“Čovjek si ne smije dopustiti da ga preplavi tuga”, izjavila je Jackie Kennedy i jednom rečenicom opisala i svoj put i titulu Prve dame SAD-a. Dovoljno je samo njezino ružičasto Chanel odijelo i šeširić da bi nam se odmah javile asocijacije na ubojstvo J.F. Kennedyja i turbulentan povijesni trenutak koji je obilježio SAD i život Jacqueline Lee Kennedy Onassis. Jackie je postala sinonim besprijekornog stila, samozatajnosti i elegancije, ali njezini savršeni maniri i skladnost imali su i drugu stranu.
I dok su neke ikone pop kulture prošle težak put do uspjeha, Jackie se rodila 1929. u New Yorku u bogatoj obitelji. Paradoksalno, upravo će joj bogatstvo i luksuz koji ju je ‘štitio’ cijeli život postati i izvor tuge koju je osjećala. Kao djevojčica je pohađala satove baleta u prestižnoj Metropolitan Opera House, bila je izvanredna jahačica, a s 12 godina naučila je i francuski.
Istim je perfekcionističkim putem nastavila obrazovanje u internatu u Connecticutu gdje je, uz strahovito strogu nastavu, morala pratiti i rigorozna pravila ponašanja koje je škola zahtijevala te učiti umijeće razgovora i retorike. Najviše je posvećena bila pisanju eseja i pjesama za školske novine, a zbog svog je izvrsnog rada dobila i titulu debitantice godine.
Kao svoje ambicije navela je “ne postati kućanica”, što je još jedan dokaz koliko joj se život preokrenuo i nastavio putem kojim prvobitno nije priželjkivala.
Težnja prema idealima
Iako je htjela studirati na Sarah Lawrence koledžu u New York Cityju, roditelji su inzistirali na izoliranom i mirnijem Vassar koledžu. Tamo je također briljirala, ali Jackie se nikad nije htjela uplesti u društveni život na tom kampusu i vikende je uporno provodila a Manhattanu. Uskoro se prebacila na studij u Washingtonu.
Bila je jedina od stotinu drugih žena koja je osvojila 12-mjesečno junior uredništvo u kultnom časopisu Vogue. Međutim, već prvi dan je nakon opaske urednice napustila posao. Prema biografiji Barbare Leaming, urednica ju je upozorila da joj je već 22 godine i da postaje prestara da ne bi imala partnera. Jackie ju je poslušala i drugi dan se vratila u Washington iz New Yorka.
Za vrijeme studija provela je godinu dana u Parizu, a nakon povratka u SAD dobila je posao na recepciji novina Washington Herald. Međutim, nakon samo tjedana dana tražila je posao fotografkinje za koji je morala fotografirati i intervjuirati stanovnike Washingtona i te priče i fotografije sastavljati u kolumne. Mnogi ne znaju da je Jackie tako posebno bila prepoznata zbog svog intervjua s Richardom Nixonom, ali i da je pratila krunidbu kraljice Elizabete II.
U svibnju 1952. godine Jackie je prisustvovala večeri koja će joj promijeniti život. Zajednički prijatelj upoznao ju je s kongresmenom Johnom F. Kennedyjem. Washington Post otkrio je da je britka Jackie budućeg predsjednika odmah oborila. Nakon godinu dana veze, Kennedy ju je zaprosio prstenom s dijamantom i smaragdom. Vjenčali su se 12. rujna 1953. na Rhode Islandu okruženi s 800 ljudi, ali njihov brak nije bi itko tada posumnjao.
Jackiene osobne tragedije i Kennedyjev uspon
Kennedy je patio od Addisonove bolesti, a Jackie je 1955. doživjela pobačaj, a godinu dana kasnije rodila je mrtvorođenu kći koju su nazvali Arabella. U knjizi Jackie, Janet and Lee, autor J. Randy Taraborrelli otkrio je da je Jackie znala za sve afere koju je JFK imao s drugim ženama. Štoviše, navodno kad je proživjela tragediju zbog mrtvorođene Arabelle, Jackie je htjela rastavu braka – Kennedy se nije vratio kući kako bi bio uz nju tada. Dobili su prvu kćer 1957. godine, a u siječnju 1960. godine JFK je najavio svoju utrku na Bijelu kuću. Jackie ga je pratila na svim važnim događanjima u kampanji, ali ubrzo je zatrudnjela s drugim djetetom i odlučila ostati kod kuće u Georgetownu. Ipak, lojalnost je ponovno dokazala pišući tjednu kolumnu pod zanimljivim nazivom Campaign Wife.
