Vodeći glas globalnog “slow” pokreta Carl Honoré, dao nam je odlične savjete kako usporiti

Peto izdanje poslovne konferencije Future Tense powered by Lürssen, koje se održava 8. svibnja u Zagrebu, traži odgovor na ključno pitanje: Kako se suočiti s neprestanim promjenama? Možda usporavanjem?

U svijetu u kojem se brzina često poistovjećuje s uspjehom, sve više nas osjeća posljedice tog ubrzanog tempa. Kronični umor, stres, površni odnosi i osjećaj da nikad nemamo dovoljno vremena. No mora li to zaista biti jedini način na koji živimo? Upravo o tome promišlja Carl Honoré, vodeći glas globalnog pokreta usporavanja, koji nas poziva da preispitamo svoju svakodnevicu i otkrijemo snagu usporavanja.

• Živimo ubrzanim životnim stilom, ali to često ima negativne posljedice na ukupnu kvalitetu života. Kako se možemo oduprijeti tome kada je cijeli sustav tako dizajniran?

Prvo, sustav nije toliko svemoćan kao što mislimo. Uvijek postoje trenuci kada imamo kontrolu nad vlastitim vremenom i kako ga koristimo. Problem je u tome što smo toliko naučeni na brzinu i ometanja da nastavljamo biti brzi čak i kada ne moramo. Drugim riječima, pritisak da ubrzamo često dolazi iznutra. Kada dođu ti trenuci slobode, moramo ih zgrabiti, koristiti ih da se prebacimo u sporiji ritam.

Također trebamo promijeniti sustav! Ovo je teže učiniti, očito. Ali mislim da se polagano stvara pritisak da se sustav promijeni. Dolazimo do samih rubova izdržljivosti, a naš um, tijelo i planet više ne mogu pratiti taj tempo.
I ljudi se odupiru, to se vidi u širenju pokreta usporavanja kroz sve aspekte života, od hrane i seksa do obrazovanja i radnog mjesta.

U svim tim pokretima, mladi ljudi igraju ključnu ulogu, pobijajući mit da je usporavanje samo za starije. Od samog početka, moju knjigu In Praise of Slow prihvatili su čitatelji različitih godina. Danas, studenti diljem svijeta proučavaju svaki aspekt pokreta usporavanja. Umjesto da prihvate radoholizam ranijih generacija, mladi ljudi danas zahtijevaju ili kreiraju karijere koje im omogućuju da uspore i uživaju u životu.

Čak i u poslovnom svijetu, gdje je štovanje brzine ukorijenjeno, stara teza da je brže bolje polagano se preispituje. Mnoge tvrtke sada potiču svoje zaposlenike da uspore kako bi poboljšali zdravlje, sreću, komunikaciju, točnost, kreativnost, strateško razmišljanje i produktivnost. Druge prihvaćaju četverodnevni radni tjedan. Kako je The Economist to rekao: „Ovladavanje vremenom poslovanja znači birati kada biti brz i kada biti spor“.

Isto vrijedi i za tehnologiju. Brzina novih uređaja je divna, ali biti uvijek dostupan nije. Zato pametni telefoni sada dolaze s alatima koji pomažu korisnicima da provedu manje vremena gledajući u ekrane. Zato su i mnoge europske zemlje donijele zakone koji daju svojim građanima pravo ignorirati poslovne pozive ili poruke izvan normalnog radnog vremena.

• Kao dijete, dobila sam savjet od roditelja: kreni 15 minuta ranije, i uvijek ćeš biti na vrijeme. Dolaskom na sastanak ili posao 15 minuta ranije nego što mislimo da bismo trebali, dajemo si priliku da ne žurimo i omogućimo malim trenucima na putu da se odviju. Ima li to smisla?Tvoji su roditelji bili mudri! Svim ostalima savjetujem isto. Također, predlažem ustajanje ujutro 10-15 minuta ranije tako da možeš započeti dan u sporijem, opuštenom ritmu.

Evo još par savjeta:

Pauza za kavu – odvojite deset minuta da ne radite ništa drugo osim pripreme i ispijanja šalice kave, čaja ili nečeg sličnog. Bez mobitela. Bez novina. Bez poslovnih izvještaja.

Slušajte polako – sljedeći put kad budete u razgovoru jedan-na-jedan, potrudite se zaista pažljivo slušati. Postavljajte puno pitanja. Vlastitim riječima ponovite razgovor uključujući najvažnije dijelove onoga što vam je druga osoba rekla.

Sakrijte mobitele – kad razgovarate s nekim uživo, pobrinite se da nigdje u blizini nema pametnih telefona. To vaš razgovor čini dubljim i usmjerenijim.

Provodite vrijeme u prirodi – češće boravite u prirodi: čak i nekoliko minuta provedenih u prirodi iznimno opušta.

Jednostavno recite ne – uvedite naviku da barem jednom dnevno kažete “ne” na neki poziv ili zahtjev za nešto što realno ne morate raditi.

Jedan po jedan zadatak – izbjegavajte površnost i neučinkovitost multitaskinga tako da, koliko god možete, fokusirajte se samo na jedan zadatak u jednom trenutku.

