

EXIT, ZKM, Kerempuh i Teatar Gavran: Četiri kazališta, četiri nove predstave. Pogledali smo ih
Ovoga puta osvrnuli smo se na nova kazališna ostvarenja čijim smo premijerama posljednjih mjeseci imali prisustvovati u Teatru EXIT, Satiričkom kazalištu Kerempuh, Zagrebačkom kazalištu mladih i Teatru Gavran. Impresije vezane uz četiri nove predstave u zagrebačkim kazalištima donosimo u nastavku.
Vrata do
Ako je jedan dramski tekst već polučio svjetski uspjeh, prvenstveno zahvaljujući svojoj univerzalnosti, objektivno je očekivati (ili se barem nadati) da će isti ostvariti i u našoj zemlji. Upravo je to slučaj nove predstave Teatar EXIT, naslovljene Vrata do.
Ipak, uspjeh komada u kojem gledamo samo dva lica, ma kako dramski tekst bio dobar, uvelike će ovisiti o odabranim glumcima. U ovom konkretnom slučaju greške nisu počinjene. Jadranka Đokić i Živko Anočić izvrstan su odabir za oživljavanje ovog teksta protkanog nježnim humorom. Novi je ovo EXIT-ov hit, zagarantirano.

Mala povijest nejednakosti
Ako ste željni pogledati predstavu koja vjerno dočarava raskoš talenta jednog ansambla, Mala povijest nejednakosti je za vas pravi odabir. Postavljena je na scenu Zagrebačkog kazališta mladih, a sukladno svom naslovu donosi nam upravo “malu povijest društvenih nejednakosti”. Baš kao na satu povijesti, pred vas će biti iznesen niz podataka koje, posve iskreno, nije uvijek jednostavno pratiti. No poruku koju nam nudi sasvim je jasno iščitati.
Godine idu, karavane prolaze, no ostajemo li mi isti? Koliko smo spremni okrenut glavu na drugu stranu za vlastitu dobrobit?, samo su neka od pitanja koja vam se vrzmaju po glavi dok gledate ovaj komad. Njegova odista jaka snaga je prikazana scenografija te njezina upotreba u razvoju priče.

Ostani u korak
s trendovima
Prijavi se na Journal newsletter.
Otac, Kći i Duh Sveti
U Satiričkom kazalištu Kerempuh imali smo priliku prisustvovati praizvedbi predstave Otac, Kći i Duh Sveti. Riječ je o novoj duologiji Mate Matišića u kojoj se uspješno poigrava gorkim humorom, finom ironijom i nevjerojatnim apsurdom. Opsežan je ovo komad, kako vremenski (preko 200 minuta) tako i tematski. Činjenica da je riječ o duologiji mu istovremeno i ide, i ne ide u prilog. Upravo će njegovo trajanje odbiti one koje u kazalište vole zaviriti rekreativno, jer djelo je ovo kojem se ne treba prepustiti. Ono vas bode i mnogo duže nakon što ste ga odgledali – ono postavlja pitanja i traži odgovore. Komad je to stvoren za diskusiju.
Ostaje žal što prvi dio nije izveden kao samostalna predstava jer bi isti, uz sitne dorade, zasigurno postao jedna od najpopularnijih predstava posljednjih godina postavljenih na našim daskama. Pogađa i lijeve i desne, prave i krive… i svatko će u njoj pronaći argumente da je upravo on u pravu – uistinu mudro izvedeno, protkano pametnim crnim humorom te potpireno sjajnom glumačkom izvedbom Vedrana Mlikote.

Zabranjeno smijanje
Povucimo paralele s prvim predstavljenim komadom – Ako je jedan dramski tekst postigao svjetski uspjeh, za očekivati je da isti ponovi i kod nas. Posebice ako uzmemo u obzir da je odavde i potekao. U ovom slučaju riječ je o komediji Zabranjeno smijanje, čiji je autor proslavljeni dramatičar Miro Gavran. Nakon 13 svjetskih premijera, ista je praizvedena i na domaćim daskama, upravo u režiji Teatra Gavran.
Teatar je ovo koji dobro poznaje svoju publiku te ih ni ovaj komad neće ostaviti na cjedilu. Dopadljiva je ovo predstava koja donosi priču o mužu, ženi i ljubavnici, čiji se životi toliko isprepletu i zakompliciraju da više nisu sigurni je li im lakše i ugodnije unutar tog ljubavnog trokuta ili izvan njega.
Foto: Mak Vejzović, Marko Ercegović, Jelena Janković