Radionice vezenja nude odgovor na stres i potiču kreativnost. Upoznajte Ivu koja ih vodi
Vez na stolnjacima, salvetama, posteljini i drugom kućanskom tekstilu, u prošlim vremenima bio je itekako popularniji nego danas. Ipak, brojni dizajneri i umjetnici i danas se okreću tim tradicionalnim vještinama kako bi stvorili bezvremenske komade koji zrače autentičnošću. No vez može imati i terapeutski učinak, a tu je dobar primjer priča Ive Čukelj koja vodi radionice veza u Studiju Puntas.
Veza s vezom
Iva Čukelj diplomirala je Nastavnički smjer i Nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Trenutačno radi kao učiteljica likovne kulture u osnovnoj školi koju je i sama pohađala te vodi radionice veza u Studiju Puntas, između svega toga povremeno i izlaže u umjetničkom svijetu. Njezina poveznica s vezom je posebna priča o kojoj bi, kako nam kaže, mogla dugo, ali ono što promovira i što joj je cilj, je upoznati čim više ljudi s njegovom terapijskom ulogom.
Kako je započela Vaša osobna priča s vezom? Što Vas je privuklo toj tehnici?
Sve je krenulo sa žutom kartonskom kutijom koju sam naslijedila od djeda, a ona prepuna Ljubica konaca. Iako sam cijeli život okružena tekstilom, goblenima i šivanjem, taj trenutak me obvezao da im moram dati život i nastaviti obiteljsku nit ručnog rada. Raspetljavanjem tih konaca, raspetljala sam i obiteljsku priču. Sve je krenulo od bake koja je radila u tvornici “Nada Dimić”, tete i mame koje su šivale od mladosti sebi odjeću i različite tekstilne dodatke pa do mene koja vez i šivanje koristim kao medij umjetničkih radova. Time sam ručni rad i svoju obiteljsku priču dovela do galerije. Privukla me činjenica što primanjem igle u ruke, nastavljam vesti tradiciju svoje obitelji što mi je posebno važno. Fasciniralo me koliko vremena i predanosti tehnika iziskuje i što ne trpi žurbu. Što više žuriš više griješiš, tjera te da se posvetiš sada i ovdje.
Koji je bio ključni trenutak kada ste odlučili vez pretvoriti u terapijsko i kreativno sredstvo koje ćete dijeliti s drugima?
Kroz umjetničku praksu vrlo brzo sam otkrila da naginjem društveno angažiranoj i participativnoj umjetnosti, tako da su se radionice brzo pojavile kao oblik umjetničkog rada. Dogodi se u jednom trenutku radionice čaroban trenutak simfonije zvuka uboda u tkaninu i prolaska konca kroz nju. Osim toga, sjećam se točno perioda, bilo je to, nakon što sam već mjesecima bezuspješno pokušavala meditirati i utišati svoje misli. Vjerujem da znate onaj osjećaj kada zaklopljenih očiju brojiš koliko je sekundi prošlo i koliko puta si ponovila: “Nemoj misliti, nemoj misliti…”. Onda sam prilikom jednog većeg rada i višesatnog vezenja u trenutku rastezanja od položaja u kojem sam dugo bila, shvatila da je prošlo gotovo 3 sata, a ja nisam nijednom pomislila ništa! Ta spoznaja bila je velika utjeha za moj anksiozno-depresivan um. Nakon toga znala sam da taj mir želim otkriti svima.
Studio Puntas djeluje već nekoliko mjeseci, možete li nam reći više o njemu i kako izgledaju radionice?
Zovem ga još i “tekstilni atelje”. Želja mi je da to bude prostor na kojem se promiču vrijednosti zajedništva i podrške kroz grupu. Vidim ga kao sigurno mjesto za razgovore, opuštanje i aktivno meditiranje. Volim reći da je vez također nježan otpor i odgovor na tehnologiju danas, o kojoj sam i sama dosta ovisna (mobitel). Radionice su koncipirane kroz dva stila. Školu veza koja je mjesečna i Pop up radionice koje su već određene tematike i za one je koji bi samo probali nešto novo. Prolazimo nekoliko bodova koje potom polaznice koriste na svoj način na motive koji izaberu. Tematski smo do sad imale biljke, motiv srca te ljubimce.
Što ste primijetili kod polaznika radionica, na koji način vez djeluje na njihovo mentalno zdravlje i svakodnevicu?