Pronađite svoj spori ritual – odaberite aktivnost koja vas štiti od “virusa užurbanosti” i uključite je u svoju svakodnevnu rutinu

• Evo pitanja iz profesije, za profesiju. 🙂 Kako netko može biti novinar i oduprijeti se pritisku brzine u današnjem svijetu?

Teže je novinaru usporiti jer je novinarstvo izgrađeno na brzini isporuke, ali nije nemoguće. Uvijek postoje trenuci kada novinar može odabrati prebaciti se u sporiju brzinu – čak i ako samo na nekoliko minuta. Možda uzmeš vrijeme za ručak dalje od radnog stola. Ili uzmeš kratke pauze za vježbe disanja ili šetnju oko bloka. Ili isključiš telefon kada nisi pod rokom. Možeš pitati svog urednika možeš li imati više vremena za priču – iznenađujuće, ponekad će odgovor biti da.

• U svojoj knjizi Under Pressure, raspravljate o roditeljstvu i analizirate kako, u svojim naporima da svojoj djeci pruže najbolje, roditelji često pretjeruju u strukturiranju njihovih života, ispunjavajući ih brojnim aktivnostima i stalnim nadzorom. Koje su posljedice toga?

Kada roditelji pretjeraju, to obično počinje od plemenite i prirodne želje da učine najbolje za svoju djecu i zatim postaje karikatura same sebe. Tako da na kraju guramo, poliramo i štitimo našu djecu s nadljudskom revnošću. Osjećamo se pod ogromnim pritiskom da našoj djeci damo najbolje od svega i istovremeno učinimo ih najboljima u svemu. Roditeljstvo postaje igra visokog uloga gdje je sve ili ništa. Tvoje dijete je ili superzvijezda ili neuspjeh.

Ali ovaj pristup visokog pritiska ne funkcionira. S obzirom na vrijeme, energiju i novac koji sada ulažemo u našu djecu, trebali bismo svjedočiti pojavi najsretnijeg, najzdravijeg i najbriljantijeg naraštaja djece koje je svijet ikada vidio. Ali to se ne događa. Naprotiv!

Sada odgajamo najdeblju generaciju djece koju je svijet ikada vidio. Sportska djeca također pate od ozbiljnih ozljeda u rekordnom broju jer smo profesionalizirali sport za mlade. Anksioznost, depresija i druge mentalne bolesti su raširene među mladima.

Djeca koja su pod pritiskom da budu savršena mogu postati manje kreativna. Nemaju vremena niti prostora istraživati svijet pod svojim uvjetima, naučiti preuzimati rizike i činiti pogreške. Ne nauče razmišljati samostalno. Samo rade ono što im se kaže. Također, ne nauče gledati u sebe kako bi shvatili tko su jer su toliko zauzeti pokušavajući biti ono što mi želimo od njih. Isto tako, mogu patiti od stresa i iscrpljenosti. Današnja djeca ne znaju kako iskoristiti vrijeme, ili samostalno si ispuniti vrijeme stoga im je često dosadno.

Djeca kojima su odrasli rasporedili svaki trenutak života koji je bio organiziran, nadziran i raspoređen, kasnije će teško moći stajati na vlastitim nogama. Drugim riječima, nikada ne odrastu. Zato studenti pate od problema mentalnog zdravlja u rekordnom broju. Ovih dana također čujete profesore kako pričaju o 19-godišnjacima koji predaju svoje mobitele usred razgovora s riječima: „Zašto to ne riješite s mojim roditeljima?“

Djeca trebaju postupno naučiti nositi se s rizikom, strahom i neuspjehom. Ako ih zavijete u pamuk, odrastaju misleći da im svijet duguje besplatan i lak put. Otkrivanje da je život teži od toga može doći kao ogroman šok ako dođe odjednom. To je jedan od razloga zbog kojih studenti širom svijeta sve češće popuštaju pod pritiskom. Nakon djetinjstva provedenog u pozlaćenom kavezu, izlaze iz obiteljskog doma nesposobni nositi se s grubošću stvarnog života.

Djeca danas imaju manje vremena za slobodnu i nestrukturiranu igru. Ovo je stvaran problem jer je takva igra ključna za njihov zdrav razvoj. Oblikuje njihov mozak, uči ih kako razmišljati kreativno, kako izmišljati, kako se slagati s vršnjacima i kako dati smisao svijetu, ali i pronaći svoje mjestu u njemu. Prava igra je također najbolji način za ublažavanje stresa.

Mislim da smo u opasnosti da izgubimo jednostavnu radost djetinjstva.

• Znamo da je ovo pitanje previše složeno i višeslojno za jednostavan odgovor, ali kada biste morali sažeti u nekoliko ključnih točaka, koji bi bio vaš odgovor na pitanje: Kako usporiti?

Radite manje. Kupujte manje. Trošite manje. Vozite rjeđe. Isključite se češće. Hodajte češće. Slušajte više. Spavajte više. Prestanite multitaskati i počnite raditi jednu po jednu stvar. Uključite spore trenutke i rituale u svoj raspored. Prihvatite svoju unutarnju kornjaču!

Foto: Tara Taylor, Madeleine Alldis, dupephotos.com, Instagram