Larisa Lipovac Navojec: Tala je i nakon 20 godina stabilna organizacija i diktira trendove
Plesni centar Tala, pod vodstvom Larise Lipovac Navojec i Tamare Curić, obilježava 20. obljetnicu. Tim povodom pripremili su rekonstrukciju nagrađene predstave “Muškarci u suknjama, a žene isto!?” koja je prije 15 godina izazvala puno pozornosti i otvorila temu seksualnosti. Tim povodom razgovarali smo s jednom od osnivačica TALE Larisom Lipovac Navojec i saznali koliko se ples promijenio u proteklih 20 godina, kako se nosi s epidemijom i koliko je društvo napredovalo kad su u pitanju tabu teme.
“Muškarci u suknjama, a žene isto!?”
Ta intrigantna predstava u novom ruhu prvi put će se izvesti 30. listopada u zagrebačkom Tehničkom muzeju. Za građanstvo će biti uvrštena u repertoar Tale od studenoga. Plesna umjetnica Larisa Lipovac Navojec tom će prigodom potražiti i odgovor na vječno pitanje promjene – je li se ona dogodila u ovih dvadeset godina? Je li društvo postalo osviješteno ili su teme, koje su zapravo dio svakodnevice, još bauk o kojemu progovaraju tek pojedinci.
20 godina Plesnog centra Tala
Plesni centar Tala jedan je od prvih plesnih centara u kojemu su Zagrepčani otkrivali ljubav prema suvremenom plesu i plesnom pokretu. U predstavama su se problematizirala društvena pitanja i kulturni paradoksi koji su često tabu u društvu, kao što su seksualnost, spolnost i ravnopravnost spolova. Kroz Plesni centar Tala do danas je prošlo jako puno zaljubljenika u ples i pokret. Osim što odgaja buduće plesače, plesni centar stvara i nove predstave, organizira festival i surađuje s najvažnijim plesnim koreografskim centrima u Europi.
- Ovom prigodom rekonstruirat će se predstava Muškarci u suknjama, a žene – isto!? Možete li nam reći nešto više o njoj?
Predstava “Muškarci u suknjama, a žene – isto!?” jedna je od Talinih najpoznatijih predstava. Prvi put je izvedena 2005. godine u GK Gavella. Tada je nagrađena priznanjem Hrvatskog glumišta. Predstavljala je velik iskorak u pitanju tematiziranja seksualnosti, ravnopravnosti spolova i kulturnih paradoksa, zbog čega sam se odlučila da povodom ove obljetnice rekonstruiram baš tu predstavu. Cilj je ponovno uspostaviti kretanje i koreografiju obnavljanjem i ponovnim korištenjem materijala kako bi se preispitale promjene koje su se dogodile na društveno-političkoj i umjetničkoj sceni od trenutka prve izvedbe do danas.
U istom duhu održat ćemo i talk show putem live stream-a 26.10. u 19 sati. Sudionici su saborska zastupnica, gospođa Rada Borić, prema časopisu Forbes jedna od 7 najuglednijih feministkinja u svijetu i gospodin Srđan Sandić, pisac i novinar te aktivni član Queer zajednice. Uz njih, bit ću prisutna i ja, a razgovor će moderirati poznati izvedbeni umjetnik Žak Valenta. S oba događanja pokušat ćemo pronaći odgovor je li se društvo unutar kojeg djelujemo promijenilo? Jesmo li mi, kao umjetnička organizacija, napravili promjenu? Je li se nešto promijenilo po pitanju ravnopravnosti spolova i koliko je važno opet aktualizirati temu „suknja ili hlače“?
- Koliko je pitanje seksualnosti i dalje tabu u našem društvu i kako se plesna scena s time nosi?
Mislim da se ne govori dovoljno o tom pitanju. Sve je nekako još uvijek u rukavicama, što je jako čudno i ne ide u korak s vremenom. Pojedinci se, naravno, bore skrećući javnosti pozornost na važnost problema. Institucije su nedovoljno angažirane; ne pružaju podršku koliku bi trebale pružati. Što se tiče prihvaćanja različitosti i ravnopravnosti, Hrvati su dosta ksenofobični po tom pitanju. Mislim da je problem u neinformiranosti i manjku interesa. Ljudi se dosta bave sobom, a možda ne razmišljaju o tome da, ako generalno pomaknemo stvari, i nama će biti bolje. Ja sam uvijek bila osjetljiva i empatična, željna pomoći, reagirati, podržati, tako da kao umjetnik osjećam da moram progovarati o ovom, ali i o sličnim pitanjima. Hrvatska plesna izvedbena scena je vrlo osviještena i daje potpunu podršku. Radovi se uvijek bave aktualnim temama i reagiraju na sustav u kojem se nalazimo i živimo.
- Koji su najveći problemi kada se govori o ovoj temi?
Najveći problem je to što nedostaje podrške i razumijevanja, što se okreće glava i stavljaju stvari pod tepih. Naše nesvjesno društvo je problem.
- Koja su po vama najvažnija postignuća TALE u posljednjih 20 godina?
Teško je izdvojiti postignuća. To mi je uvijek najteže pitanje. Volim ga postaviti onima koji prate naš rad i djelovanje. Odgovori me uvijek iznenade. Koliko sam čula od suradnika i kolega, uvijek kažu da je Tala posebna po otvorenom srcu i podršci koju daje beskompromisno. Kod nas se plesni umjetnici osjećaju kao kod kuće. U našem prostoru već godinama educiramo mnoge generacije plesača, odgajamo i razvijamo publiku, kod nas plesni umjetnici i kolektivi stvaraju svoje predstave, ljudi se kroz nas informiraju o plesu, zaljubljuju se u njega. Organizatori smo najvećeg izvedbenog festivala Platforma HR koji je kroz dvije dekade iznjedrio nebrojeno projekata i produkcija. Sudionici smo svih važnijih inicijativa koje se bave suvremenim plesom. Sudjelujemo aktivno u stvaranju uvjeta za izvedbenu umjetnost. Napravili smo puno, dosegnuli smo i ostvarili ciljeve, ali uvijek ima prostora za još.
- Odgojili ste mnoge generacije plesačica i plesača, koliko je teško bilo tada krenuti sa svim?
Bilo je teško jer nisu postojali uvjeti koji postoje danas. No, uvijek je postojala naša želja, ambicija, ljubav, vizija te jasan cilj. Time smo se vodili. Danas, kada pogledam iza sebe ponosna sam na sve uspjehe i neuspjehe koje smo postigli i doživjeli. Tala je stabilna i dobro postavljena organizacija koja je prije, a i danas diktira trendove.
- Kako se Tala, ali i općenito plesna scena nosi s aktualnom epidemiološkom situacijom?
Moram priznati da je zahtjevno. Međutim, naša struka se jako dobro snašla. Mi smo dio nezavisne scene, vječna gerila. Navikli smo na katastrofe, na snalaženje i pronalazak načina da se u nemogućim uvjetima ipak stvari realiziraju. Tako da smo osmislili nove modele i načine kako da nastavimo daljnji rad. To je sve jako daleko od normalnog, ali kao i u drugim djelatnostima, živi se, odnosno preživljava se nekako.
