Putovanje je započelo u Palma de Mallorci, glavnom gradu Mallorce u koji smo sletjeli. Naša destinacija bila je Alcudia na sjeverozapadu ovog mediteranskog otoka. Nismo gotovo ništa znali o tom mjestu, osim imena našeg hotela. To je bilo jedno od onih putovanja na koje smo došli kao kofer – tjedan dana prije godišnjeg uplatili last minute all inclusive paket te bez puno razmišljanja, planiranja i istraživanja unaprijed prepustili se već isplaniranoj avanturi. Dakle, pomalo kontradiktorno te nešto što mi je, kao samoprozvanom nomadu i čestom couchsurferu do onda bilo nezamislivo, no za sve postoji prvi put! Prvi dan putovanja po Mallorci definitvno mi je počeo ustajanjem na krivu nogu. Međutim, desetak dana kasnije, posljednji dan završio je s cijelokupnim dojmom kao jedno od mojih najljepših putovanja koje jedva čekam ponoviti…
Autom smo se zaputili iz Palme prema Alcudiji te u toj vožnji od otprilike sat vremena dobili prve dojmove ovog otoka. Čula sam da je ovaj dio Španjolske ‘sagrađen’ međutim nisam znala pravi smisao te riječi sve dok nismo stigli u Alcudiju. Dakle, moja holiday noćna mora. Zgrada do zgrade, njih stotinjak ako ne i više. Bez karaktera, bez znakova da ste u Španjolskoj, a kamoli na otoku Mallorca. Gdje god sam pogledala, prizori bijelih zgrada sa 30-ak katova, nasukani jedna na drugoj, bez reda, boreći se za malo promocije kroz megalomanske neonske natpise hotelskih imena. Između hotela smjestili su se engleski i irski pubovi, talijanski restorani te mnogobrojni štandovi sa jeftinim kineskim suvenirima. Ni traga Mallorci.
No, nakon dobro ispavane noći, s novim jutrom te španjolskim doručkom i crnom kavom, sve su sumnje i nedoumice nestale. Prva postaja – plaža. Prekrasna Alcudia Beach, poznata po bijelom pijesku, plićaku do čak 80 metara i palminim hladovinama. Uz dugačku plažu nalaze se brojni beach barovi s raznobojnim koktelima, fast foodom i slastičarnama. Nema sumnje da je Alcudia idealno mjesto za obitelji s djecom. Večeri su idealne za šetnje plažom prema centru gdje su brojni koktel barovi, restorani i trgovine. U blizini je i marina u koju su se parkirale skupocijene impresivne jahte. Jedna od njih bila je i jahta Michaela Schumahera ‘The Smooth Operator’, saznali smo od lokalaca, koju je često vozio prije nesreće. Stari grad Alcudia nalazi se oko 20 minuta lagane šetnje od resorta te je divno mjesto za šetnju ruševinama, za popodnevnu kavu u nekim od uspavanih kafića te obilazak predvorja predivnih malih boutique hotela.
Nakon trodnevnog doslovnog vegetiranja odlučili smo istražiti ostatak otoka. Defitinitvno se isplati unajmiti auto ukoliko želite vidjeti cijeli otok s obzirom na proporciju pristupačne cijene najma te veličine otoka koji se može relativno brzo i lako proći. Vozili smo istočnom obalom koja me oduševila, no unutrašnja Majorca je jednako fascinantna kao i obala, koja pomalo podsjeća na unutrašnjost naše Istre, s brojnim prostranim vinogradima i preslatkim prolaznim selima u kojima se ne smije propustiti kupiti lokalna vina ili maslinova ulja. Jedan od ljepših gradića za šetnju je Valdemossa te ukoliko imate vremena, otići na planinarenje odakle počinju sve dobre planinarske ture. Na putu smo prošli i impresivne vile Michaela Douglasa te drugih brojnih bogataša.
Grad Soller i Port de Soller su me podsjetili na stare holivudske filmove te vratili u prošlost: Prugasti plavo bjeli suncobrani i ulični slikari te zvukovi jazza iz obližnjih restorana su se ispreplitali na kamenim uličicama ovog šarmantnog, romantičnog i mjesta punog karaktera. Centralna crkva Sant Bartomeu svojom arhitekturom pomalo podsjeća na Sagradu Familiu u Barceloni, što nije nikakvo čudo s obzirom da je Sant Bartomeu sagrađena od sljedbenika Antonia Gaudia (arhitekta Sagrade Familie), Joana Rubioa i Bellvera.
Soller je također poznat po old timer vlaku Tren de Soller (drugi naziv Orange Express), koji još od 1912. godine vozi na relaciji Soller – Palma de Mallorca. Sjeli smo na tu turu te se zaputili u Palmu. Ova vožnja je nezaboravna ne samo zbog samog vlaka, već i divnih pogleda i mjesta kojima se prolazi. Pa tako vlak staje u gradićima Bunzola i Son Sardina, prolazi kroz 13 tunela, kroz planinsko gorje Serra de Tramuntana te završava u Palmi.
Palma de Mallorca je dinamičan, živahan grad te istodobno sveučilišno središte, u kojemu živi polovica otočkog stanovništva. Preporuka je u grad doći na nekoliko dana, no s obzirom da smo imali povratnu kartu za Tren de Soller, obišli smo ga u svega nekoliko sati. Gotička katedrala i srednjevjekovna tvrđava daju gradu povijesni pečat, a luksuzne trgovine uz živahne bulevare i milijunaške jahte u marini ostavljaju dojam sjaja i raskoši. Imali smo vremena stati u La Moliendi, raju za prave kavopije, a ravnodušnima nas nije ostavio ni The Room restoran s odličnim desertima. Mallorca je poznata i po bogatom noćnom životu u gradovima Palma Nova i Calla Millor ali i u glavnom gradu. Ukoliko ste za 2 za 1 koktele te dobar mamurluk sljedeći dan, svakako obiđite noćni život Magalufa.
Iako je relativno mala, Mallorca nudi zaista sve i za svakoga. Ni jedno mjesto nije me ostavilo ravnodušnom. Od sagrađene Alcudije, do glamuroznih Sollera i Palme, ovaj je otok pun suprotnosti i skrivenih dragulja koji ga čine toliko šarmantnim.
Tekst: Tena Glaser
