Prije tri dana Sara Renar je promovirala svoj posljednji album ‘Gdje povlačiš crtu?’ u splitskom Montyju Phytonu, koji tjedan prije toga u zagrebačkom Vinylu održana je promocija, a koji tjedan prije toga, 7. veljače, održan je veliki glazbeno-scenski nastup u Tvornici. Sara je u siječnju 2017., prije točno godinu dana napravila glazbeno-scenski performans u sklopu Međunarodnog dana umjetnosti pod nazivom ‘Gdje povlačiš crtu?’, no on je nadrastao jednokratni događaj te je nakon niza izvedbi u zemlji i regiji sada pretočen u live album… O ovom velikom projektu, no i o nekim drugim stvarima popričali smo sa Sarom, u nastavku pročitajte što nam je otkrila…
1. Gdje povlačiš crtu? posljednji je tvoj (live) album, nedavno objavljen, a i izvela si i glazbeno-scenski projekt u suradnji sa skupinom glazbenika pod istim nazivom. Zašto baš taj naziv, ta rečenica?
Riječ je o pitanju s kojim smo svi suočeni, od važnih životnih odluka do najbanalnije svakodnevice. Kada djelovati? Kada reći ne? Gdje je granica kompromisa? U vremenu smo u kojem tradicionalne institucije gube na vjerodostojnosti te je danas možda više nego ikad čovjek vrlo intenzivno suočen s takvim dvojbama. Tu progovara i moje vlastito iskustvo.
2. Čini se da je Gdje povlačiš crtu? veliki iskorak u djelovanju, ne radi se više samo o glazbi, već se radi o projektu zbroja više umjetničkih formi, neki ga nazivaju i performansom – hoće li projekt moći i na kraju, htjeti živjeti dalje? Ako da – kako i gdje? Hoćemo li ga imati priliku opet i ponovno vidjeti i u kojem izdanju?
Velika mi je želja da projekt nastavi živjeti dalje, to je bio i jedan od razloga zašto smo se kao tim odlučili trajno tonski zabilježiti ovaj performans. Trenutno smo u fazi pregovora za razne regionalne festivale teatra i multimedije, a iz sinergije rada na projektu su se još neke zanimljive idejice izrodile. Ali o tom potom…
3. Gdje povlačiš crtu? objavljen je na vinilu. Zašto?
S obzirom na to da je riječ o nečemu što nije standardni pop album – nema singlova, nema spotova, najkraća kompozicija traje preko sedam minuta, ideja je bila da se prezentira na odgovarajućem mediju. Vinil je medij koji zahtijeva pažnju. Traži posvećeno vrijeme i prostor slušanja, nužan je oprez u transportu i rukovanju. Velik je predmet – 30 x 30 centimetara je i konkretan dizajnerski zadatak za cover artwork. Puno traži ali i puno daje. Kao i, nadam se, album kojeg nosi.
4. Za manje od mjesec dana održat će se dodjela nagrada Porin. Koliko tebi znače nagrade, a i što zapravo?
Kako koje i kako kome. Nagrade su dobrodošao vjetar u leđa, mogu se iskoristiti za veći medijski prostor, više bukinga koncerata, generalno su katalizator. Priznanje je naravno lijepo doživjeti, ali nije nužno garancija kvalitete, pogotovo spomenuta nagrada u pitanju. Na kraju dana prepušten si sebi i svojim demonima. Nagrade ti neće napisati dobru pjesmu niti snimiti album.
5. Od Djece iz 2013. pa do današnjeg Gdje povlačiš crtu? objavila si četiri albuma, izdala mnogo singlova i EP-ja, odradila nebrojene koncerte, izvela uspješnu talijansku turneju… no kada si ozbiljno shvatila da je glazba (a ne prvotno arhitektura) tvoj poziv? Kada si sebe vidjela kao glazbenicu i kantautoricu?
Nakon što sam snimila album Jesen te dobila za taj album Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu sam dala otkaz u firmi u kojoj sam radila. Scenarij bi bio sličan i bez Porina, ali neočekivana situacija mi je samo ubrzala proces koji se već dugo kuhao. Ne možeš zauvijek sjediti na dvije stolice jer će se obje početi urušavati – a ja sam bila preambiciozna da išta u životu radim polovično. I onda sam povukla tu crtu.
6. Tišina je posljednji studijski album, planiraš li nove stvari, kada možemo očekivati novi album?
Uvijek se nešto kuha ali mislim se sad malo pritajiti – ne mogu vas iznenaditi ako stalno iskačem iz paštete. Do idućeg zaleta 😉
Foto: Sanja Jagatić Photography
