Uvijek je zanimljivo čuti o nečijim počecima i putu koji je netko prošao do onog što je danas, a upravo smo iz tog razloga na razgovor “priveli” domaću vizažisticu Petru Sever koja nam je otkrila sve o svojoj karijeri. Petra nam kaže da njezini počeci nisu bili “tipični” kao kod drugih vizažista koji su još od malih nogu znali da će postati to što su danas. Baš suprotno – Petra se uvijek smije kako nema tu “famoznu” priču u kojoj je majci uzimala proizvode i isprobavala ih.
Nisam oduvijek htjela biti vizažistica niti bi mi ikad palo na pamet da će to biti moja profesija danas. Oduvijek sam pokazivala sklonost kreativnom izražavanju, no mislila sam kako ću biti ekonomistica ili nešto što bi starijima u našem društvu bilo prihvatljivije kao “normalan” posao. Ljubav prema make upu bila je prisutna u mjeri koju svaka djevojka ima, a ideja da to pretvorim u profesiju došla je vrlo spontano, priča Petra te dodaje da se ne sjeća prijelomnog trenutka kad je počela razmišljati o tome, već je odjednom to postala stalna tema o kojoj je pričala, tražila školu koju bi upisala te je tako sve krenulo.
Dinamičan i spontan život vizažista
Ipak, danas je vizažistica čiji su termini stalno popunjeni, e-mail pretinac krcat, a mobitel ne prestaje zvoniti! Kaže kako u ovom poslu nema uobičajenog radnog dana jer svaki projekt nosi svoj intenzitet komunikacije, pripreme i odrađivanja dogovorenog:
Neki se projekti pripremaju mjesecima, dok je za druge dovoljan jedan e-mail ili telefonski razgovor prije snimanja. Ono što posao aktivnog vizažista donosi su brojni pozivi, mailovi i poruke koje me dočekaju svako jutro kad se probudim. Mogu reći da mi nekad nedostaje život osobe koja se ne javlja na nepoznate brojeve i zna unaprijed kakav će joj biti cijeli tjedan, no s druge strane sam odavno shvatila da bi za mene takav život bio premonoton.
Petra voli dinamiku i spontantost koje posao vizažista donosi, untatoč stresnim i nepredivim situacijama koje su dio svega toga. Radni joj dan ponekad traje i do 18 sati na dan, a u dva tjedna zna odraditi i nečiju mjesečnu satnicu, no u drugim periodima uživa u slobodi koju donosi posao freelancera.
Prije nego što je upisala Callegari, talijansku školu mode i dizajna u Zagrebu, s make upom se susrela u srednjoj školi, a sa smijehom se prisjeća tog tragikomičnog susreta:
Prvi susret s make upom je definitivno bio isti kao i svakoj djevojci: puder nijanse koju nikako nisam mogla pogoditi da odgovara mojoj blijedoj puti i najgori elementi srednje škole – crna olovka u oku i pretanko počupane obrve.
Na druge gleda kao na motivaciju, a ne konkurenciju
Međutim, školovanje za vizažista sve je promijenilo te je tad shvatila da sve ono što je znala ili mislila da zna o make upu – netočno. Upisala je Callegari školu, a uz smijeh kaže kako je neobično što je način plaćanja presudio da baš ta škola bude njezina.
U početku sam bila fascinirana rasponom proizvoda koji su dostupni na tržištu, da ne spominjem da za neke nisam ni znala čemu služe. Danas mi se period mojih make up početaka čini jako dalekim, iako se rado nasmijem na svoj račun kad prijateljima pokazujem svoje stare fotografije i make upove, prepričava Petra te se prisjeća i početaka u Callegariju:
Kad sam upisivala školu, na mjestu predavača bila je Kristina Hošnjak koja danas vodi svoju školu (AOMA – Academy Of Makeup Art). U to je vrijeme surađivala s Anom Rajić kojoj bi učenici koji se svojim trudom i talentom istaknu dobili priliku asistirati na raznim projektima. Moj prvi susret s modom bilo je asistiranje na tadašnjem Cro A Porteru u Aninom timu za revije Zigmana, Borisa Pavlina, Tamare Bombardelli, Dioralop, Lokomotive itd. S vremenom sam postala stalni Anin asistent te mogu reći da me taj period najviše oblikovao u vizažista kakav sam danas. S Anom nisam prolazila uobičajan proces koji drugi zahtjevaju od svojih asistenata, od prvog dana sam aktivno šminkala i učila što funkcionira a što ne iz prve ruke.
Puno je ljudi koji su me oblikovali podrškom i savjetima na kojima sam im zahvalna. Ana Rajić mi je uvijek govorila kako je nemoguće da nagrada za trud izostane neovisno koliko je vremena potrebno.
Petra se prisjeća kako ju je Ana naučila da se ne opterećuje radom drugih i da na njih ne gleda kao na konkurenciju, nego kao na motivaciju za neprestano ulaganje u kvalitetu rada. Danas to smatra najzdravijim pristupom s kojim se susrela na tržištu jer su svaki savjet i kritika dragocjeni ako ih se zna poslušati i primijeniti, čak i onda kad dolaze od osoba čija estetika u radu nije bliska vlastitoj.
