Mansplaining?
Oni koji prate popularne američke talk showove sjećaju se da je tijekom ožujka 2016. američki televizijski voditelj Jimmy Kimmel na svom Jimmy Kimmel Live showu američkoj kandidatkinji u predsjedničkoj kampanji, Hillary Clinton, krenuo, na svoj specifičan satiričan način objašnjavati što je to mansplaining. Oni su tim potezom htjeli skrenuti pozornost na sve učestaliju pojavu, a s kojom se u to doba Hillary Clintom (što god mislili o njoj kao predsjedničkoj kandidatkinji) jako često suočavala. Iako je termin već bio prilično živ u upotrebi, mnogi su se pitali što to zapravo znači. Ovaj satirični video prilično dobro objašnjava o čemu se radi:
Čak se i popularna humoristična serija Silicon Valley pozabavila ovom pojavom u sedmoj epizodi četvrte sezone, a ovogodišnja dodjela Golden Globes nagrada nije prošla bez duhovitog mansplaining skeča između voditelja i domaćina ceremonije Seth Meyers i komičarke Amy Poehler.
Termin je u upotrebi zapravo već punih deset godine, od 2008. godine, a privukao je mnogo pažnje posljednjih nekoliko godina, usudili bi se reći od 2014. kada je bio čak predložen kao riječ godine Oxfordskog rječnika. Prema istom rječniku radi se o pojavi objašnjavanja bilo čega, muškarca ženi, na način koji je docirajući i patronizirajući. Lily Rotjman je u svojem članku Cultural History of Mansplaining objasnila da se radi o objašnjavanju na specifičan način jer onaj koji objašnjava ne uzima u obzir da slušalac možda zna i više o temi ili je jednako dobro informiran i upućen. No, takvo ponašanje prisutno je već stoljećima. Prekidanje i patroniziranje usko su povezani s dinamikom moći – što je sugovornik moćniji češće prekida razgovor i takvo ponašanje u pravilu upućuje na rodnu nejednakost jer je kroz povijest dokazano da su to najviše i najčešće radili upravo muškarci ženama. Ironično, skoro pa najčešće kada su žene o zadanoj temi i informiranije.
Rebecca Solnit autorica je koja je svoje, pomalo tragikomično, iskustvo opisala u knjizi eseja Men Explain Things to Me. Ona se, naime, našla u situaciji da je njezinu knjigu, knjigu koja je ona napisala, njoj pokušao objasniti muškarac koji ju nije niti pročitao. I to nije izolirani slučaj. Ovakve stvari su postale skoro pa normalna, tj. redovita pojava. Samo što sada imaju ime i jasno su locirane. Iako je termin ponekad i nepravedan jer se odnosi na seksističko ponašanje nad kojim nemaju samo muškarci monopol, danas je potreban kako bi se locirale i jasno definirale situacije i samim time ukazalo se na problem. A tek tada se on može početi rješavati.
Nađete li se u takvoj situaciji postoji par stvari koje možete učiniti, bez da se uzrokuje sukob, a koje sugovornika stavljaju na ‘njegovo mjesto’ i vama daju prostora da se izvučete iz ralja mansplaininga. Prvo, kratkom i jednostavnom asertivnom rečenicom prekinite sugovornika, ne u pola njegove rečenice, pričekajte da uzme zraka i kada krene na drugo poglavlje svojeg izlaganja, uskočite s nečim poput – Marko, hvala na komentaru, no da nastavim… ili nešto poput Hvala na objašnjenju, no rado bih nastavila s odgovorom na pitanje…. Iako je zahvala tu zapravo suvišna, promišljena upotreba tih malih, no moćnih riječi stvara atmosferu smirenosti i sukob (a posebno kada stvarno nema potrebe za time) je lakše izbjeći.
Humor otvara mnoga vrata, pa tako i ova. Jako je to i moćno oružje, posebno u korporativnom svijetu. Kao društvo ne upotrebljavamo ga mnogo i ispravno na radnom mjestu, a koliko bi zapravo mogli. Humor olakšava mnogo toga, umanjuje stres, uglađuje pristupe i gradi samopouzdanje. Također humor prenosi poruku na nekonfliktan način. Ako se možete našaliti usred mansplaininga i skrenuti razgovor na svoju stranu, birajte taj pristup jer gotovo uvijek pali.
Preusmjeravanje razgovora još je jedna taktika kojom se pametni sugovornici služe. Naime, nađete li se u mansplaining situaciji u kojoj jako često muškarci dominiraju – govore skoro 2/3 vremena, dok žene dođu do izražaja 1/3 vremena. Zašto ne biste u takvim situacijama skrenuli razgovor u drugu, žensku stranu… s rečenicom kao što je Marko, prije nego nastavimo dalje, zanima me što Ana misli o… Tako se razbija neravnoteža muško-ženskih govornika i mansplaining situacije postaju vremenski manje i oduzima ima se značaj.
Ako ove mirnije situacije nisu uspješne, ostaju još dvije metode. Jedna je da jednostavno postanete glasnije od svojih muških govornika i da se vokalno ‘izlaktarite’ u razgovoru. To zna biti prilično agresivno i stresno, no nakon nekoliko puta postiže efekt. I na kraju je ona najneugodnija, no najčešće i jedina tehnika kojom se možete poslužiti, a to je – suprotstavljanje i prozivanje. Suočavanje, ono direktno, možda najviše boli, no shvatite to kao skidanje flastera. Jako često muškarci nisu niti svjesni da to rade i zapravo niti se ne žele razgovarati tako. No, bez obzira na to, ako jasno i smireno ukažete na takvo ponašanje, ono se mora korigirati. Idealno bi se trebalo raditi o privatnom sastanku jedan na jedan kako bi objasnili o čemu se radi i kako to utječe na vašu komunikaciju. Iznenadit ćete se koliko muškaraca nije svjesno i koliko njih promijeni svoj način ophođenja, prvenstveno prema sugovornicama i kolegicama. No, ako vas zapadne onaj jedan koji je duboko uvjeren u ispravnost svog načina komuniciranja, javno vraćanje i direktno suočavanja istog trenutka jedino je što vam preostaje.
Foto: Samantha Sophia za Unsplash, Silicon Valley