Svi ljubitelji kvizova zasigurno su se barem jednom zapitali tko je mastermind koji stoji iza pitanja, ali i kako izgleda proces njihova osmišljavanja. Upravo je jedan od sastavljača pitanja i naš Journal Man – Silvije Pleština insta-publici poznat je po zanimljivim i jedinstvenim Storyjima na Instagramu u kojima slaže kvizove iz različitih područja svakih nekoliko dana, a da se pratitelje pita, to bi bilo i mnogo češće. Zamolili smo Silvija da se sam predstavi:
Imam 32 godine i iz Zagreba sam. Završio sam Fakultet političkih znanosti, smjer Međunarodni odnosi. Ipak, koliko god obožavao geopolitiku koja me privukla studiju, radno iskustvo mi je vezano uz marketing. CV sam “bildao” radom u stranoj korporaciji, turizmu i u marketinškoj agenciji. Danas se bavim digitalnim marketingom, odnosno internetskim oglašavanjem, od izrade strategija i media buyinga do stvaranja sadržaja i promocije. No, moja najveća ljubav, i ono zbog čega sam danas s vama ovdje, zapravo su kvizovi kojima se profesionalno bavim već šest godina. Jedan sam od autora pitanja za “Potjeru”, sastavljam razne kvizove po narudžbi te organiziram i vodim kvizove za druženja, team buildinge i evente. Tako da, ako želite jedan drugačiji i inovativni oblik teambuildinga, znate kome se obratiti.
Strast prema kvizovima, kao i kod većine kvizaša, traje još od djetinjstva. Silvije kaže da je svjestan da zvuči patetično, no riječ je o ljubavi koja se vrlo rano rađa i ostaje za cijeli život, a svaki kvizaš to može potvrditi.
Otkad znam za sebe, pratim TV kvizove. Originalne “Kviskoteke”, majke svih domaćih kvizova, sjećam se tek kroz maglu jer sam bio premali pa je ozbiljno praćenje kvizova krenulo s “Izazovom” i “Upitnikom” kasnih devedesetih. Stvar se još više uozbiljila s dolaskom “Milijunaša” u Hrvatsku 2002., kad sam već brojao godine do punoljetnosti kako bih mogao nastupiti. Taj se nastup konačno i dogodio kad sam kao 19-godišnjak osvojio 250 000 kn. Nikad neću zaboraviti taj nadrealan trenutak kad je završilo snimanje, a Tarik mi stisnuo ruku i rekao “Bravo, majstore”, priča Silvije te dodaje da je kvizaški mirovao sve do 2013., kad je “Potjera” krenula s emitiranjem. I tad se prijavio za sudjelovanje, no ne kao natjecatelj, već kao suradnik na kvizu, odnosno autor pitanja. Prošao je nekoliko krugova testiranja i od tad sastavlja pitanja.
Do sad sam napisao i poslao oko 13 tisuća pitanja. Angažman na kvizu mi je onemogućio da budem natjecatelj, ali mi je dao uvid u samu produkciju i mogao sam vidjeti kako to izgleda s druge strane.
Silvije posao sastavljanja pitanja opisuje kao posao koji nema radno vrijeme. Zbog njega je promijenio način na koji čita i saznaje informacije jer odmah u glavi vrti kako bi mogao složiti pitanje. Već šest godina novine čita na način da čita vijesti, a ustvari gleda koje bi pitanje mogao napraviti i je li ga ranije već sastavio:
Aplikacija Notes u mobitelu mi je ispunjena raznim natuknicama, polu-sastavljenim pitanjima i gotovim pitanjima koja trebaju provjeru. Kad već spominjem provjeru, svako pitanje i odgovor koje sastavim dužan sam potkrijepiti s 2-3 relevantna izvora, izgovorom i komentarom tako da tu ima više elemenata na koje moram paziti. Nekad, kad je dogovoreni rok za predaju pitanja blizu, a nisam stigao pisati, onda znam doslovno zagrijati stolac i u jednom danu sastaviti na desetke pitanja.
Naravno, nismo mogli preskočiti pitanje o tome može li se u Hrvatskoj od toga živjeti. Može se, kaže Silvije i u šali dodaje da je malo je teže onome tko ima skupe poroke poput putovanja i jedenja vani.
Otkako se bavim kvizovima, k’o Amerikanac radim dva posla i već sam se naviknuo da mi prihodi dolaze s više strana.
Silvija iznimno veseli popularizacija kvizova jer su oni ranije bili percipirani kao stvar intelektualnog prestiža i kao nešto čime se bave samo odabrani, no posljednjih su se nekoliko godina “približili narodu”, osobito nakon “Potjere”.
