I’ll be the roots, you be the tree: Poznata balerina za Journal o majčinstvu, navikama, rutini i savjetima

Ideje i mišljenja o roditeljstvu onih koji su se ostvarili u ulogama majki i očeva mijenjaju se svakodnevno. Štoviše, jasno je da roditeljstvo predstavlja jedan veliki, dug i nepredvidiv proces. Samim time, preostaje samo duboko udahnuti, pa pažljivo i dan po dan slagati kockice. Ipak, dobra je vijest da dijete roditelje može naučiti svemu. Stoga je potrebno samo obratiti pažnju – upravo to smatra i Jovana Mirosavljević kojoj je sin Val u prosincu 2023. godine postao omiljeni mali suputnik.

U ekskluzivnom intervjuu i Journal editorijalu, jedna od najpopularnijih profesionalnih srpskih balerina mlađe generacije, dugogodišnji model, vlasnica i osnivačica Concept Storea Jevremova25 i Backstage Dance Storea, Jovana Mirosavljević, govorila je o svojim životnim ulogama te činjenici da je – od sada pa zauvijek – na prvome mjestu Valova mama. No ona je i žena, i balerina, i poduzetnica, a svaka od tih uloga oblikuje njezinu svakodnevicu, stavove i vrijednosti. Iako još uvijek uči lekcije iz svakog od navedenih područja i pažljivo ih primjenjuje, njezina životna mantra ostaje ista: Strpljenje, ljubav, strpljenje, ljubav – i tako u krug.

────

I’ll be the roots, you be the tree. 

────

• Prije nešto više od godinu dana razgovarali smo o majčinstvu, ali i usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza. Tada si rekla kako vjeruješ da ćeš biti pametnija kada zaista postaneš nečija mama u punom smislu te riječi. Što – godinu dana kasnije – možeš reći o majčinstvu i koliko su se tvoje emocije promijenile??

Čini mi se kao da je svaka meni poznata emocija prošla kroz nekoliko faza propitivanja, postala snažnija, dobila novi smisao i značenje. Osim toga, čini mi se da sada raspolažem čitavim spektrom novih, meni dotad nepoznatih emocija. Taj emotivni rolerkoster koji te prati kroz trudnoću, postpartalno razdoblje i konačno osvještavanje činjenice da si roditelj vjerojatno nikada ne prestaje.

Samo po sebi to je veliki izazov, a kad se na sve to dodaju hormoni i sve ostale promjene kroz koje prolaziš… Mislim da sam i ista i potpuno drukčija, da je sve ono dobro u meni – veće i jače. Veća i jača su i pitanja, brige, odgovornosti. Život se istovremeno čini najizazovnijim, ali i najjednostavnijim do sada. Moj osjećaj je da je biti mama najlakše i najprirodnije što možeš biti. I u tome leži posebnost. To je nešto potpuno tvoje – prirodno i jasno. Jesam li pametnija? Nadam se!

• Tada si spomenula kako je cijeli tvoj život, poput života većine profesionalnih balerina, jedan veliki i zgusnuti raspored, ispunjen stalnim žongliranjem različitih obveza. Kako se ta svakodnevica promijenila?

Kao što sam i tada naslutila – sve je ostalo isto, ali sam dobila najboljeg mogućeg suputnika u svim svojim avanturama. U baletnu dvoranu vratila sam se mjesec dana nakon njegovog rođenja, a na scenu nekoliko mjeseci kasnije. Oduvijek sam željela sve – i tek sada osjećam da zaista i mogu sve. Od sada pa zauvijek sam na prvom mjestu Valova mama. No ja sam i žena, i balerina, i poduzetnica. Više nego ikada bavim se svojim poslovima, prijateljima, obitelji. Znate kako kažu – potrebno je cijelo selo da bi se odgojilo dijete. A mi ga imamo. Okruženi smo tolikom ljubavlju i podrškom. Život je isti, ali opet – puno bolji.

• Kako izgledaju vaši mali trenuci i rituali? Što je najvrjednije što te Val naučio?

Sve su još uvijek naši rituali. Sve je još uvijek naše – kradem i čuvam svaki trenutak jer sam postala vrlo svjesna prolaznosti vremena. Prije mi se činilo da sve traje zauvijek. Da ću živjeti zauvijek, biti mlada zauvijek. Sada sve leti. Svakih nekoliko dana on se probudi kao novi dječak. Divno je, ali i zastrašujuće.

Nikada nisam ovoliko bila u borbi s vremenom. Zapisujem, slikam, pa pomislim kako je to gubitak vremena, pa ga samo gledam, slušam, mirišem. Svjesna sam da će, dok trepnem, biti svoj čovjek i da je naša uloga da ga na to pripremimo i zauvijek čuvamo ta mala leđa. To je najvrjednije čemu me uči – da usporim, stanem, udahnem svaki trenutak. I da spavam, napokon!

