Kazan je world music bend iz Zagreba koji tradicijsku glazbu ovog dijela Balkana interpretira po svom guštu. Pritom nastoje osvježiti taj materijal i stare pjesme ogrnuti novim zvukom koji odražava individualne estetike članova benda, kao i njihovu naklonjenost različitim žanrovima. Nakon nekoliko godina rada, prošle godine je Kazan objavio svoj prvi album Ružo za kojeg su dobili odlične kritike, a kojeg je publika odlično primila. Upravo na koncertima snaga Kazana i njihova originalna interpretacija tradicijskih pjesama najviše dolazi do izražaja. U posljednjih godinu dana Kazan je održao mnoštvo koncerata u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji, a vrhunac je bio nedavni nastup na prestižnom festivalu Budapest Ritmo. U Zagrebu Kazan nije nastupao više od šest mjeseci pa je koncert u Vintage Industrial Baru 20. studenog prava prilika da se uvjerite zbog čega ova grupa spada u sami vrh domaćih etno snaga. Tim smo povodom popričali s njima, a što su nam sve otkrili, doznajte u nastavku.
Kazan je world music bend iz Zagreba koji tradicijsku glazbu ovog dijela Balkana interpretira na svoj specifičan način. Često pjesmama unosite i dozu suvremenoga… Kako birate pjesme, kako odlučujete da su to baš te koje ćete interpretirati?
Dunja: Netko tko se bavi suvremenom glazbom možda bi se pobunio na to da unosimo dozu suvremenoga. Možda bi bilo bolje reći da unosimo dozu svoga. I mi već godinama pokušavamo definirati što to točno radimo. Zapravo je riječ o tome da oko tradicijskih napjeva, koje ja prilagodim sebi, komponiramo svoju glazbu. Pristup nam je organski, ali ne i konzervativan. Pjesme sad uglavnom biram ja, ali i to se s vremenom mijenjalo. Važno mi je da se na nekoj razini mogu povezati s tekstom ili s kontekstom. Ako mi se neka pjesma tjednima mota po glavi, to je znak da je trebam predložiti bendu. Neke se uhvate, neke ne.
Vaše pjesme pronašle su mjesto u eteru radijskih postaja diljem svijeta kao i na međunarodnim kompilacijama toga žanra. Koliko to pomaže žanru, posebno populariziranju tradicijskog izričaja?
Sebastian: Uglavnom se radi o kompilacijama i radio emisijama koje su specijalizirane za world music, tako da tu nema puno koristi za popularizaciju žanra, jer te medije uglavnom slušaju ljudi koji su već u tom svijetu. Ali to puno pomaže nama da dođemo do svoje publike i to je super. Jako nas veseli i kad se neka etno pjesma zavrti na nekom mainstream radiju, jer tada postoji šansa da je čuje netko tko nikad nije bio izložen takvoj muzici i da mu se dopadne.
World music je žanr koji mnogima prolazi ispod radara, ali to je prekrasna muzika, s plesnim gruvovima, pjevnim refrenima i emotivnim tekstovima. Muzika koju voli velik broj ljudi, samo ih puno ne zna da ju voli.
Prošle godine ste objavili svoj prvi album i kritike na njega su bile izvrsne. Jesu li pozitivne reakcije na album dale vjetar u leđa, pomogle? Koliko vidimo, prilično ste zauzeti nastupima po Hrvatskoj i regiji.
Sebastian: Jesmo, više sviramo otkad smo izdali album i to je bila jedna dobra stepenica. Još nas čeka ostatak stepeništa.
Dunja: Album nam je otvorio neka vrata prema inozemstvu i pomogao da učvrstimo poziciju na domaćoj world music sceni. No taj komadić glazbene scene prilično je izoliran od ostatka pa i dalje uglavnom sami sebe tapšemo po leđima.
Nastup na Budapest Ritmu je bio vrhunac godine, usudili bismo se reći. Ispričajte nam kako je izgledalo to iskustvo…
