Jedno do cjenjenijih mladih imena domaće modne industrije svakako je ono Sonje Lamut, rođene Vinkovčanke sa zagrebačkom adresom, koja nas je u pet godina karijere odvela na mnoga dojmljiva putovanja svijetom mode. Svojom nepokolebljivo ženstvenom estetikom, bilo da za žene dizajnira chic odijela ili gotovo vilinske haljine, nastavlja očaravati i dalje, a susreli smo ju uoči njena predstavljanja na Fashion Incubatoru ovog petka i nakratko doživjeli užurbanu, no isto tako vrlo zabavnu atmosferu koja vlada kada ova kreativka izrađuje novu kolekciju.
Ovog tjedna predstavit ćeš kolekciju na Fashion Incubatoru, koja će ujedno obilježiti petu obljetnicu tvog dizajnerskog rada, tvog prvog nastupa na FI i zapravo pojavljivanja na hrvatskoj modnoj sceni. Jesi li uzbuđena i kakve te emocije vežu uz ovo modno događanje?
Ne moram puno govoriti o turbulencijama u zraku i utrobi, dovoljno sam rekla tim što se svake godine vraćam. Zaljubite se pa se “fliper” aktivira, udari u pravcu srca i Osijeka. Vežu me samo zdrave emocije, lijepe uspomene i dobri ljudi! Ne volim reći da slavim 5 godina, nisam pobornik obilježavanja u brojkama, slavim jer mi je lijepo na ovom putovanju! Nebitno koliko traje.
Nova kolekcija se, vjerujem, užurbano priprema. Koje riječi najbolje opisuju kreativni proces u koji se upuštaš prije puštanja kolekcije u javnost? Ide li sve po planu ili nastupa pravi kreativni ‘nered’?
Sve, samo nije red! Volim se u to vrijeme izolirati. Cijelo tijelo mi je u tom procesu stvaranja, toliko da mi i najprostiji ručkovi ne ispadnu dobro. Materijali, konci i perlice su na sve strane, pozivi svedeni na minimum, kava, čokolada i malo sna, sve su to osnovni sastojci dobre kolekcije prema kojoj isto tako mijenjam emocije dok ju ne kompletiram. Nisam još imala iskustva sa situacijom kada ide sve po planu, sigurno nije interesantno kada je tako!
Stoji li neka simbolika iza ove kolekcije kojom obilježavaš pet godina karijere? Što si pripremila za svoju publiku?
Bez simbolike i bez brojki. Kapute! Jesen je moje godišnje doba. I koliko god se cijeli moj život odvijao u hlačama, haljine su me sad poprilično uzele pod svoje. Dobra haljina i još bolji kaput mogu vam svaki dan učiniti rođendanom!
Otkako si započela put mlade hrvatske dizajnerice pa sve do danas, kada si već etablirano ime, koliko se naša modna scena promijenila u tvojim očima? Nudi li dovoljno prilika za dizajnere u usponu kao što je to možda (ili nije) nudila nekoć?
Počela sam u vrijeme dok je još Facebook bio predvodnik “stada”, u vrijeme cvjetanja modnih blogera, i revija je tada bila najbolja aplikacija i najkraći put do publike i medija. Danas stvorite brend i dođete do publike u jednom danu sa samo nekoliko klikova. Moram priznati da mi je onaj stari način bio puno draži. Bila sam dijelom backstagea i publike, i zaista uživala u tome! Danas, da stvorite idealnu tišinu u tim trenucima, ne biste čuli ni jedno srce da udara preko normalnog pulsa. Pa vi zaključite je li se promijenila…
Od modne piste s vremena na vrijeme odlaziš, pa joj se ponovno vraćaš. Koliku ona važnost ima u karijeri jednog hrvatskog dizajnera i je li presudna za uspjeh?
Važan je kvalitetan i predan rad, s tim dolazi i uspjeh, prije ili kasnije.