Prije su ljudi uglavnom znali za Tarika Filipovića i Mirka Miočića, još prije za Lazu Golužu i Olivera Mlakara – to su im bile glavne asocijacije na kviz. Mislim da je baš kombinacija samog koncepta “Potjere” u kojem lovci imaju istaknutu ulogu s jedne strane te društvenih mreža s druge strane, lovce/kvizaše približila ljudima i od njih napravila celebrityje. I zašto ne? Nek’ su konačno i kvizaši kraj svih pjevača, glumaca i sportaša našli svoje mjesto pod estradnim suncem. Tu moram naglasiti i trend pub kvizova koji je uzeo maha posljednjih godina i koji odavno više nije zabava rezerviran za “geekove”, već aktivnost koja okuplja razne profile ljudi i ljubitelja opće kulture. Također, pub kvizovi dodatno su popularizirani zahvaljujući lovcima koji su potekli s te scene. Tako da, sve u svemu, kad pričamo o kvizovima, ne vjerujem da se radi o prolaznom trendu već da je to polako mainstream, naročito s povratkom “Milijunaša” na male ekrane.
Volio bih nastupiti na našoj Potjeri da mogu, ali i na originalnoj britanskoj verziji “The Chase” po kojoj je “Potjera” napravljena. Stolac domaćeg “Milijunaša” sam već isprobao tako da sam tu miran!
A svi oni koji nemaju hrabrosti prijaviti se na “pravi”, televizijski kviz, svoje znanje mogu provjeriti na Silvijevom Instagramu, gdje se krije pod nadimkom @plestigram. Uz smijeh nam kaže kako je prestao gledati tko odgovara na pitanja i je li odgovor točan tako da, straha da ćemo se eventualno osramotiti, nema… A sve je počelo pomalo neobično, jednim proljetnim čišćenjem stana.
Htjeli smo se riješiti serije Taschen knjiga iz umjetnosti. Realno, to su super monografije i divno stoje na svakoj polici, no mi ih nismo otvorili godinama pa smo se odlučili riješiti ih se odnosno prodati ih nekome kome će možda koristiti. Spakirao sam ih u kutiju, stavio oglas za prodaju i odnio ih auto da sve bude spremno kad se kupac javi. Telefon nije odmah počeo zvoniti pa sam iz dosade počeo stavljati Instagram Storyje. Prvi sam put samo fotkao golu damu s Modiglianijeve slike, no drugi dan sam vidio da Instagram unutar Storyja nudi opciju kviza. E, tad mi je pažnja zatitrala. Onda sam slikao Gauguinove modele i pitao “s kojeg su otočja cure”. Treći dan sam novo pitanje postavio, nešto oko Rembrandta… I tako je krenulo. U početku su ljudi slabo reagirali. Možda bi jedna petina od ukupnog broja ljudi koja je vidjela story odgovorila, da bi se nakon par tjedana okrenulo i tek jedna petina ne bi odgovorila. Vjerujem da je publici trebalo neko vrijeme da se opusti i navikne na format, što je i normalno. Kasnije sam se s umjetnosti prešaltao na ostala područja i ostalo je, kako se kaže, povijest. A knjige s početka priče? Nekoliko tjedana kasnije, kad su se ljudi već “navukli”, objavio sam Story da prodajem te knjige i u par sati javilo se desetak kupaca. Mislim da to najbolje govori o reakciji publike
Budući da je jedan od autora pitanja, pitali smo Silvija i zamišlja li se ikad u ulozi onog kojem se pitanju postavljaju, ali kao lovcu u “Potjeri”. Kaže kako se često zna fokusirati i praviti se da je lovac u završnoj potjeri.
Nekad sam kao i oni, nekad sam gori. Rijetko sam bolji. Postoje područja u kojima sam jak i u kojima sam prosječan, ali postoje i ona u kojima sam slab i koja ne treniram, no lovac ne smije imati slaba područja. Oni po prirodi posla moraju ta slaba područja svaki dan trenirati i brusiti ih. Npr., čak i lovac Krešo, koji ističe da mu je film najslabija točka, često zna filmska pitanja baš zato što radi na slabim područjima, priča Silvije te dodaje da bi se svakako okušao kao lovac te uz smijeh kaže da bi tako barem natjecatelji imali bolju šansu za pobjedu.