Put Prve dame
Kennedy je 1960. porazio Nixona, a Jackie je postala Prva dama SAD-a i rodila sina Johna Jr. Do danas je ostala jedna od najvećih ikona stila, a i tada je modnim odabirima zaradila divljenje javnosti. Međutim, javnost ju je također osuđivala zbog nošenja izuzetno skupe odjeće. Jackie je zbog tih osuda uvijek pokušavala prikriti svoje bogatstvo i elitnu obitelj iz koje dolazi i opravdati svoje postupke naglašavajući koliko radi za kampanju. Odbijala je komentirati svoj odabir odjeće i stil. Bila je političko-modna trendsetterica i prva supruga predsjednika koja je zaposlila vlastitu PR djelatnicu. Cijeli je život Jackie bila i ostala takva – dopuštala je javnosti da vidi ono što je htjela da vide i nikad više od toga, a kontrolirala je i koliko su njezina djeca u medijima.
Kao svoju najvažniju zadaću uvijek je navodila brigu o suprugu i djeci, a najviše je pridonijela restauraciji Bijele kuće. Renovirala je cijelu Bijelu kuću i donijela namještaj iz 19. stoljeća, slike i antikvitete jer je htjela obnoviti povijesni karakter kuće. Promijenila je povijest provevši američku naciju kroz Bijelu kuću u TV prijenosu koji je pratilo više od 50 milijuna gledatelja. Za to je dobila i nagradu Emmy te postala jedina Prva dama koja je to postigla.
Osobna tragedija nastavila ju je slijediti. Početkom 1963. godine ponovno je ostala trudna i to je ljeto provela na Squaw Islandu. Pet tjedana prije termina dobila je trudove i hitnim carskim rezom rodila dječaka Patricka Kennedyja. Pluća male bebe nisu bila razvijena i preminuo je dva dana nakon rođenja. Bio je to jedan od događaja koji su je gurnuli prema depresiji, ali u tom periodu JFK i Jackie su se navodno ponovno zbližili. Aristotle Onassis, Jackien prijatelj, pozvao ju je na svoju raskošnu jahtu kako bi se oporavila. Iako se Kennedy prvotno tome protivio, pristao je da Jackie ode, a javnost je istu vijest dočekala na nož.
Ubojstvo Kennedyja i život nakon
Nekoliko mjeseci nakon smrti sina Patricka, Jackie je zajedno sa suprugom posjetila Dallas gdje se zbio trenutak koji je promijenio povijest. Vozili su se u otvorenom automobilu kad je Lee Harvey Oswald ustrijelio predsjednika SAD-a koji je sjedio pored Jackie. Krv je poprskala njezin Chanel kostim koji je postao simbolom tragedije. U danima koji su uslijedili Jackie je bila više nego ikada izložena van sjene svog supruga. Organizirala je sprovod velebnih razmjera i zaradila divljenje zbog snage koju je pokazala. Bila je uz svoju djecu, a fotografije sa sprovoda i danas se pamte.
Godinu je provela tugujući i rijetko je izlazila u javnost, a onda je u siječnju 1964. na televiziji zahvalila ljudima na tisućama poruka podrške. Kasnije je sudjelovala u lansiranju brojnih ustanova i institucija u čast supruga. Ostala je u bliskim odnosima s Robertom Kennedyjem, bratom pokojnog supruga koji je također stradao u atentatu.
Unatoč svemu, prljavu igru javnosti osjetila je kad se 1968. godine, pet godina nakon smrti JFK-ja, udala za grčkog bogataša Onassisa. Vjenčali su se na njegovom privatnom otoku, a udajom je izgubila pravo na službenu zaštitu kao udovica predsjednika SAD-a. Bila je prozvana grešnicom, nigdje se nije mogla pojaviti bez horde paparazza, a htjela je privatnost za sebe i djecu. Onassis joj je omogućio svaki luksuz koji je mogao, sigurnost i mir i tada je Jackie navodno ponovno dobila životnu energiju.
No, milijunaš je započeo aferu sa starom ljubavi, Jackie se također počela viđati s drugim muškarcima, a brak su im ispunile svađe. Gotovo da su se i službeno raspali kad je Onassis preminuo 1979. godine, dvije godine nakon što mu je sin poginuo u padu aviona.
Jackie je tako po drugi put postala udovica, bilo joj je samo 46 godina i od grčkog bogataša naslijedila je tek 20 milijuna dolara, a pripadalo joj je oko 125 milijuna. Nakon smrti Onassisa prvi je put sudjelovala na političkom događanju 1976. godine na Nacionalnoj demokratskoj konvenciji. Uskoro se zaposlila u izdavačkoj kući kao urednica i uređivala je knjige o umjetnosti, baletu, kulturi i modi.
U studenom 1993. godine Jackie je pala s konja i odvezena je u bolnicu, a mjesec dana kasnije otkrilo se da boluje od ne-Hodginsovog limfoma. Preminula je 18. svibnja 1994. godine u snu u svom stanu na Manhattanu sa 64. godine.
Ostala je jedna od najpopularnijih Prvih dama i globalna modna ikona koja je zadržala eleganciju i dozu samozatajnosti unatoč svim osobnim tragedijama koje je proživjela te kamerama koje su godinama bile uperene u nju.
Tekst: Nora Fabrio Bene