Zanimljivo je da si studirala grafički dizajn, a zatim završila u modnim vodama. Kako i kada se dogodio taj zaokret i možeš li se danas zamisliti da radiš nešto drugo?
Već na prvoj godini faksa sam “osjetila poziv”. Da sam znala da će mi danas trebati povijest razvoja tog “poziva”, preispitala bih svaki korak i zapisala. Ovako, sjećanja su ostala negdje u dvojci koja me svaki dan vozila na faks, koji sam završila znajući da nikada neće biti moj posao. Znam da sam željela naučiti šivati, odnosno sama moći stvoriti komad odjeće koji poželim, a sve nagonjena porastom broja pulseva (koji danas izostaju kod grupe ljudi na 4. pitanju) prilikom upijanja revija Marca Jacobsa.
Baš si Marca Jacobsa u intervjuima često znala spominjati kao modni uzor. Čime te osvojio i postoje li još neka modna imena čiju estetiku voliš?
Baš volim njegovu estetiku! “Hofiram” s njim intenzivno od vremena kada je radio i za Louis Vuitton. Baš sam se, kao tinejdžerka, zanijela vanjštinom njegova rada, i ne pokušavajući ga, tada, upoznati. Volim i Pradu, Driesa van Notena, rad Alessandra Dell’ Acque… Dalo bi se tu još naslagati imena.
Kada je riječ o tvom brendu, stvaranju i prezentiranju kolekcija, radi li se o ‘one man showu’ ili angažiraš još nekoga kao pomoć?
Često mislim kako mogu sve sama, a jednako često i posustanem kada krene realizacija! Angažiram uglavnom još jedan par ruku, ali samo za jedan dio posla, sve drugo prolazi kroz moje dlanove. To i je ono što me s grafičkog odvelo k modnom dizajnu, cijeli proces je u rukama.
Kroz pet godina, neki tvoji komadi stekli su široku prepoznatljivost. Hrvatice su obožavale i nosile SOEL sweatshirte, duboko rezane bodije s mašnom na leđima, predimenzionirane kapute i vunene kapice. Drugim riječima, često si bila predvodnica odjevnih trendova. Što si znala prepoznati, a drugi možda nisu?
Ne trudim se prepoznavati… Valjda se rađamo s nekim osjećajem za ono što je nama lijepo, a onda i drugi to osjete. Svi smo sazdani za određena djela. Dobro sam svjesna stvari u kojima nisam dovoljno dobra pa ih prepuštam drugima da čine. Nekada sumnjam da nisam dobra ni u ovome što radim, ali baš to me nagoni da svake sezone pokušam pobijediti samu sebe! Ne mislim ni da su to trendovi, vjerujem da će većinu mojih komada odjeće moći nositi i djeca mojih klijentica ( i dalje će se svi okretati za njima).
Tko su općenito žene koje kupuju tvoj dizajn? Mogu li se smjestiti u neke kalupe, odnosno kategorije?
Moje klijentice su najljepše! Znam da zvuči kao klišej, ali da ih vidite, one to zaista jesu! Nije ih potrebno ukalupljivati, svaka je za sebe, sa svojom ljepotom, energijom i interesima!
Često radiš custom made kreacije. Vole li se Hrvatice igrati modom i uspiješ li u zajedničkom stvaranju komada pomaknuti neke njihove granice, nagovoriti ih i odvažiti na nešto novo?
Ne pomičemo granice, znaju što radim i zbog onog istog osjećaja za lijepo i dolaze. Sve se dogovaramo, od nekih svojih pravila ne odstupam, ali činim sve da vole svoj odraz u zrcalu!
Gdje vidiš svoj brend u budućnosti?
Ne volim raditi velike planove. Kao mala vidjela sam se u nogometnoj momčadi, a danas sam modni dizajner. Pa ako kažem da ga vidim u Parizu, hoću li dospjeti u New York?
Foto: Sanja Jagatić
