Hrvatski Timothee Chalamet ili pak Jeremy Allen White, a za neke i Bradley Cooper. Tako mnogi nazivaju mladog glumca iz novog domaćeg filma Zečji nasip koji je izazvao ovacije na ovogodišnjem Berlinaleu. Iako možda ima kovrčavu kosu i osmijeh kao spomenuti glumci, kada ga upoznate shvatite da je Lav Novosel jednostavno – skroz svoj. A kada pogledate Zečji nasip shvatite da je stvoren za glumu. Mi smo film pogledali na zagrebačkoj premijeri, a dojmove možete pročitati ovdje.
Povodom sjajnih reakcija na film, uhvatili smo Lava između pauza na Akademiji dramskih umjetnosti gdje studira glumu i razgovarali o ovoj prvoj velikoj ulozi i želji za uspjehom.
Odrastao si s roditeljima umjetnicima pa je možda i bilo logično da i ti kreneš tim stopama, ali što te najviše privuklo glumi i što ti ona donosi u život?
Odmah teško pitanje. Najteže. Postoje neke stvari u mome životu koje si uopće ne mogu objasniti. Gluma je ta stvar za mene. Uopće ne znam zašto ja u glumi. Kad razmislim, mogao bi reći razne stvari, da je to sve radi igre, razumijevanja ljudi, upoznavanja sebe, kreativnosti i življenja tuđih sudbina bez ikakve cijene i to bi sve bila istina, ali zapravo je pravi razlog taj da ne bi mogao sebe ni razumjeti ni osjećati da gluma i umjetnosti nisu u mome životu. Mislim da bi veliki dio mene uvijek falio. Vjerujem da je odgovor tu negdje. A moji me od malena potiču, ali mi i daju slobodu da se bavim glumom i svime ostalim na koji god način osjećam da je pravi. Jako mi je važno da mi tata pomaže u svim mojim glumačkim procesima jer je profesionalni glumac i jako puno toga zna i razumije. S mamom, koja je operna pjevačica, puno radim na glasu i disanju, stvarima koje su neophodne za svakog glumca.
Uloga Marka u filmu Zečji nasip ti je prva filmska glavna uloga. Riječ je o filmu koji progovara o važnim temama. Koliko je tebi bilo bitno ispravno postupiti prema liku i vidiš li imalo sebe u njemu?
Tema i film su vrlo delikatni, ali jako mi je bilo bitno da budu vjerodostojni i priča moguća i realna. Likovi koje Andrija i ja igramo su sigurno negdje stvarni, ali nemaju glas. Zato film i je važan, da progovori o temama koje nešto znače, a zbog bilo kojeg razloga ostaju nedotaknute. Mislim da svi imamo unutarnja previranja koje skrivamo i svijetu želimo pokazati samo lijepe trenutke i sreću, pa sam se našao s Markom u toj borbi onoga što je izvan nas i u nama.
Kako ti je bilo raditi s redateljicom Čejen Černić Čanak?
Čejen je jedna vrlo senzibilna, osjećajna osoba koja bezuvjetno daje povjerenje onima s kojima kreće u kreativni proces. Dugo smo radili i super se upoznali, puno zidova i blokada u sebi sam morao prijeći da dođem do otvorenosti i spremnosti za ovaj film, a Čejen mi je bila najvažnija u tom procesu.
Film je premijerno prikazan na Berlinaleu. Kako je bilo prisustvovati jednom takvom cijenjenom filmskom festivalu i što ti se najviše svidjelo?
Bilo je ludo. Deset dana kojih ću cijeli život pamtiti. Hrpa novih ljudi, partyja, iskustava, ali ono što mi je bilo najdraže je mogućnost gledati filmove i družiti se s ljudima iz cijelog svijeta i drugih kultura koji gaje istu ljubav prema filmu kao i ja. Osjetiti malo filmske čarolije iz bliza i vidjeti neka velika glumačka imena (Jessica Chastain, Andrew Scott, Timothee Chalamet i Marion Cotillard) kako se nose, koju energiju emitiraju pa da prijeđe i na mene malo te magije.
Mnogi su film usporedili s Call Me By Your Name pa onda i tebe nazvali hrvatskim Timotheejem Chalametom. Isti je nedavno u jednom govoru istaknuo kako želi biti jedan od najboljih ikad. Kako ti kao mladi glumac gledaš na tu izjavu i na činjenicu da se u zadnje vrijeme izruguje svakog tko se usudi pokazati želju za uspjehom?
Gluma je, čini mi se, poziv. Za nju se opredijeliš ako imaš stvarno nešto što želiš reći i dijeliti sa svijetom. Ako imaš potrebu. U sportu i u drugim zanimanjima, nitko se ne bi uvrijedio da netko kaže da želi biti najbolji i uspješan, a gluma, pošto se bavi emocijama i ljudskim sudbinama, dobiva drugačiji tretman. Za mene to nije nimalo pretenciozna i pompozna izjava, nego naprotiv mislim da možemo napredovati i ispuniti svoj potencijal baš ako si zadajemo izazove i ciljeve koji su negdje iznad nas i čine se nedostižnima.
Gluma zahtijeva puno kopanja po vlastitim osjećajima. Što tebi pomaže da postigneš potpunu posvećenost nekom liku?
Svijest o sebi. O svojim emocijama. Promatranje drugih ljudi. Osjećanje i razumijevanje stvari i okoline oko sebe. Gluma je za mene trenutno, mogućnost glumca da vjeruje u nešto što se ne događa, da dopušta da to utječe na njega i to onda prenese i podijeli s nekim ljudima. U stvari, otvoriti se, dozvoliti da te se vidi i biti ranjiv.
