Dark je nova Netflixova njemačka serija koja se od početka prosinca može pogledati. Serija donosi deset epizoda, radnju koja se odvija u njemačkom gradiću Windenu u tri vremenske linije i čiji događaji povezuju četiri obitelji. Iako je najavljivana kao njemački Stranger Things, sada nakon što smo ju cijelu progutali odjednom, moramo priznati da zaslužuje epitete sama za sebe (ili bi komotno mogli Stranger Things zvati američki Dark).
Dark – serija koju ćete pogledati u dahu
Serija vas instantno uvuče u sebe. Iako isprva mnogo stvari promatraču nije jasno, do kraja prve epizode postaje očito da vas čeka još devet epizoda misterija, nadnaravnog, ispreplitanja vremena i prostora, likova, posve nezamislivog scenarija. I to na jedan začudan i prirodno logičan način. Moramo napomenuti da toj istovremeno magičnoj i jezivoj atmosferi uvelike doprinosi i kamera, za koju je zaslužan Nikolaus Summerer. Zadimljeni prostori, dojam sivila, jesenska, vlažna šuma, kišne scene, mračne spilje te način na koji su i likovi snimljeni (neki kadrovi su stvarno fantastični ekspresivni portreti) stvarno daju potpis i zadaju atmosferu serije. Druga važna komponenta s kojom je atmosfera u potpunosti zaokružena jest glazba. Potpisuje ju Ben Frost. Ako ste ikada poslušali išta od ovog umjetnika, onda znate što vas očekuje. A u seriji je njegov stil postklasične elektroničke glazbe savršeno sjeo.
Serija je konceptualno mračna, kako joj i sam naziv govori. Puna tajni, prevara, grotesknih ubojstava te neobično mnogo mrtvih ptica. No, sve sjeda na svoje mjesto kako epizode odmiču. Iznimno podsjeća na atmosferu filmova Davida Finchera, no (bez brige!) ne kopira ga. Serija je to namijenjena gledanju kasno navečer, u sobi s ugašenim svjetlima, dok prostorijom na kraju i početku svake epizode odjekuje ta ponavljajuća moćna melodija Bena Frosta.
Seriju je osmislio Baran bo Odar, najviše poznat po jako dobrom kriminalističkom filmu Who Am I – Kein System ist sicher. On je kreirao priču koja prati inspektora Ulricha Nielsena (glumi ga Oliver Masucci), oca troje djece, koji vara svoju suprugu sa srednjoškolskom simpatijom. Njezin pak sin, Jonas (glumi ga Louis Hofmann) obilježen je samoubojstvom svoga oca i ključni je lik u cijeloj priči. Radnja kreće u više smjerova kada Ulrichov mlađi sin Mikkel nestane u šumi. A zaplet kreće kada misteriozan lik skriven kapuljačom prekriži naslov u novinama u kojima piše Gdje je Mikkel? i nadopiše Kada je Mikkel? Tu stvari krenu doslovno u dark.
U tom trenutku, a posebno od treće epizode više ne gledate seriju koja bi vas mogla podsjećati na Stranger Things, već ste zašli u estetski drugačiji, no svakako, svijet logike Twin Peaksa. Nećemo odavati radnju, no toliko poveznica prošlosti i sadašnjosti, putovanja kroz vrijeme, istih, a opet različitih likova na istom mjestu, čak istovremeno u isto i različito vrijeme nismo očekivali. I sve funkcionira savršeno. Odlična vijest je da serija dobiva i drugu sezonu. Jedva čekamo.
https://youtu.be/zy0b9e40tK8
Foto: Screenshot