• Na Instagramu često dijeliš trenutke s putovanja na koja ideš s Valom. Koje vam je bilo najdraže i kako sada pristupaš planiranju?

Putujemo od samog početka i Val je zaista izvrstan suputnik. Prvi put kad smo krenuli negdje bio je tako malen da mi se činilo kao nemoguća misija. Onda sam shvatila da sama sebi kompliciram i da je on zapravo kul beba – ja sam ta koja paničari.

Mislim da on stvarno uživa na putovanjima. Svi s kojima smo putovali hvale ga i rado putuju s nama – to nam puno znači. Sva su nam putovanja još uvijek omiljena jer je svako bilo „prvi put”. I dalje se trudim da letovi budu praktični, putujem s manje stvari jer bebine stvari svejedno zauzimaju pola kofera. Ali zapravo – nije se puno toga promijenilo.

• Kako izgleda jedan vaš „zlatni dan“, okupani suncem – po stihovima Bisere Veletanlić?

Svi naši dani su suncem okupani jer se ova mama još uvijek nije sjetila da bi kuća s bebom možda trebala imati zavjese. Evo, zapisujem… možda ćemo dulje spavati!

Obožavamo jutra, dugo se mazimo. Njemu su najvažniji naše životinje i baka. Obožava doći po mene u kazalište, posjetiti Jevremovu25 gdje ga čekaju njegove omiljene tete. Voli misliti da on šeće psa.

Velik je već, znatiželjan, razigran. Obožava djecu, pa ih za sada samo „lovimo” po parku. Pred spavanje obavezno obiđemo baku i djeda, javimo se svima i u 21 sat – krevet! No naš pravi „zlatni dan” je ipak na moru – kad jutarnje drijemanje započne na plaži, kad smo zajedno svi – mama, tata, bake, prabake, životinje, more i valovi.

• Nedavno si nam u rubrici Top 5 otkrila svojih pet najdražih beauty proizvoda. U istom tonu – koje bi, po tvom mišljenju, bile Top 5 kratke lekcije kada je riječ o majčinstvu i roditeljstvu?

• Je li te uloga majke promijenila i u profesionalnom izražavanju? Jesi li promijenila rutinu, navike, odnos prema poslu?

Prije svega, shvatila sam da mi je rutina sada važnija nego ikada. Disciplina koju me balet naučio sada me drži čvrsto na zemlji. Svakodnevni trening me čini snažnom i stabilnom – fizički i psihički.

Moj povratak na posao odmah nakon poroda dao mi je osjećaj stabilnosti. Podsjetio me da sam i dalje ja – a to je ključno u trenutku kad srce i tijelo doslovno dijeliš s još jednom osobom. Fizička snaga i forma u kojoj se nalazim zahvaljujući poslu upravo mi omogućuju da se mogu s lakoćom baviti ovim malim bićem – svaki dan, cijeli dan, bez imalo muke. Je li se promijenio način na koji se izražavam kao umjetnica? Vjerojatno jest. Kao što sam na početku spomenula, spektar emocija koje svakodnevno proživljavam sigurno daje novu dimenziju i mom scenskom izražaju.

Također, Valovim rođenjem dobila sam dodatni vjetar u leđa kada je riječ o privatnom biznisu. Doživljavam ga ozbiljnije nego ikad, ulažem u svoje obrazovanje, prošla sam kroz nekoliko mjeseci rada s mentorom. Sve podižem na višu razinu – i sve što sada radim, radim za Vala.

• Koje vrijednosti i ideje smatraš ključnima kada je riječ o odgoju djece? Postoje li neka univerzalna pravila ili je svaki dan nova lekcija?

Svaki je dan nova lekcija – za dijete i roditelja. To dvosmjerno učenje nikada ne prestaje, i sada to još više osjećam u odnosu sa svojim roditeljima. Mnogo razgovaram s mamom otkako sam i sama postala mama – to je otvorilo novu dimenziju našeg odnosa.

Ne postoji obrazac, ni recept. Postoji samo trud da budemo najbolji što možemo, temeljen na onome što su nas naši roditelji naučili. Neke stvari zadržavamo, neke mijenjamo. Najvažniji su ljubav i razumijevanje. Čini mi se da kroz djecu upoznajemo i nove dijelove vlastite osobnosti. Roditeljstvo je novi početak, čist papir i prilika da stvoriš nešto najbolje.

• Kako su se tvoji stavovi o roditeljstvu promijenili u posljednjih godinu dana – ako se osvrnemo na travanj 2024., kada je Val imao četiri mjeseca, ili još dalje – na travanj 2023., kada još nije bio rođen?

