uz imena koja glume.Uz osmoricu, tu je izvrsni Mark Rylance kao odvjetnik prosvjednika i Joseph Gordon-Levitt kao glavni tužitelj. Možda je Gordon-Levittov lik najmanje atraktivan i pomalo nejasan, ali zato fantastičan Sacha Baron Cohen vuče svu pažnju. Utjelovio je kontroverznog i ekscentričnog Abbieja Hoffmana koji ne preza ni pred kim. Čak i kad je u pitanju 10 godina iza rešetaka. U filmu se prikladno provlači njegov stand up nastup koji nam služi kao neka vrsta naratora. Baronu Cohenu je pripadala većina duhovitih prizora u filmu – sarkastične upadice, pošalice, ekscesi, ali isto tako i neke od najozbiljnijih i emotivno nabijenih scena. Došlo je vrijeme da se i filmski kritičari stranih medija pitaju: je li došlo vrijeme za njegovog Oscara?
Istaknuo se i Eddie Redmayne u ulozi jedinog smirenog, racionalnog i korektnog Toma Haydena. Ipak, Redmayne je već ostvario brojne ‘ozbiljne’ uloge koje nerijetko nalikuju jedna na drugu pa se ponekad čini da glumi čisto ‘školski.’
Oni koji ne vole drame jer ih smatraju često nepotrebno dugačkima bez problema će pogledati film od 2 sata i 10 minuta, a razlog je jednostavno Sorkinov klasični potpis: brzina radnje, tempo i žustri dijalog. Zatim miješanje medija, politike i pop kulture. Odmah po ulasku u film saznajemo gdje smo, s kim smo, tko je tko i zašto je važan, a glumačke izvedbe – gotovo sve do jedne, držat će vas prikovanima uz ekran.
Foto: Profimedia.hr, IMDb
