U samom centru Virovitice građani, ali i turisti, uskoro će moći uživati u posebnom kulturnom sadržaju. Naime, u tom slavonskom gradu trenutno se provodi veliki EU projekt “5 do 12 za Dvorac” težak ukupno 81 milijun kuna, kojim se renovira zapušteni Dvorac Pejačević, izgrađen početkom 19. stoljeća. Prema tom projektu zamišljeno je da Dvorac krasi novi postav Gradskog muzeja Virovitica, za koji se vjeruje kako će biti nova kulturna atrakcija tog područja.
Mihaela Kulej, ravnateljica je i viša kustosica GM Virovitica u opsežnom intervjuu ispričala nam je inspirativne detalje iz bogate povijesti dvorca, ali i o mukotrpnom i stručnom radu koji je prethodio finalizaciji radova na ‘novom’ muzeju, a koji bi iz temelja mogao promijeniti turističku i kulturnu sliku grada Virovitice.
Nedavno ste obranili novi muzeološki koncept za muzej u Virovitici, o čemu se radi?
Radi se o novom stalnom postavu Gradskog muzeja Virovitica. To je vrlo kompleksan posao u koji su osim stručnih djelatnika muzeja uključeni i kolege bliskih struka kao arhitekt, dizajner, muzeolog i slično, a uključuje promišljanje scenarija za priču koju muzej želi prezentirati kroz svoju građu, ali i najvjerodostojniji prikaz građe i svih mogućih kulturnih, povijesnih i socijalnih spoznaja kroz objedinjenu interpretaciju.
Nakon toga sljedi konačni izbor građe koja će prezentirati tu ideju, te kreiranje međusobnih odnosa i poveznica između priče – građe – vizuala i, naravno, prostora. Uz to sve, paralelno smo radili muzeografski dio, odnosno projekt prezentacije cijele ideje koji mora biti usklađen s građevinskim projektom, radi stvari kao što su instalacije, materijali…Dakle, iznimno opsežan i temeljit posao. U cijelom radnom procesu uspjeli smo dobiti i verifikaciju Ministarstva kulture za novi stalni postav što nam je iznimno značajno jer na tom nas koraku potvrđuje struka.
Koliko dugo ste radili na osmišljavanju i opremanju novog muzeja koji će biti u sklopu dvorca Pejačević?
Ideja se počela razvijati prije četiri godine, a njena realizacija kroz sve navedene radnje traje od onda do danas. Samo opremanje i postavljanje građe je završni korak, koji nam je uzeo par mjeseci, no to su već slatke brige.
Koja je povijest dvorca Pejačević?
Pričati o Dvorcu ne možemo da ne spomenemo obitelj Pejačević koja je ostavila neoebilazan trag u kulturno – povijesnoj baštini Virovitice. Pejačevići su dobili virovitički vlastelinstvo 1749. godine i ostali prisutni u Virovitici idućih 90 godina.
Dvorac Pejačević nalazi se u središtu Virovitice, građen na mjestu nekadašnje srednjovjekovne utvrde. Jedan je od niza slavonskih dvoraca znamenite plemićke obitelji Pejačević, koja je upravo po ovom svom vlastelinstvu dobila plemićki naslov “Pejačevići Virovitički”. Pejačevići ga grade između 1800. i 1804. godine prema nacrtima bečkog arhitekta N. Rotha i u njihovom je vlasništvu do sredine 19. stoljeća kada ga, zbog lošeg vođenja gospodarstva i zaduživanja, prodaju njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, u čijem je vlasništvu do 1911. godine kada ga kupuje grof Ivan Drašković, koji ga zajedno s parkom prodaje gradu Virovitici 1930. godine te je od tada u službi grada.
Dvorac je izgrađen na prijelomu stilova, rani klasicizam na izmaku baroka. Klasicitističke tendencije očite su već u izduženoj tlocrtoj dispoziciji koja je česta pojava u 19. stoljeću. Radi se o jednokatnoj, jednokrilnoj građevini u čijem su se prizemlju nalazile gospodarske prostorije, dok su one na prvom katu bile reprezentativne kao što je to uobičajeno za arhitekturu dvoraca tog vremena; s tri rizalitna istaka, površine od oko 3000 metara kvadratnih, te je tako jedan od većih hrvatskih dvoraca. Od 1969. godine spomenik je kulture 1. kategorije.
Što nam možete reći u postavu novog muzeja u Virovitici?
