Poznata dizajnerica torbi Mura Pehnec živi pravu malu idilu. Izvan grada, s vlastitim biznisom koji joj odlično ide i dvije curice kojima se sad pridružio i mali Rok. Mura ima poprilično uigran svakodnevni raspored, veselu kućnu atmosferu i sve nekako izgleda kao dizajnerski život iz bajke…
Kolika je sreća odgajati djecu izvan Zagreba? Koje su prednosti i mane?
Kada sam došla u Zagreb u srednju školu mislila sam da ću u živjeti u Zagrebu zauvijek. Međutim osnivanjem obitelji i prvom trudnoćom Hrvoje i ja shvatili smo da je lakše podizati obitelj u maloj sredini uz potporu roditelja. Varaždin je vrlo mali grad i velika je prednost kad možeš kupnju, podizanje djece iz vrtića i dolazak kući obaviti u svega 15,20 minuta , a opet nam Zagreb nije daleko. Tako da trenutno život u manjem gradu nema mana za mene.
Jesi li sretna što je nakon dvije djevojčice došao Rok? Koliko je drugačiji ili sličan Rozi i Tisi?
Najsretniji od svih bio je moj djed Mirko koji ima 93 godine! Naravno da nam nije bio bitan spol. Roza je željela brata, a Tisa sestru. Rok je fizički miks Roze i Tise, a karakterno je veseo, jednostavan i zadovoljno svoj.
Odabrala si svima prilično posebna imena, kako si se odlučila za njih?
Prije rođenja svakog djeteta namjenjena su im bila drugačija imena. Imena koja nose ustvari su dobili su zadnjim tjednima trudnoće, svaki put smo se u zadnjem trenu odlučili za drugo ime…
Kako usklađuješ poslovne obveze s djecom, radiš kod kuće, kako se organiziraš?
Odlično, već sam prije spomenula prednost života u malom gradu, a tu je i velika podrška roditelja. Kada ti je sve blizu i imaš logistiku – sve nekako ide.
Ovako bih rekla da imaš poprilično idiličan život… Izvan grada, vodiš vlastiti brend. Jesi li oduvijek planirala da bude ovako?
Sve ovisi iz kojeg kuta gledam. Htjela sam raditi kreativan posao i oduvijek sam sanjala veliku obitelj, to bi kao bilo to u grubo. Klinci su nam zaista veliki blagoslov, iako s njima nerijetko planiraš jedno, a na kraju ispadne drugačije. Sve ovisi o tome koliko si fleksibilan… Znam da to nekom zvuči kao floskula, ali najvažnije nam je da su zdravi, sve ostalo se nekako posloži. Kad imaš brend i on je nekako tvoje dijete, doduše rijetko je bolestan, ali ima drugih briga.
Pokazuju li Roza i Tisa interes za dizajniranjem?
Cure obožavaju moj posao i zapravo odrastaju u kreativnom okružju, a najviše vremena provode u crtanju. U kojem smjeru će se razvijati nedokučivo mi je…
Kako izgleda tvoj tipičan dan?
Ustajemo oko 7 sati, Roza je obično prva na nogama i nakon nje se budi Rok. Zadnja je Tisa i tako ih redom spremam. Cure odlaze u vrtić, a Roka čuva moja mama. Kada cure odu popijem kavu o kojoj razmišljam od kada otvorim oči i počinje moj radni dio dana, odlazim na posao pogledati kako stvari funkcioniraju i iskrojim torbe koliko stignem. U povratku obavljam trgovinu ako što nedostaje za ručak, dolazim kući, dojim Roka… Hrvoje i cure dolaze poslije 16 i tada zajedno ručamo i odjednom je kuća puna i veselo nam je do navečer kada kreće spremanje za počinak. Kada svi zaspu ostajemo sami u miru i tada je obično tišina u kojoj uživamo.
Foto: Mladen Šinko
