Skoknuti malo do Londona uvijek je dobra ideja. Ogromna, multikulturalna, svjetska metropola pruža toliko mogućnosti, da čovjek doista ne zna gdje bi krenuo. Kako smo i suprug i ja ranije već bili u Londonu, te “pobožno” odradili nezaobilazne znamenitosti, poput Buckinghamske palače, Houses of Parliament, ili Big Bena, tako smo se ovoga puta zaputili u istraživanje pomalo alternativnih kvartova. Naš cilj bili su second handovi, vintage trgovine, ulični sajmovi, sajmovi hrane, ulična umjetnost, ljudi različitih profila, odnosno sve ono što čini tzv. ‘off’ London.
Camden Town
Iako do sredine 20. stoljeća smatran ne baš “stajliš” kvartom, otvorenjem brojnih tržnica 70-ih godina, Camden se pretvara u rado posjećenu turističku atrakciju, koja odiše neobičnim hibridom hippy i pankerske supkulture. Tržnice, od kojih golemi kompleks Stables Market izgleda doista impresivno, nude najrazličitije trgovine doslovno svega: od second hand odjeće, vintage trgovina, namještaja, trgovina alternativnom odjećom i modnim dodacima ( u kojima rade isto tako alternativne tete, uređene između vampirica i viktorijanskih prostitutki), knjige, hrana… Svakako se zaputite na Camden Lock, živopisnu tržnicu, sa odličnim i šarolikim izborom najrazličitijih svjetskih kuhinja, za čisto pristojne novce. Ljubitelji second handova i vintage trgovina ( što sam i sama) morat će se ipak podosta potruditi da pronađu pristojan second hand, jer mnogi izgledaju kao ratna zona, sa hrpetinama robe, koju biste mogli prekopavati satima, s upitno uspješnim rezultom. Kako bilo, Camden je stvoren za neopterećeno lunjanje i promatranje nevjerojatne ekipe koja prolazi oko vas… Čista divota i dašak kozmopolitizma…
East End
Meni osobno vibrom nekako najdraži dio našeg “off” Londona upravo je donedavno zloglasni East End. Nekad kvart lučkih radnika, siromaha, kriminala i pijanih prostitutki, koje je nemilosrdno ubijao Jack Trbosjek ( u Hanbury St. kojom smo šetali, kod broja 29 navodno je mjesto gdje je nađena druga njegova žrtva), danas ima sasvim drugačiju vizuru. Počnite sa totalno stajliš Redchurch ulicom, kojom se izmjenjuju grafiti, zanimljive galerije i apsolutno cool dizajnerske trgovine, u nekima možete popiti i kavu ili čaj. Ali dizajnerske trgovine ovdje, za razliku od Oxford Streeta ili Sloan Streeta ne znače blješteće svima poznate marke, već one koje tek dolaze, i čiju odjeću nećete nositi da biste svima pokazali kako ste in i imate brdo love, već upravo suprotno, da biste pokazali da imate itekako osviješten i totalno svoj stil. Naravno, za taj ćete sport morati izdvojiti i neke ozbiljnije novce, ali, gledanje je još uvijek besplatno…
Nakon Redchurch St. skrenite u poznatu Brick Lane, nekadašnje srce Židovske zajednice. Kako joj i ime govori, sve su zgrade ciglene, a u pravilnim razmacima se izmjenjuju second handovi, vintage trgovine, dizajnerske trgovine, pokoji rijetki kafić, restorani te zanimljivi grafiti. Ovdje smo si dali oduška i satima prekopavali po vintage sajmu na koji smo slučajno naišli. Presvlačili smo se u svakakve prelude komade, a bome, nešto smo i tržili, fino se cjenkajući. Ovdje su, čini mi se, cijene vintage odjeće najpovoljnije, a bome i kvaliteta. Naišli smo i na Absolute Vintage ( pored mjesta zločina gospona Trbosjeka – u Hanbury St.), koji je prava Aladinova pećina, u kojoj se uz malo truda može naći primjerice kaput poznate talijanske manufakture Lardini, u savršenom stanju za (iscjenkanih) 60 funti. Vrlo blizu je i najstarija tržnica u Londonu, Old Spitafields, sa zanimljivom arhitekturom, hranom i trgovinama. I još jedna meni izuzetno važna stvar: ovim ulicama ne lutaju horde zabludjelih turista, i konačno se može disati na miru…
Notting Hill
Iako Notting Hill ne spada u “off” kvartove, već upravo suprotno, ono zbog čega se našao na ovoj listi je njegov subotnji market, koji se proteže duž ulice Portobello. Gomila trgovina antikvitetima i isto tolika gomila štandova, na kojima ćete naći apsolutno sve, od jezivih kineskih suvenira, pa do nove i vintage odjeće, nakita, torbi, starih boksačkih rukavica, knjiga, finog porculana… Cijene su prilično paprene, što se vjerojatno može zahvaliti činjenici da je ovdje smještena radnja istoimenog filma s Juliom Roberts i Hughom Grantom. Kad vam dosadi probijanje kroz stotine ljudi, koji su se ovdje zatekli po istom poslu kao i vi, skrenite u bilo koju ulicu i prolunjajte impresivnim kvartom lijepih kuća, divno uređenih fasada i (napokon) čistih pločnika. Ovdje je i tržnica hrane, tako da je ponuda street fooda prilična, pa možete i ručati. Kad odlučite krenuti kući, na samom početku Pembridge Roada (što je u pravcu stanice podzemne kojom ćete se vraćati ka centru Londona) nalaze se odlični dizajnerski second handovi, Retro, njih tri, u kojima se može pronaći doista izvrsnih markiranih komada, posebno među ponudama u podrumima trgovina ( koji su totalno opskurni, i kad sam silazila dolje mislila sam da bi mi mogli oteti koji organ ili tako nešto), gdje su odlične stvari na sniženjima. Ali, ako ste mislili kupiti dizajnersku npr. Missoni haljinu ( koja je bila nešto pre predivno), za to biste trebali izdvojiti “samo” 280 funti. Uf.
Uglavnom, usprkos veličini Londona, i gomilama turista koji se svakodnevno ondje klate, mi smo uživali u ne tako pretrpanim kvartovima, i uspjeli doživjeti ono nešto, za čim najviše tragam, kad se god pretvorim u turista, a to je autentičnost. Smucajući se naokolo, doživjeli smo grad i njegove ljude, udahnuli malo kozmopolitizma i multikulturalnosti, vidjeli kako se to živi u bijelom svijetu, i prepuni dojmova, sretni se vratili kući…
Foto: Ilina Cenov
