U 90. godini napustio nas je proslavljeni hrvatski skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent Alfi Kabiljo (Zagreb, 22. prosinca 1935. – Zagreb, 1. travnja 2025.).
Svojim talentom, marljivošću, predanošću poslu i visokom razinom profesionalnosti ostavio je trag u cijelom svijetu i dotaknuo srca publike najrazličitijih glazbenih afiniteta. Glazbom je predstavljao Hrvatsku u svijetu, dosezima postao uzor novim generacijama skladatelja koje ga iznimno poštuju, podržavao je rad kolega i bio redoviti gost na svim značajnim koncertima, a slobodno je vrijeme od malena provodio u različitim sportovima. Pohađao je privatnu glazbenu školu skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, završio Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kompoziciju usavršavao u Parizu, a diplomirao je arhitekturu.
Neizbrisiv trag
Bio je zasigurno najsvestraniji hrvatski skladatelj međunarodne reputacije, a tijekom iznimno uspješne karijere skladao je glazbu za kazalište, film, TV produkciju, zabavne melodije, šansone, orkestralna, komorna i solistička djela, glazbu za djecu i primijenjenu glazbu. Njegovu glazbu izvodili su i snimali orkestri diljem svijeta, a dirigirao im je u Londonu (Pinewood i Twickenham), Los Angelesu, Parizu, Barceloni, Tokiju, a najviše u Zagrebu i Ljubljani.
Na hrvatskoj je glazbenoj sceni ostavio neizbrisiv trag glazbom brojnih mjuzikla, zbog čega je u tisku prozvan „kraljem hrvatskog mjuzikla“. Kultni mjuzikl Jalta, Jalta od praizvedbe 1971. godine u Zagrebu izveden je više od 1500 puta u interpretaciji različitih kazališta i njihovih ansambala, a preveden je i na njemački, talijanski i norveški jezik. Veliki uspjeh imali su i drugi mjuzikli Velika trka (1969.), Dlakav život (1976.), Crveni otok (1981.), Vjenčani list (1986.), Car Franjo Josip u Zagrebu (1989.), Kralj je gol (1994.) i Tko pjeva zlo ne misli (1998.) koje je realizirao najčešće u suradnji s Milanom Grgićem, Vladom Štefančićem i Dragom Britvićem.
Pjesme koje ostaju generacijama
Brojni su poznati hrvatski pjevači osvajali nagrade interpretirajući njegove skladbe: Radojka Šverko, Ivo Robić, Tereza Kesovija, Vice Vukov, Krunoslav Kićo Slabinac, Betty Jurković, Ana Štefok, Miro Ungar i drugi.
Skladao je glazbu za 40-ak filmova, među kojima su Scissors (sa Sharon Stone), Sky Bandits, Fear, Gymkata, The Girl, Kužiš stari moj, Seljačka buna, Deps, Novinar, Pad Italije, Okupacija u 26 slika, Lea i Darija te za veliki broj televizijskih serija Nikola Tesla, Ne daj se Floki, Nepokoreni grad. Za filmsku glazbu nagrađen je Zlatnom Arenom (1976., 1981. i 2010.), njegova glazba za film Sky Bandits bila je nominirana u kategoriji „Best original score“ kod BAFT-e (British Academy Film Awards) i Američke filmske Akademije (Oscar), a najveće priznanje Camille Award dodijelio mu je 2022. godIne Europski savez društava skladatelja (ECSA) za životno djelo.
Autor je komične opere Casanova u Istri (HNK Rijeka, 2009.) i baleta Kentaur XII (HNK Zagreb, 1979.) te opsežnog instrumentalnog opusa za solistička glazbala, komorne ansamble i orkestar. Za gudački orkestar transkribirao je Slike s izložbe M. P. Musorgskog (objavio Doblinger u Beču, a izveo, između ostalih i ansambl I Musici de Montréal). Zanimljivo je da su na nekoliko zimskih Olimpijada svjetski klizači izvodili koreografije na njegovu glazbu.
Neka cijeli ovaj svijet, zove se bajka
Široj publici ostat će zapamćen kao autor velikog broja zabavnih pjesama koje su ušle u antologiju hrvatske zabavne glazbe poput najizvođenije domoljubne pjesme Tvoja zemlja (Zagreb, 1971.), Svijet je moj (Rio de Janeiro, 1970.), Neka cijeli svijet (Tokio, 1971.), Dan koji se pamti (Opatija, 1978.), Želim malo nježnosti i ljubavi (Opatija, 1970.), Svemu dođe kraj (Zagreb, 1967.), Majko, nemoj plakati, Doviđenja, sretan put te velikog broja šansona Parkovi (Zagreb, 1965.), Ti si ruža, C’est la vie (Zagreb, 1983.), Kužiš, stari moj, Ne traži drugi put.
Glazba je Kabilju bila životni poziv, ne samo profesija. Cijeli je život bio slobodan umjetnik. Bio je visoko obrazovan, naizgled ozbiljan i suzdržan, spreman za šalu, humor, ali i veliki emotivac. Obitelj mu je bila temelj i podrška, kako na privatnom, tako i na profesionalnom planu. Sin Ilan aranžirao je i producirao njegovu glazbu, kći Daniela napisala je tekstove za mnoge skladbe, a supruga Katja prepisivala je note.
Djela Alfija Kabilja ostat će vrijedno nasljeđe svim generacijama, a glazba kojom nas je nesebično darivao otvorila je svijet u koji je i sam vjerovao: Neka cijeli ovaj svijet, zove se bajka, zelena i mirisna, cvjetna sva i nevina, livada iz sna. Upravo se uz ovu pjesmu opraštamo od njega…