Mislim da svi generalno imamo neki stereotip prema vezu i doživljavamo ga možda na neki drugi način, kao staro, zastarjelo… Sve dok se ne isproba i ne osjeti ova komponenta Flowa-a, a to je duboka koncentriranost i posvećenost radu. Kad više ne moraš misliti o svojim pokretima već ruke same idu. Voljela bih podijeliti neke od komentara polaznica, jer mislim da najbolje dočaravaju doživljaj.
“… imala sam osjećaj dubokog smirenja, vrijeme je prestalo teći, a misli kao da su bile na nekom velikom odmoru.”
“… ako imaš osjećaj da ti ponekad fali vremena za tebe i tvoje misli, preporučila bih ti da se okušaš u ovoj radionici. Meni je, kao nekome anksioznom i introvertnom, u više navrata pomogla da smirim svoje leteće misli i da osvijestim činjenicu da svi projekti kojih se latimo iziskuju vrijeme i strpljenje, kojeg meni dosta fali u životu. Također mi je pomogla da se ne opterećujem činjenicom da radim greške, nego da se fokusiram na proces, na učenje, a najvažnije od svega da budem nježna, a ne kritična prema sebi. Mislim da nam toga fali danas.”
“… naučit ćete novu vještinu, opustit ćete svoj um, dati mašti na volju da slobodno stvara i na trenutak opet budete ono dijete koje neopterećeno zamišlja te svoje misli prevodi u svoj ručni rad.”
“… proces, nježnost, inspiracija
… sloboda, istraživanje, prisutnost”
U svom radu promovirate ideju usporavanja i prisutnosti. Kako vez pomaže u tome, u kontekstu današnjeg ubrzanog i digitalnog života?
Imam osjećaj da stalno jurim i hvatam neki rok. No, osim što mi to naravno povremeno daje nalet uzbuđenja i adrenalina, moram reći i da me i umara. Sve teže se koncentriram i teško mi je zadatke obaviti u “jednom sjedenju” te da ne pričam o tome da mi je mobitel više u ruci nego što nije. Dugo nisam do kraja razumjela što to znači: “biti ovdje i sada”. Pa tu sam mislila sam si, sjedim, stojim, mislim o tome kako sam tu, na ovom mjestu. Sve dok kroz vezenje nisam otkrila i shvatila cijelim tijelom što znači biti prisutna. Usporavaš samom činjenicom da si predana jednom zadatku koji pažljivo izvršavaš i jedino na što misliš je gdje sljedeći bod ide. Ne mislim što imam sutra, prekosutra ili što ću sa životom općenito. Vez te zove da pažljivo, nježno i promišljeno vezeš, ako ne, odgovorit će ti čvorom i zapetljancem, što također nije ništa loše i dapače naučit ćeš sa mnom da ću te na isto i poticati.
U tekstu spominjete teme perfekcionizma i mindfulnessa. Kako ih konkretno obrađujete kroz radionice?
Mindfulness je vrsta kognitivne psihoterapije usredotočenom svjesnošću. Predstavlja znanstveno utemeljenu metodu meditacije koja služi za održavanje stanja psihološke dobrobiti. Vez je neko čarobno mjesto između meditacije i terapije, a repetitivan rad ruku i nizanje bodova ti pomaže da si čim bliže tom mjestu mira. Svaki bod daje ti osjećaj zadovoljstva i uspjeha. Vidim ga i lijekom za perfekcionizam jer u sigurnim uvjetima i kroz preneseni način drugog medija, prilikom “pogreške” ili čvorića shvatiš da se ništa nije dogodilo, da smiješ pogriješiti i da ćeš čak više naučiti i narasti kroz iskustvo pogreške, jer znaš na što pripaziti da ti se isti čvorić više ne dogodi.
Dugo sam se ponosila svojim perfekcionizmom sve dok ga nisam osjetila kao samo jednu veliku bol koja me često sprječavala u stvarima. Vez može biti zabavan i s mislima si na paši, ali ti i nudi da se ogledaš, suočiš s nekim emocijama, ohrabriš. Sve to onda može primjeniti u svakodnevnom životu kroz razne situacije s kojima se svi mi suočavamo.
Više o studiju i radionicama možete popratiti na Instagram profilu Puntas Studija.
Foto: Studio Puntas
