Sva osuvremenjavanja u oblikovanju interijera, namještaja i predmeta ne znače automatski i izmjene ambijentalnih i lokalnih značajki.
Budući da danas raspolažemo s mnogim suvremenim tekstualnim i likovnim prikazima minulih vremena, bezbrojnim ostacima, arheološkim nalazima itd., možemo reći kako dobro poznajemo ambijent, interijere i arhitekturu. Možemo stoga sasvim objektivno pretpostaviti kako je mogla izgledati pojedina scena u zadanom prostoru.
Prenamijeniti kuću s oznakom kulturne baštine u hotel poštujući pritom sve propise i zahtjeve suvremenog hoteljerstva, ali i konzervatorske smjernice, izrazito je interesantan proces koji započinje jednu mnogo puta otvorenu polemiku o odabiranju jednog od dva pravca u modernoj arhitekturi.
Jedan koji vodi računa o tradicijama, o duši starih naših gradova i njihovih linija (Plečnik), i drugi koji prekida sa svim tim i koji je danas kozmopolitski, jer se u tom drugom pravcu, koji je započeo ondje gdje su ga potrebe i prilike izazvale, gradi, u bezbroj varijacija, jednako posvuda u svijetu.
I zato smo kreirajući scenu u ovom baroknom zdanju imali u mislima svjetske putnike, istraživače Trogira i njegove povijesti.
Interesantno je povući paralelu između Kairosa (grč. καιρός, Kairós) najmlađeg Zeusovog sina i današnjeg putnika, turista i istraživača koji je u vječnoj potrazi za sretnim trenutkom, prilikom. U trogirskom reljefu iz 4. stoljeća p. n. e. Kairos je prikazan kao mladić koji pokušava uloviti sretnu priliku, inače će ona zauvijek pobjeći, jer Kairos je uvijek u žurbi.
I nadamo se da će se mnogi pronaći u ovom hotelu koji svojim jednostavnim masama, lijepim proporcijama i mirnim linijama teži za otmjenošću i jednostavnosti koja nije bez poezije.
– A ti, ko si?
– Kairos, ja prestižem sve.
– Zašto hodaš na prstima?
– Uvijek sam u žurbi.
– Krila na stopalima, čak?
– Od vjetra sam brži.
(Pozidipov epigram iz 3. stoljeća p. n. e. koji opisuje Kairosa i Lizipov kip.)
Foto: Lea Aviani
XII Century Heritage Hotel, Mornarska 23, Trogir
