Vodimo vas u zemlju kauboja i posljednji bastion Divljeg zapada. Očarale su nas prirodne ljepote Wyominga
U Wyoming, zemlju kauboja i bizona te posljednji bastion Divljeg zapada odvodi nas fotografkinja Ana Knežević. Četrdeset i četvrta američka savezna država poznata je i pod nadimkom Equality State (Država jednakosti), budući da je prva koja je ženama dala pravo glasa. No, u svijetu je daleko poznatija pod nadimkom Zemlja kauboja, a unutar njezinih iznimno pravilnih granica smjestile su se brojne prirodne ljepote, uključujući i Yellowstone, prvi nacionalni park na svijetu.
Naša sugovornica Ana Knežević specijalizirala je dokumentarnu i portretnu fotografiju, a putovanje u Wyoming zapravo je bio povratak njezinom nekadašnjem privremenom domu. U Jackson Hole prvi put otišla sam 2014. godine kao studentica u sklopu programa Work and Travel. Kasnije sam pohađala internship za Wildlife Film Festival, što mi je omogućilo da budem okružena fotgrafima National Geographica, znanstvenicima i stručnjacima za očuvanje nacionalnih parkova diljem svijeta. U srcu Grand Tetona, usred očaravajuće prirode, shvatila sam da je fotografija moj istinski poziv, započinje Ana naš razgovor.
Nepredvidivo, pustolovno, divlje
Kako je bilo vratiti se u američku preriju?, upitali smo. Jackson Hole u jednom je periodu mog života bio moj privremeni dom te mi je bila velika želja ponovno posjetiti sve ono što me do tog trenutka obilježilo i navelo na put na kojem se sada nalazim. Bio je to povratak koji je sa sobom nosio posebnu emocionalnu težinu i koje je snažno utjecalo na mene, poput kompasa koji mi je pomogao da jasnije vidim svoje ciljeve i smjer kojim želim ići. Taj kutak svijeta zauvijek će ostati nepresušan izvor moje inspiracije jer sam upravo tamo spoznala da će fotografija biti neizostavan dio mog života, priznaje nam Ana.
Prva asocijacija na ovo putovanje su joj stari vestern filmovi – kauboji, rančevi, netaknuta priroda i divlji životinjski svijet. A kada smo ju zamolili da nam ovo putovanje opiše kroz tri riječi upotrijebila je sljedeće – nepredvidivo, pustolovno, divlje.
Prizori koji ostavljaju bez daha
Kako to obično biva kada su u pitanju putovanja u daleka prostranstva, zanimalo nas je koji ju je lokalitet posebno dojmio na putovanju. Mislim da će me uvijek fascinirati sklad čovjeka i prirode u tom malom mjestu. Zajednica koja živi tamo podređuje sve prirodi. Iako su zime neumoljive, duge i teške, kako životinjama, tako i ljudima, fokus je uvijek na prirodi. Ona određuje ritam grada, ljudi i kulture. Jackson Hole grad je koji se budi prije izlaska sunca jer tko god se tamo nađe htjet će sve svoje budne sate provesti u prirodi, istražujući sve što nacionalni park nudi. Rekla bih da je cijeli Grand Teton National Park mjesto koje me se dojmilo, jer je nemoguće odabrati samo jedno, otkriva nam, dodajući:
Ovdje se želiš zaustaviti svakih nekoliko kilometra i nikad ne znaš što te čeka iza sljedećeg zavoja ili na sljedećem vidikovcu. Nepredvidivost divljeg životinjskog svijeta čini doživljaj još očaravajućim, dok planine zaokružuju tu sliku, stvarajući prizor koji ostavlja bez daha.
Mjesto na kojem se treba prepustiti
Inače, smatra se kako je riječ Wyomin izvedena iz riječi jezika Delaware Indijanaca te znači “zemlja nepreglednih ravnica”, što je iz svega već rečenog uistinu prikladan opis. Ako uzmemo u obzir njegovu veličinu i broj stanovnika, spada među najslabije naseljene savezne države.
Imam osjećaj da je cijeli Wyoming jedan skriveni dragulj, iako je u svijetu nacionalnih parkova jako cijenjen, jer tu se nalazi i prvi proglašen nacionalni park na svijetu – Yellowstone. Mislim da će i meni svaki odlazak uvijek biti kao prvi, očaravajuć i nepredvidiv. Iz svojih putovanja i boravka, shvatila sam da se ovdje samo trebaš prepustiti, dodaje Ana.
Noću u ovom dijelu Zapada zvijezde su, kao što sam ih vidio u Wyomingu, bile velike poput rimskih svijeća i usamljene poput princa koji je izgubio dom svojih predaka i putuje po svemirima pokušavajući ga ponovno pronaći, a zna da nikada neće.
Jack Kerouac, Na putu
Susret s divljinom
Nakon prisjećanja na lijepe trenutke, uslijedilo je za našu sugovornicu možda i najteže pitanje, ono u kojem je trebala izabrati fotografiju koja joj je posebno draga.
Teško mi je odlučiti se za jednu fotografiju, ali draga mi je slika konja i Grand Tetona u pozadini. Ovo mjesto ima posebno značenje za mene, s jedne strane nalazi se ranč konja, a s druge strane krdo bizona. Često ovdje prolaze i medvjedi u potrazi za hranom, dijeleći put s drugim divljim životinjama, što pruža izvrsnu priliku za promatranje. Većinu svog vremena provela sam upravo ovdje jer mi je najdraži dio putovanja bilo promatrati i fotografirati životinje u njihovom prirodnom okruženju. Taj trenutni susret s divljim svijetom nosi posebnu čar za mene.
Za kraj nas je, u stilu Gibonnijeve pjesme zanimalo bi li ovoga puta (nešto) drugačije. Odgovor je bio sasvim jasan – nastalo bi još više fotografija. Vjerovatno bih još više fotografirala i dopustila sebi stati, i ostati na jednom mjestu i u jednom trenutku dovoljno dugo. Uvijek sam se borila s osjećajem da ću negdje nešto propustiti, a to je valjda utjecaj veličine prostora u kojem se nalazim, zaključuje Ana.