Stavovi, ideje i mišljenja o ovoj temi mijenjaju se gotovo svakog dana. Roditeljstvo je dug, velik i nepredvidiv proces. Možeš samo duboko disati i slagati kockice dan po dan. Dijete te svemu uči – samo treba obratiti pažnju.

Mislim da se premalo govori o tome koliko je sve to – trudnoća, rađanje, početni odgoj – u početku velika magla, konfuzija, kriza identiteta. Promovira se slika prema kojoj je svaka žena po defaultu majka – i kao da je to sve lako i prirodno. Samo si „odjednom” mama. Sada još više stojim iza svog ranijeg stava – nisam za glorifikaciju žene isključivo u toj ulozi, niti trudnoće, niti konvencionalnih vrijednosti koje su duboko ukorijenjene u našem društvu.

Odgojiti dobro, zdravo, ispravno ljudsko biće – to je ono što treba slaviti. Roditelj je onaj tko to uspije – biološki ili ne. Mi smo samo kanal kroz koji ta buduća osoba dolazi na svijet. Ona ne pripada nama – pripada sebi. I takvu slobodu joj treba dati.

• Prisjetimo se fotografiranja u devetom mjesecu trudnoće, ekskluzivno za Journal. Bilo je intimno i važno – baš kao i ovo danas. Mogu li prostor i fotograf, po tvom mišljenju, oblikovati tvoj identitet i zašto ti je važno da taj proces doživljavaš kao „siguran prostor“?

To mi je iskustvo i tadašnje fotografije bilo najvažnije do tada. Kada smo odlučili objaviti ih za Journal, bilo mi je jako važno tko će fotografirati, šminkati… To su mogle biti samo moje bliske prijateljice – Ivona Živulj i Ena Jović. Iako su te fotografije javno objavljene, čitavo iskustvo bilo je vrlo intimno – nešto što je ostalo između nas tri i Vala.

Sjećam se da sam tog dana nakon snimanja išla na Fashion Week, a nitko još nije ni primjećivao da sam trudna. Fotografije su objavljene 11. prosinca, a te večeri Val je rođen. I tad su krenula pitanja: „Kad si ti bila trudna?“ Te su fotografije zabilježile posljednji trenutak mog starog identiteta.

I ovaj editorijal jednako mi je važan. Prve su to ovakve fotografije nas troje. Dragana Ognjenović je velik dio mog identiteta – prijateljica, suradnica, netko s kim stvaram više od pola života. Monika Pavlović godinama bilježi ono najbolje od nas dvije – sada i nas troje. Val je odradio već tri Draganine revije i prije nego što se rodio – i bio je super suradljiv. Izgleda da je zapamtio.

Prostor mi je uvijek jako važan. Studio doživljavam kao pozornicu. Mogu odraditi posao bilo gdje, ali mir i zadovoljstvo dolaze s pravim ljudima i atmosferom. Fotografiranja doživljavam sve više intimno, a sve manje komercijalno. Sretna sam što mogu birati. Studio koji smo odabrale bio je naš safe space, i vjerujem da će se o njemu tek pričati.

• U ovom Journal editorijalu nosiš komade s potpisom Dragane Ognjenović s kojom surađuješ godinama. No, kada je riječ o tvom osobnom stilu – je li se promijenio? Što najčešće biraš kada je riječ o odjeći i modnim dodacima?

Ja sam i dalje ja. I ona glamurozna cura s događanja, i ona koja trči na trening u tajicama i oversized dukserici. Nova uloga me nije promijenila po tom pitanju. Želim reći – jednako se dosadno odijevam kada sam u toj fazi. Nije mi beba izgovor. No i dalje volim ozbiljnu modu. U šali kažem da je ona Jovana s fotki i evenata ona koju bi ova u tajicama i duksu voljela biti kad odraste.

• Za kraj – nadovežimo se na pitanje o kratkim savjetima o majčinstvu. Koja je najdragocjenija lekcija koju si stekla u posljednjih 16 mjeseci? Što iznova ponavljaš sebi – i drugima?

Strpljenje. Dozvolila sam si da usporim i više uživam. Volim snažnije, volim pametnije. Prioriteti su se promijenili. Mnogo toga što se činilo važnim i ozbiljnim sada mi je potpuno nebitno. To ponavljam kao mantru – strpljenje, ljubav, strpljenje. Sve će doći kad za to napravimo prostora. Ali zaista napravimo prostora – jer u kaosu nema mjesta za ono što priželjkujemo.

*Tekst je preuzet s portala Journal.rs

Fotografija: Monika Pavlović

Styling: Dragana Ognjenović

MUA: Željka

Lokacija: Photo Studio Beograd & Vintage Empire Belgrade