Slobodno mogu reći kako sam s Play Station dugo vremena imala love-hate odnos. S jedne strane, neke su mi igrice baš zabavne. Volim njihovu dinamiku i cool izazove koji su se postavljaju pred igrača. Ipak, s druge strane, joystick i ja baš nikad nismo bili nešto pretjerano na “ti”. Svjesna sam, sve je to stvar vježbe, a vjerojatno dio problema leži u tome što niti jednoj igrici nisam dala dovoljno vremena, već je uvijek bilo: “Daj mi da malo isprobam!”.Međutim, kad sam vidjela igricu Dreams, odmah sam odlučila kako će to biti THE igrica, odnosno ona igra kojoj ću posvetiti dovoljno vremena. Prije svega, osvojilo me što nije riječ o klasičnoj, natjecateljskoj igrici – jednostavno gradim neki svijet za sebe i dobiva se mogućnost još jednog, novog načina izražavanja.
Ideja je najbitnija, a treba strpljenja
No, idemo po redu. Priznajem, i kad sam otvorila ovu igricu, baš mi ništa nije bilo jasno. Nestrpljiva i brzopleta kakva jesam, odmah sam htjela graditi, igrati, osvajati… Međutim, jako brzo sam shvatila da od tog neće biti ništa i da u rukama imam joystick i igricu za koje treba odvojiti vremena, strpljenja, živaca i – mašte. Da, upravo je mašta ta koja je ključna da bi bili dobri u igrici, ona je njezin lajtmotiv, a koliko je bitna, vidi se i na početku igrice, gdje sve počinje idejom. Ideja se stvara, ona putuje, nailazi na prepreke, nadilazi ih, raste i postaje još bolja. Nakon što ste se upoznali s idejom i još jednom se uvjerili da i nije problem ako naiđete na prepreke, vrijeme je za tutorijale. Istina, većina jedva čeka (ili preskače) sve upute samo kako bi konačno došli in media res, no ovo je stvarno jedna od igrica gdje, ako želite nešto postići, prvo se sa svime treba dobro, dobro upoznati. Priznajem, prvo sam bila nestrpljiva, govorila u glavi “Ma, ok, znam ovo”, slično kao što se govori kod ponavljanja za ispit, premotavala prema kraju da bih onda ipak shvatila – moram ići po redu. Polako, strpljivo, ali i zabavno, prošla sam svaki od tutorijala koji su interaktivni – nećete ih samo gledati, već da bi došli na novu razinu, potrebno je riješiti zadatak, što je dobar svojevrsni uvod u samu igru. U tutorijalima sam gradila, premještala, logički razmišljala, slušala zabavne priče…
Kreativnost kao jedini zadatak
Rado bih rekla da sam bila spremna za igranje kad sam “položila” sve tutorijale, no… Sasvim je sigurno, bila sam spretnija s joystickom, puna dobrih ideja, ali je potrebno još puno vježbe i “sprijateljavanja” s konzolom da bih mogla reći da sam pro. Ili barem da za sebe mislim da sam pro! Jednom kad sam krenula u “ozbiljno” igranje, otvorilo mi se stotinu novih svjetova i prvo što sam pomislila bilo je: “Wow, kako su ljudi kreativni”. Prije svega, ne može se reći kako u igrici postoji konkretan cilj ili zadatak. Mislim da bi to bilo pogrešno, već je jedini zadatak biti kreativan, stvoriti nešto svoje, prenijet nešto iz mašte u virtualnu stvarnost. Možete sami odlučiti hoćete li pritom izgraditi mali grad, stvoriti neku novu igru, odsvirati pjesmu – što veća mašta, to više prilika. Osim toga, igra donosi uvid u sve što su drugi stvarali i podijelili to s ostalim korisnicima kako bi i oni to mogli koristiti ili biti dio tog svijeta, igrati igru.
Uvid u tuđe svjetove i kreativnost
Netko je napravio Super Marija, netko utrke s preprekama (dugo sam se tu zadržala jer me silno zabavljalo nanovo postavljanje rekorda), netko boks… Tu su i tuđa viđenja svemira, večeri u Parizu, Dexter i njegov laboratorij…
Rekla bih, pronaći ćete baš sve što vas zanima i sve što želite ili možete zamisliti. Ako i ne pronađete, najbolja stvar ove igrice je ta što to možete stvoriti – sami. Ipak, da bi do tog došlo, potrebno je mnogo ideja, još više prakse te najviše – strpljenja.
Moram priznati, sa svojim idejama i ostvarivanjem istih dugo sam se borila. Na njima još radim i jedva čekam da netko uđe i u moj svijet mašte koji ću rado podijeliti s ostalim korisnicima, a do tad – evo jedno srce.
Teže je nego što izgleda, ali i zabavnije, a u tome upravo i je čar.
Igra bi mogla privući i neku novu publiku
Jedno je sigurno – igra nije nimalo jednostavna i uistinu je potrebno mnogo strpljenja da se savladaju sve “cake” koje ona donosi, ali ono zbog čega je odlična je razvijanje mašte i kreativnosti. Smatram da će, kao takva, privući i onaj pomalo zapostavljeni dio gejmerske publike, žene, ali i djecu. Igra potiče na razmišljanje, razvija kreativan proces i pokazuje koliko je velik razmak između zamišljanja nečeg u glavi i ostvarivanja te ideje. Iako igricu igram par tjedana, za sebe ću reći da sam tek na početku. Ipak, pretakanje ideja u virtualnu stvarnost ide sve brže, a ono što me najviše oduševilo je činjenica kako mi mašta sve bolje radi.
*Redakcija Journal.hr-a dobila je Early Access ograničenom izdanju igre, a sada dolazi i finalna verzija – lansirana će biti 14. veljače!
