Marijan Felver: Ono što me sve ove godine drži je umjetnički impuls koji tjera na stalne promjene
Planet srijeda vraća se u velikom stilu, mračnim spojem post-punka, new wavea i synth-popa. Proljetno izdanje popularnog party serijala donosi moćnu postavu predvođenu Cursesom i Skelesysom, koji će u zagrebačkoj Kontesi 21. ožujka predstaviti i svoj novi projekt Silver Tears. Uz njih, atmosferu će začiniti Le Chocolat Noir i domaćin Felver s kojim smo i razgovarali uoči ove prave glazbene poslastice s kojom ulazimo u proljeće.
Pred nama je još jedno izdanje Planet srijede s impresivnim lineupom. Kako ste odabrali baš ovu kombinaciju izvođača?
Pa, pored toga što imam određen muzički smjer u kojem želim ići, a samim time i okvir artista koje s kojim želim surađivati i upoznati ih, i u poslu promotera stvari ponekad idu glatko. Zapravo je Skelyses bio jedini kojeg sam odabrao za ovaj datum, a ostali su se poslagali sami od sebe. Naime, za ovo izdanje Planet Srijede predvidjeli smo predstaviti jedan od meni najboljih albuma za ovu godinu, Fading Echoes, spomenutog Skelesysa. Iza nas je ostala i neprikazana epizoda promocije Cursesovog albuma Another Heaven. Ispalo je da je njegov jedini slobodan datum za nadomjestak propuštenog upravo ovaj prvi dan proljeća pa je i on dodan na popis izvođača. Pridružio nam se i Le Chocolat Noir, pa smo dobili 2.0 verziju propuštene Planet srijede. A zadnja koincidencija je da Curses i Skeleyses zajedno imaju novonastali bend Silver Tears i upravo kreću sa promocijom nadolazećeg albuma, pa osim što će u petak zajedno izvesti nekoliko pjesama s tog albuma, i ime ove Planet Srijede se samo nadjenulo u Srebrne suze.
Vaši eventi svakako donose svježinu zagrebačkoj sceni. Kako ste dosad zadovoljni reakcijama publike?
Kada smo napravili taj prvi eksperiment usred ljeta u dvorištu Planeta u Ilici, nikakvu namjeru nismo imali da tako nešto ponovimo. A evo uskoro bi mogli proslaviti jubilarnu dvogodišnjicu. Rekao bih stoga da smo reakcijama jako zadovoljni. Naravno da postoje i oni drugi dani, ali onda svim silama nastojimo ostati normalni i srdačni kao što smo bili i prije nego smo pomislili da je sve otišlo k vragu.
Zagrebačka/hrvatska elektronička scena nije ekstremno velika, ali tu su svakako kvalitetna i odlična imena. No, je li izazovno u Zagrebu organizirati partyje kada mnogi govore da noćni život grada nije na razini na kakvoj bi trebao biti?
Složio bi se s mišljenjem tih mnogih. Ali moram reći da nam scena i nije baš mala. Vrlo je razvedena i dinamična, no možda nevidljiva. I ima sjajnih pojedinaca. Pored toga, noćni život grada ne formira samo scena elektroničke glazbe. Sav taj popratni sadržaj kao i infrastruktura također utječe na dinamiku noći, iz svega toga se stvara duh jednog grada, koji uvelike utječe na broj ljudi koji će se onda u noć i uputiti. Pritom ne tvrdim kako elektronička scena ne snosi nikakvu odgovornost za trenutnu mlakost gradskog noćnog života. Većinom isti vintage iz starog ormara za stara legendarna vremena, odigrava važnu ulogu u kreiranju duha grada koji već predugo vremena izgleda kao kontaminirana voda stajačica ne baš privlačna za brćkanje i loptanje, koliko se god izdaleka nekome sve skupa činilo da se radi o spektaklu i krešendu progresa.
- Surađivali ste s brojnim klubovima u Zagrebu, mnogi se sjećaju i vašeg programa u Gjuri 2, pokrenuli ste kultni program Stereotip – sve vas to čini ključnom figurom hrvatske elektronske scene. Je li zahtjevno nositi “to breme”?
Od vremena kada sam započeo put kroz elektroničku glazbu, scena se u Zagrebu i Hrvatskoj već puno puta promijenila. Nova vremena su uvijek izgrađivala i trendove, a ja sam se uvijek mučio s trendovima. Ne odmahujem olako rukom na njih, ali u njima postoji i neka vrsta stagnacije i sigurnog mjesta, a upravo je to ono što stvara breme. Konstanta koja me sve ove godine držala bio je umjetnički prigovor, tako da sam se, htio ili ne, stalno mijenjao. Čim sam se sebi učinio trivijalnim, tražio sam sadržaj ekstremnih opasnosti da se zabavim. Tako sam se na neki način uvijek pronalazio na početku, pa sam breme “ključnosti“ zamjenio “bremenom“ početnika i obožavatelja iz publike. Ono što je nakon svakog takovog novog početka važno jest naučiti čitati diskretne poruke, i vidjeti vrijednosti ispod prenemaganja takozvane angažiranosti i vatrometa kiča.
- Kako otkrivate novu glazbu/izvođače? Postoji li neko novo ime na domaćoj sceni koje vam je posebno ušlo u uho u posljednje vrijeme?
Moja je glazbena radoznalost velika, pa moj najintimniji fokus uopće nije koncentriran samo na elektroničku scenu, jer na neki način živim raspoloženja i prepuštam se njihovim utjecajima. Tako biram muziku i izvođače koje želim slušati i upoznati, prema emociji koju prepoznajem u radu kroz koji progovaraju. Kada sada pogledam unatrag, od diđeiranja sam uvijek muziku volio više. Diđeiranje mi je sredstvo da tu muziku podijelim, najradije s cijelim svijetom.
Nedavno sam napisao članak o novim kreativcima na sceni, pa ću evo nabrojati neka od novih imena u kojima vidim borce za slobodu da se ide do kraja: Chop, DaYes, Djeca, Doxia, Glazbena Kuhinja, illillillillillill, Kasja, Ki Klop, Le Chocolat Noir, Minolta, Nikola, Stankoff, Vitamin Disco.
