Beograd
Svako toliko naiđem na neku knjigu, koja duboko uzdrma moju nutrinu, i o kojoj danima razmišljam. Nastojeći otkriti zjednički nazivnik takvim djelima, koja se uvijek razlikuju po temi, stilu, prostoru i vremenu koje opisuju, nailazim na samo jedno. To je uvijek bsprijekorna iskrenost i uvjerljivost takvih djela. Upravo takvo je i djelo Željka Malnara i Borne Bebeka, “U potrazi za staklenim gradom”.
Trideset godina nakon prvog izdanja, i tri godine nakon Malnarove (prerane) smrti uhvatila sam se ukoštac sa ovim sjajnim putopisom. Gospodina Malnara poznajem kao autora bizarne emisije “Noćna mora”, koja mi je, s obzirom na to da volim bizarnost, bila upravo genijalna. A gosp Bebeka, profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ne poznajem, ali mi je sestrična ekonomistica pričala kako su mu predavanja uvijek bila genijalna. Međutim, ništa me od tih podataka nije moglo pripremiti za Stakleni grad, koji me oduševio na toliko razina, da ih je zapravo nemoguće pobrojati.
Atena
Ovaj nas putopis vodi od Zagreba, preko Beograda, Grčke, Turske, Irana, morem do Bornea i Solomonskih otoka, Tajlanda, Burme, vlakom preko Indije, Pakistana, Afganistana, da bismo putešestviju završili na Tibetu. Ali, ako ste i pomislili da bi ovo bio neki tamo turistički putopis, grdno biste se prevarili. Malnar i Bebek su negdje sredinom osamdesetih proputovali dijelove svijeta, istražujući ono neistraženo (možda i neistraživo), i njihovo je putovanje toliko različito od današnjih turističkih tura, gdje se svi kesimo sa selfija kod Eiffelovih tornjeva, ili “ispravljamo” Kose tornjeve u Pisama. Kakvi smo mi zapravo (turistički) diletanti, u odnosu na Gospodu Pustolove, Malnara i Bebeka!
Istanbul
Pisane u prvom licu, iz Malnarove vizure, ove nas “priče moreplovaca svjetskih cesta” upoznaju sa tada teško dostupnim i malo poznatim mjestima, poput Bornea, ili Solomonskih otoka, upoznajemo se sa različitim plemenima, i njihovim običajima, toliko različitim od naših poimanja svijeta i vremena u kojem živimo. Ali, Gospoda Pustolovi tako spretno “plivaju” među kapadokijskim spiljama-gradovima, obredima inicijacije, krokodilskim pogrebima, burmanskim svadbama, tajlandskim oružanim sukobima bandi, atmosferom Afganistana razapetog između sovjetske invazije i buduće američke “pomoći”, budističkim monasima i tibetanskim rijetkim zrakom i halucinacijama. Savršeno je jasno da se Gospoda Pustolovi ovakvog kalibra naglavce ubacuju u nova iskustva, postajući na dan, dva ili deset pripadnici naroda, koji im u datom trenutku pruža gostoprimstvo. Oni promatraju, poštuju, postaju dio tih ljudi kojima je “život još uvijek misterij i ritual”. Oni idu glavom kroz zidove, beskompromisno, ne brinući previše hoće li ostvariti zacrtane ciljeve. “U biti to nije bilo važno, neuspjeh pravilno shvaćen isti je kao i uspjeh.”
Borneo
Malnar piše začuđujuće lijepe i poetične rečenice, koje su gotovo nespojive s njegovom gorostasnom vanjštinom i aurom strašnog tipa, kakav je nesumnjivo bio. I toliko je informacija, kojima me zasuo ovaj putopis. O mnogome sam sada prvi puta čula, čak sam i pomislila: Malnar, sad stvarno lažeš. Ali, nije lagao.
Nevjerojatna potraga preko pola svijeta za cilj ima taj mitski “Stakleni grad”. Ali, zapravo nije niti važno jesu li ga našli i postoji li uopće. Ovaj put na Istok, kako i stoji u uvodu u putopis, zapravo je “put čovjeka u samoga sebe”, da bismo našli taj razlog zbog kojeg živimo, “vatru života”. Neki od nas putovat će daleko, neki po svom stanu, drugi po svojoj nutrini u potrazi za smislom. Svakome njegovo… “Negdje, tu na Himalaji, negdje, tu u meni, kao i u dalekoj Hrvatskoj, gori neka vatra, vatra života koja se javlja svakom čovjeku spremnom da je traži. Meni na Himalaji, djevojci pred svadbenim oltarom, ratniku u jurišu, pekaru u žaru krušne peći. Svi smo mi gosti na predivnom piru života.”
Delhi
Opisujući neka plemena i običaje, Malnar se pribojavao kako bi to sve vrlo lako moglo nestati u 21. stoljeću. S odmakom od trideset godina, primjećujem kako je bio u pravu. Nestao je zapravo čitav Svijet, koji je opisan u knjizi ” U potrazi za Staklenim gradom”. Izgubio se Svijet koji je Malnar punim plućima živio. Sve nam je dostupno, sve možemo izguglati, svugdje stići, malo je autentičnosti, a i sami smo sve manje autentični. Živimo imaginarne živote na društvenim mrežama, objavljujemo citate iz knjiga koje nismo i nećemo pročitati, impresionirani smo “it predmetima/ljudima/mjestima”, ako svi, moram i ja… Nema više čari nepoznatog. Nema istraživanja. Nema jedinstvenosti. A bome nema više niti Gospode Pustolova. Sve je to nekako prošlo svršeno vrijeme…
Postoje te neke knjige koje vas obuzmu u potpunosti. Ovo je takva knjiga.
Postoje te neke knjige, koje vas podučavaju. Ovo je takva knjiga.
Postoje te neke knjige, koje obilježe genaracije. Ovo je takva knjiga.
Postoje te neke knjige, o kojima bi valjalo smimiti film, seriju, dokumentarac, svejedno. Ovo je takva knjiga.
Tibet
Ukoliko vam se često čini da ne pripadate ovome Svijetu i Vremenu, da mu na neki način prkosite, da idete uz struju i mimo gomile, onda je ovo knjiga koja će vam potvrditi da ima još takvih… Postanite još jednom Gospoda Pustolovi, uronite u ovu nevjerojatnu Knjigu i njezin Svijet, koji oživljuje, postaje stvaran i blizak upravo onoliko koliko im vi to, čitajući, dopustite…
Foto: Creative Commons
