Marinu Mesar, javnosti poznatu pod imenom OKO poznajem duži niz godina i svaki razgovor s njom, bilo neobavezan, ozbiljan ili u ovom slučaju profesionalan uvijek, ali uvijek je prštao njezinom beskrajnom i zaraznom pozitivnom energijom i nagonom za stvaranjem. Jedna od rijetkih inspirativnih osoba koja potiče, bodri i uvijek gleda svijet s jedne zanimljivije i bolje strane. U takvom ozračju smo ju posjetili u Francuskom paviljonu u Zagrebu, taman nakon postava izložbe koja se otvara dok čitate ove retke… I naravno, ugledali smo novi, genijalan rad, koji fantastično sjeda u jedan od, barem meni, najljepših izložbenih prostora u Hrvatskoj.
Razgovarale smo o izložbi, stvaranju, rastu i što može sljedećoj generaciji mladih (mlađih) umjetnika poručiti. Ako ste u blizini, još večeras stignete na otvorenje, no bez obzira na to, zabilježite posjet izložbi OKO: Exquisite growth u Francuskom paviljonu, dvorišta Studentskog centra na Savskoj cesti u Zagrebu kao obavezu koju morate izvršiti do 11. studenog. Ili ćete kao ja, svraćati nekoliko puta, sve dok prostor i djelo posve ne upijete…
OKO: Exquisite growth
Danas se otvara izložba OKO: Exquisite growth u Francuskom paviljonu. Izložba se referira na Sedam razdoblja ljudskog života, kako ih je definirao William Shakespeare, a razrađuje faze života koje čovjek prolazi sazrijevajući. Reci, koliko su prikazane faze života univerzalne ili tvoje osobne?
Mislim da sam svaku fazu života dosta univerzalno prikazala, iako poneki text dolazi iz osobnih priča. Mislim da je dosta bitan dio, svaka pjesma vezana za svaku određenu fazu, kako su textovi različitih pjesama ispisani po vanjskom okviru radova, od 2paca-a do Pink Floyda
Jedna si od najuspješnijih umjetnika i umjetnica u Hrvatskoj, ostvarila si značajna postignuća u karijeri i doma, a i u inozemstvu. Vidiš li sebe kao uspješnu osobu? Postoji li cijena tog uspjeha?
Definicija uspjeha je i dalje osobna stvar, iako postoji neki univerzalni društveni pojam uspjeha. Ne razmišljam puno o tome na način da sjediš na nekim lovorikama i gledaš u prazno, vise u stilu što bi mogla raditi sljedeće. Pretpostavljam da je to dosta povezano i s tim sto se bavim onime sto volim pa sve ide prirodno. Bitan je moment vlastite samodiscipline prema radu jer si ipak sam svoj sef. Cijena uspjeha, pa rekla bi ja da je to suludi tempo života, u kojem često iako bi htio negdje biti s prijateljima moraš odraditi nešto da bi sve stigao na vrijeme, pa mi se zna dogoditi da par dana za redom ne izlazim iz ateljea iako bi vise od svega u tom trebu htjela biti sa svojim prijateljima.
Koliko je pobjeda na 31. Salonu mladih u HDLU-u obilježili tvoju karijeru, može li se taj trenutak smatrati prijelomnim trenutkom? Koliko je bio važan za tijek tvoje karijere? Može li te takvo priznanje mjeriti s izlaganjima u npr. njujorškoj galeriji e-flux i Victoria and Albert Museum u Londonu?
Mislim da je Salon mladih bio jako bitan za tok moje karijere, jer je to između ostalog bilo i prvi put da izlažem u nekoj galeriji, a onda je još i nagrada samo pridodala da to sve dobije neku težinu. Bitno je jer sam odjednom uz crtanje po zidovima i ulici dobila pojam izlaganja u velikim prostorima koji su ujedno i institucionalni. Mislim da je bitno jer ti otvara čitavu lepezu novih pogleda kako vlastitih tako i tuđih.
Može li se to priznanje mjeriti s NY galerijom, bilo je bitno da me pokrene u tom smjeru, ali to je bio početak. E-flux galerija u NY ne samo da je utjecajna i ima svoju izdavačku nakladu, već im je i lista klijenta gotovo čitav svijet, od muzeja suvremene umjetnosti u NY do svih mogućih publikacija vezanih za umjetnost i dizajn. Kronološki stvari definitivno idu prema gore i sve ozbiljnije a mislim da je to bitno, a i motivirajuće za rad definitivno.
Vratimo se na izložbu OKO: Exquisite growth… Izlažeš u jednom od (meni) najljepših izložbenih prostora u Hrvatskoj, što posjetitelji mogu očekivati od izložbe?
prostor francuskog paviljona je dosta zahtjevan za izlaganje jer unatoč veličini nije dozvoljeno raditi intervencije po zidu , pa je i postav slika malo kompleksniji. Meni je ok kako je sve skupa ispalo, i definitivno je rađeno za ovaj prostor, tako da mi je zapravo apstraktno to zamisliti u nekom recimo drugačijem formatu postava.
Ako bi trebala dati savjet mlađim umjetnicima, koji tek startaju – što bi im rekla, na koje svoje greške bi ih upozorila?
Što bih rekla nekome tko tek starta… Pa preporučila bi im da sve pitaju direktno, ja sam to radila prije i radim to i danas. Bilo je pametnijih ljudi prije, a bit ce i poslije nas, i zašto tratiti vrijeme ako možeš pitati nekog tko ima iskustva u tome. Naravno da to neće biti tvoje iskustvo, jer smo svi različiti, ali već će mladi barem imati neki pojam o stvarima. Jednako tako mislim da je bitno naučiti vjerovati sebi i riskirati jer iako možda i pogriješe puno će i brže napredovati, jer treba biti otvoren za pogreške i promjene. Jedno od mojih najdražih pravila koje se upitam svaki dan… How many of your rules are out of date? Jer ponekad donesemo neke zaključke i pravila i onda ih se kao držimo čitav život, ali život nije statičan, tako da niti pravila ne bi trebala biti. Raste naše iskustvo i znanje i samim time mijenja naša pravila, barem bi trebali imati hrabrosti ostati što duže spremni na promjene i rast u životu. Do kraja.
I za kraj… kakav je osjećaj proći pored nekog svog starog rada, zalijepljenog na fasadi zgrade ili kuće u npr. Zagrebu, znajući da je pored njega prošlo nebrojeno ljudi posljednjih preko deset godina, od kojih su ga mnogi i vidjeli, fotografirali, dijelili društvenim mrežama… Kakav je osjećaj biti sastavni dio identiteta jednog grada?
Ma grad živi… ništa nije vječno, tako da zapravo jedino sto ti može pokazati takvo nešto je koliko život zapravo brzo prolazi i samim time koliko je besmisleno limitirati sebe tuđim mišljenjima.