Osim kvizova, Silvije je veliki obožavatelj i putovanja, a uvijek putuje u društvu djevojke Nane Nadarević. Oduvijek je bio fasciniran geografijom, državama, kontinentima… Iznad kreveta je imao veliku mapu svijeta pa je brzo naučio gdje je koja država i koji su njihovi glavni gradovi. Internet je omogućio širenje vidika pa je mogao još više saznati:
Volim putovati, a i drago mi je da sam našao žensku koja to isto voli! Kad imaš mogućnost posjećivati fizički te zemlje, e to je prava stvar! Prvo prekooceansko putovanje bilo nam je kad smo išli u New York, sjećam se koliko smo i Nana i ja bili uzbuđeni. Općenito volim taj osjećaj kad sjedneš u avion, pogotovo ako je u pitanju dugački let. Sjedalo postane tvoj dom sljedećih 10-11 sati, nalaziš se 10 000 metara u zraku, putuješ u nešto novo, imaš filmove, hranu, piće, malo odspavaš, malo prošetaš i još si u društvu cure s kojom se voliš… Ima li boljeg osjećaja?
Silvije dodaje da voli i vožnju vlakom, ponekad čak i više od letenja, osobito ako su vlakovi novi i brzi, kao što je slučaj u Italiji ili u Japanu. Na kraju, kaže, voli i roadtrip ako je cesta lijepa i dobro raspoloženje u automobilu. Zaključak? Glavno da se putuje!
Kao najdraže putovanje izdvaja Japan, a snažno su ga se dojmile i prirodne ljepote SAD-a, a lista zemalja koje želi posjetiti uistinu je dugačka:
Ogroman je popis želja i teško mi je izdvojiti. Kad govorim o Europi, to bi bili Portugal i Rusija, odnosno St. Petersburg i Moskva, a od dalekih zemalja Australija i Argentina. Zacrtali smo si da će nam to biti sljedeće daleke destinacije.
Kad putuju, Silvije i Nana vole kombinirati urbano i kulturno te odmor i prirodu.
Nisam baš tip koji bi otputovao negdje pa tjedan dana bio u resortu i na plaži, a opet, nisam ni tip koji će s backpackom samo ići okolo i obilaziti bez da išta doživi kako spada, a samo da može reći da je vidio nešto.
Kad je riječ o odabiru i planiranju odredišta, to rade zajedno:
Dogovaramo kroz razgovor i prvo tu postignemo konsenzus. uvijek je to jedan ili nekoliko gradova te prirodna atrakcija, a na kraju zajedno odlučimo. Nakon tog kupujemo zrakoplovne karte pa imamo datume kao okvire. Onda kreće slaganje itinerara, koji gradovi, koliko dana, što vidjeti… To istraživanje napravim uglavnom ja, ali i Nana da neke korisne inpute te naglasi što je njoj bitno. Rijetko putujemo s agencijom jer volimo sami sebi kreirati tempo. No, nedavno smo putovali s jednom agencijom i to je isto bilo lijepo iskustvo. Nekad je zgodno prepustiti se pa da drugi sve isplanira i napravi za tebe. Kao, recimo, Nana sa mnom!
Za kraj, s obzirom na to da je on taj koji inače sastavlja pitanja, za Silvija smo pripremili jedan pomalo drugačiji kviz. Svaki svoj odgovor nam je i obrazložio…
1.Koja ti je omiljena večera?
a) dostava
b) kuhanje
c) odlazak u restoran
*Dostava. Ostaješ doma, a netko drugi je skuhao i donio. Best of both worlds.
2. Koja ti je omiljena država koju si posjetio?
a) Japan
b) SAD
c) Kuba
*O Japanu bih mogao danima. Naposljetku, pa čak sam i putopis objavio. Preporuka svakome da posjeti tu zemlju.
3. Koji ti je najdraži način putovanja?
a) avionom
b) vlakom
c) automobilom
*Uh, čovječe… Nakon tijesne bitke između aviona i vlaka, vlak odnosi pobjedu, ali tek moram letjeti s biznis klasom!
4. Koji si kviz najviše volio gledati?
a) Upitnik
b) Sve u 7
c) 1 protiv 100
*Upitnik je bio stvarno fantastičan format s Lokasom u neponovljivom izdanju. Što se tiče ostala dva, nisam bio neki fan 1 protiv 100, a Sve u 7 je bio, otvoreno to kažem, dosadan kviz.
5. Tko je tvoj favorit od trenutačnih lovaca u “Potjeri”?
a) Dean Kotiga
b) Morana Zibar
c) Krešimir Sučević-Međeral
d) Mladen Vukorepa
*Svi su oni majstori svoga zanata, ali mislim da je Krešo ipak nešto bolji od ostalih.
Foto: Sanja Tušek
Zahvaljujemo Noel Baru na ustupljenom prostoru za snimanje.