Novi stalni postav faktografski obuhvaća četiri etaže Dvorca Pejačević, a sve zbog želje da Dvorac učini dostupnim svim našim posjetiteljima kroz sve njegove prostore. No osim stalnog postava tu su i ostali sadržaji koje Muzej nudi, a kao što su prostori za edukaciju i radionice, polivalentne dvorane za razne sadržaje interakcije u zajednici i stručnoj javnosti, kafić, suvenirnica, prostori čuvaonica… dakle radi se o oko 3.000 metara kvadratnih. U postavu se razlikuju dva narativa: Drveno doba – stalni postav kojim pričamo priču o drvetu u odnosu s čovjekom temeljenu na lokalnom, ali primjenjivu na unirvezalnije aspekte tog odnosa, i Povijest Dvorca i Grada, gdje pričamo priču o Virovitici od paleolita do danas, kroz sve njene posebnosti, a posebno dotičući grofove Pejačeviće Virovitičke koji su, očigledno tajno, gradnjom Dvorca obilježili naš grad.
Zašto je odabrano baš drvo kao tema?
Analizom fundusa Muzeja pokušali smo naći neku zajedničku temu koja se proteže kroz sve zbirke Muzeja. Drvo je došlo nekako samo od sebe. Drvo je kao tema, s jedne strene, univerzalno, a s druge, dovoljno relevantno i opravdano da kao nit vodilja objedini raznoliku građu u autentičnu priču koja može pobuditi interes i identifikaciju različitih profila korisnika. Nakon cijelog procesa izbora i definiranja građe i scenarija, te muzeografske prezentacije građe smislili smo naziv novog stalnog postava: Drveno doba. Doba koje je trajalo prije, a s obirom na društvenu i ekološku osviještenost našeg vremena, trajat će i dalje. Stoga postav Drveno doba prikazujemo kroz 3 cjeline narativa gdje smo drvo stavili u odnos s čovjekom, a svjesno izbjegli predvidljivi kronološki prikaz scenarija. To su Obitelj kao temeljna društvena jedinica, Privređivanje kao oblik stjecanja sredstava za žitovt te Zajednica unutar koje pojedinci ostvaruju suživot i dijele određene društvene i duhovne vrijednosti.
Spominje se i interaktivni dio postavau muzeju – o čemu se radi?
Radi se o raznim modulima čiji je sadržaj u skladu s narativom, a poučnog su ili zabavnog karaktera. Neki su formirani po principu kvizova, neki daju pregled pojedinih značajnosti vezanih u Viroviticu, neki su informativni – tipa “za one koji žele znati više”, a neki omogućavaju posjetitelju da se okušaju u piljenju debla različitih vrsta drveta ili isprobaju stilsku odjeću vezanu uz prvu polovinu 19. stoljeća, poput Virtualnog ormara.
Hoćete li u Muzeju predstavljati i mlade umjetnike i kako?
Da, svakako. Kao i prije, a i tijekom, provedbe projekta kada smo ostvarili suradnju s mnogim mladim umjetnicima jer nam je u cilju privući mlade ljude u Muzej, a i promovirati mlade obrazovane ljude i njihovu estetiku. Kod nas su izlagali umjetnici poput Igora Rufa, Igora Hofbauera, Irene Jukić Pranjić, Roka Idžojtića, Ane Kovačić, Renea Grgića Đakovića, i niz mladih, ali i renomiranih likovnih umjetnika, no ostvarili smo suradnje i s mnogim muzejskim institucijama, kao i drugim srodnim institucijama. U novom postavu čak imamo i prostoriju u kojoj ćemo priređivati povremene izložbe mladih produkt dizajnera jer nam je takva situacija logični slijed na dio postava u kojemu obrađujemo temu Bernardo Bernardi i TVIN.
Hoćete li i koliko često ćete mijenjati postav?
Postav, odnosno razrada, definicija i ostvarnje postava, je, na neki način, kruna kustoskog rada, i vrlo iscrpan, istraživački i stvaralački, interdisciplinaran i vrlo stručan rad svih stučnih muzejskih djelatnika. Kako je naš stari stalni postav trajao dugi niz godina, vrlo smo zadovoljni da novu priču privodimo kraju i da ćemo na temelju novog postava moći dalje razvijati svoju djelatnost u smislu izložaba, događaja, promocija, predavanja i suradnje s lokalnom, ali i širom, stručnom i svom zainteresiranom javnosti na razvoju pojedinih tema i priča koje su predstavljene u novom stalnom postavu. Stoga se nadam kako ćemo jednom opet raditi novi stalni postav, no svi želimo prvo u potpunosti “izguštati” ovaj trenutni.
Već ste dugo ravnateljica Muzeja u Virovitici, na koje projekte ste najponosniji?
Na niz projekata i sve svoje suradnike i kolege u njima. To je posao koji vas obuzme do kraja jer paraleleno radite i svoju struku i organizacijiski dio. Stoga jedva čekam da se “vratimo” u Dvorac Pejačević i nastavimo raditi za naš grad i naše sugrađane i sve ostale dobrodošle goste, posjetitelje, entuzijaste i kolege.
Uskoro planirate otvorenje muzeja, je li sve spremno?
Otvorenje novog stalnog postava i svih dodatnih sadržaja koje Muzej nudi bit će u listopadu 2019. i na dobrom smo putu da mogu reći: Sve će biti spremno!
