Upoznajte Ana Mariu Maravić, kiparicu čija je instalacija “Plesači” oživjela jedno gornjogradsko dvorište
Zagrebački Gornji Grad od ovog je ljeta bogatiji za prava mala umjetnička djela. Za sve je zaslužna ekipa iz projekta OKOLO, koji se unatoč nezahvalnoj situaciji u ovoj godini, ipak održao. Nama je, među ostalim, pažnju privukla instalacija “Plesači” kiparice Ana Marie Maravić, koja je oživjela dvorište Palače Grlečić-Jelačić na Trgu sv.Marka 9. Razgovarali smo s mladom umjetnicom i osim instalacije “Plesači”, upoznali još neke njene radove koji su nas oduševili.
Ljubav prema umjetnosti
Ana Maria Maravić, zagrebačka je umjetnica, trenutno na diplomskoj godini ALU, smjer kiparstvo. Kako kaže sama za sebe, oduvijek se voljela izražavati u likovnom svijetu, bilo to modeliranje ili crtanje. “Kao mala sam mogla sate provoditi sama za stolom i crtati svoje izmišljene priče ili modelirati minijaturan namještaj za svoje sićušne igračke. Valjda sam zato upisala smjer Male plastike i medaljerstva na Likovnoj Akademiji, ta ljubav prema sitnome nije iščeznula. Iako studiram malu plastiku ne radim samo skulpture galerijskih dimenzija, zapravo se više fokusiram na prostorne instalacije koje nemaju ograničenja kada je veličina u pitanju. No i u njima sam zadržala svoju ljubav prema malenome jer ih stvaram od kipića ne većih od 25 cm. Do sada sam većinu vremena izlagala u zatvorenim prostorima, no oduvijek sam htjela izaći van – bila to priroda ili grad”, kaže Ana Maria.
Instalacija “Plesači”
Instalacija „Plesači“ napravljena je od terakotnih figura veličine otprilike 25 cm koje vise u prostoru, u ovom slučaju s drveta. Figure prikazuju obezglavljene ljude izranjavanih tijela u raznim plesnim pokretima. U nekima se mogu naći sukulenti ili maleni kaktusi. “Jako me razveselilo da sam dobila priliku izlagati u javnom prostoru. Smatrala sam to određenim izazovom baš zbog dimenzija mojih radova. Znala sam da ću morati imati drugačiji pristup postavljanja instalacije, da ću biti podređena prostoru, a ne obrnuto kako je do sada bio slučaj, gdje je prostor bio podređen meni. To mi je donijelo određene poteškoće, ali i određene benefite. Nikada mi pozadina nije bila ljepše boje, a to je boja zelene krošnje sa zrakama sunca. To ne možeš dobiti u nijednom zatvorenom prostoru. Također je zanimljivo kako instalacija mijenja izgled i atmosferu ovisno o određenom dobu dana. Preko dana je nekako vesela i lagano vilinska, a kako pada mrak, uz osvjetljenje reflektora počinje poprimati mističniju atmosferu.”
Fokus na teksturi i apstrakciji
“Najviše volim izrađivati bilo što u glini, doslovno bilo što. Obožavam njenu „fleksibilnost“ koja mi pruža slobodu. Mogu je koliko god puta hoću promijeniti u nešto novo i da pritom nema tragova starog. To mi pruža određenu dozu spontanosti koju volim. Često znam uzeti komad gline i tražiti svog plesača ili neki drugi lik u njemu. Dopuštam materijalu da me vodi. Istu stvar radim i s voskom kojeg kasnije lijevam u broncu. Dok radim s voskom fokus stavljam na teksture, a manje na jasnoću lika. Takvi radovi su više apstraktnog tipa. Također, pokušavam raditi sa što prirodnijim materijalima, a zanima me i land art. Često su mi biljke dio radova. Volim reći da su onda moji radovi doslovno živi”, kaže Ana Maria.
Inspiracija u svakodnevnom životu
Kao i većina umjetnika Ana Maria inspiraciju pronalazi u svakodnevici. “Inspirira me život. Svi ljudski problemi, ljubavi, sreće, zbunjenosti. I naravno tražim neki sklad s prirodom.” Kaže nam kako nema neku šablonu po kojoj joj izgleda svaki dan. “Jutra provodim u miru, pijem kavu slušam glazbu. Onda kada jednom izađem iz kuće, moj dan kreće. Dolazim u atelje i radim. Radim do kad imam posla ili do kada imam koncentracije. Smatram da nije dobro ni previše biti zatvoren u ateljeu. Ako nemam inspiracije za rad, „živim život“ bez opterećenja oko tog jer znam da će inspiracija doći.”
Povezivanje glazbe i urbane intervencije u prostoru
Nakon jednog održanog koncerta prošle subote, i ovaj četvrtak će zagrebački solisti zasvirati uz Ana Marijinu instalaciju. “Izlaganje u sklopu projekta OKOLO je prvi put da se direktno događa spoj glazbe s mojom instalacijom i jako sam uzbuđena oko toga“, kaže Ana Maria. Jedna od najdražih izložbi joj je izlaganje u sklopu prošlogodišnjeg ART Zagreba. Kaže nam kako voli spajati glazbu i likovne umjetnosti, i smatra da se glazba savršeno nadopunjuje s njezinim radovima. Što se tiče budućih planova kaže kako bi za početak voljela diplomirati. “Voljela bih ostvariti još mnoge suradnje s projektima poput ovog te izlagati na brojnim izložbama. Jako me zanimaju glazbeni festivali i voljela bih raditi instalacije za njih tako da se nadam ostvarenju i na tom području”, zaključuje Ana Maria.
Foto: Privatan album