U poslu me najviše ispunjava kvalitetno odrađena komunikacija i priprema, smatram da je to glavni preduvjet za uspješan projekt, ostalo je samo točka na “i”. Povjerenje koje mi klijenti daju, samim time i sloboda u kreativnom izražavanju, pokazatelji su da ljudi prepoznaju i cijene ono što nudim, priča Petra koja nam je otkrila i koji su joj najzahtjevniji angažmani. Kaže kako je rad na lokacijama zahtjevniji od onog u studiju jer se u njemu lakše kontroliraju uvjeti rada:
Vezani dani snimanja nose dodatnu brigu oko kontinuiteta jer se ne snima kronološki, često će briga o kosi pasti na vizažista jer su frizeri vezani za salone i nekad nisu u mogućnosti biti s nama na cijelom snimanju. Koliko se god borili da ne radimo posao van svog sektora uvijek je tu kompromis radi dobrobiti cijelog tima koji zna biti frustrirajuć. S obzirom na to da ne radim na filmovima, nešto najbliže tome po zahtjevnosti su reklame i videospotovi. Često se i dogodi da se krupni kadar lica snima zadnji kad je make up sve samo ne svjež, a korekciju treba napraviti u što kraćem roku.
Predanost, skromnost, neposrednost i ljudskoj kao najvažnije kvalitete
Petra nam je otkrila i svoje uzore – kao mlađoj uzori su joj bila svjetska i domaća imena koja se često spominju kao odgovor na pitanje o uzorima jer se divila prisutnosti i rezultatima koji idu uz njihova imena. Međutim, danas nešto drugačije vrednuje profesionalizam te je svjesna koliko je potrebno imati sve sastoje formule za uspjeh.
U industriji koja nas tjera na konstantno stvaranje i opstanak: predanost, skromnost, neposrednost i ljudskost su kvalitete koje najviše cijenim. Od vizažista čiji rad rado pratim izdvojila bih Pati Dubroff i Gucci Westman. Najviše me inspiriraju boje i teksture te razne mogućnosti kako spojiti nespojivo kršeći uvažena pravila i redoslijede nanošenja proizvoda, kaže Petra te dodaje da smatra da je za svakog vizažista od esencijalne važnosti poznavati povijest mode i umjetnosti radi primjene poveznica u različitim inspiracijama.
Tijekom godina, oblikovali su je i susreti s različitim ljudima, a kao najdražu anegdotu izdvaja snimanje s Leonom Paraminski koje je fotografirala Maja Kljaić:
Maja me nakon snimanja nazvala i rekla: “Čuj, nemoj nikada za beauty fotografije ljepiti trepavice na trakici jer ja sad s ovim fotografijama ne mogu ništa, da je netko drugi bio na snimanju poslao bi te kući zbog toga, uvijek biraj parcijalne.” Kao početniku mi je to bilo grozno čuti jer sam se željela iskazati i ostaviti dobar dojam na svakom poslu koji sam radila.
Ipak, Petra kaže da ju je to naučilo poslušati konstruktivnu kritiku i odvojiti dobronamjerne ljude od onih koji samo vole tračati i kritizirati. I danas kad sretne Maju, spomenu tu situaciju i smiju se na temu trepavica, a iako naizgled nebitne sitnice, riječ je o stvarima koje osobu oblježe i formiraju u profesionalce.
Naravno, Petru nismo mogli ne zamoliti da nam izdvoji neke tajne i trikove:
Već je klišej, no manje je zaista više. Nitko ne želi izgledati kao kazališna lutka, potrebno je imati ili bar razviti osjećaj za primjenjivost make upa u zadatku ili prigodi za koju se on radi. Tajna svakog dobrog make upa, osim zdrave kože, je poštivanje anatomije određenog lica. To je pravilo koje se ne bi smjelo kršiti, u protivnom rezultati izgledaju smiješno i nezrelo.
Kao jedan od dražih savjeta izdvojila je onaj da make up nije tetovaža pa, ako ne valja, može se skinuti i napraviti ponovno. Dodaje da se velik broj žena i vizažista obeshrabri kad im nešto ne uspije iz prve te više ne pokušavaju jer prihvate činjenicu da im određen segment ne ide od ruke.
Za dobar make up potrebna je vježba, hrabrost i samopouzdanje.
Petra se ne voli slijepo voditi trendovima, bez obzira na to što joj je posao biti informirana o istima. Sretna je što se već godinama njeguje trend zdrave, sjajne i hidratizirane kože jer je to blisko njezinoj estetici te takve tenove uživa raditi.
Osobno sam minimalist kada je make up u pitanju. Dnevni mi se make up sastoji od BB kreme ili pudera vrlo nježne teksture, maskare, rumenila i blazama za usne, dok za večernje prilike volim istaknuti usne crvenim ili fuksija ružem. Proizvodi koji su mi uvijek u kozmetičkoj torbici su: MAC face and body foundation, Elizabeth Arden eight hour cream, Lancome long-lasting undereye concealer, Illamasqua cream blush, Sisley phyto-mascara ultra-stretch i Estee Lauder ili YSL ruž za usne, ovisno o raspoloženju i nijansi koju u tom trenu koristim, zaključuje Petra.
Foto: Srećko Rundić
