Popušta li Zečji nasip? Pogledali smo domaći film koji je izazvao velik interes javnosti
Nakon svjetske premijere na ovogodišnjem Berlinaleu, gdje se natjecao u službenom programu Generation, dugometražni film Zečji nasip redateljice Čejen Černić Čanak stigao je u domaća kina.
Nastao prema scenariju nagrađivanog dramskog pisca i spisatelja Tomislava Zajeca, u središtu njegove radnje je mladi sportaš Marko (Lav Novosel), čiji posložen život uzdrma povratak Slavena (Andrija Žunac), njegove dječačke zabranjene ljubavi. Mladi glumci sjajno su portretirali zadane likove, tu dvojbe nema. No ima li dvojbi kada je Zečji nasip u pitanju?
Popušta li Zečji nasip?
Premda će priča o zabranjenoj ljubavi dvojice prijatelja za neke biti razlog više da pogledaju film, a za neke razlog da mu nikada ne daju priliku – za nas je potpuno sporedna kategorija. Sasvim je jasno da će gay romansa biti koplje oko kojeg će se lomiti (i koje će lomiti) u medijskom prostoru, no jaka snaga ovog filma sve je ono što ne vidimo, ono što ostaje neizrečeno…
Nadolazeća poplava sjajna je metafora za bujicu osjećaja koja navire u glavnim likovima (ali i gledateljima kako film odmiče). Prijetnja njome, s druge je strane, sjajna metafora za rušenje ukorijenjenih stereotipnih obrazaca razmišljanja. Poplava prijeti i selu i običajima, baš kao i odstupanje od uvriježenih “normi”…
Žitelji grade brane, zečje nasipe, baš kao što se brane ustaljeni obrasci… No, može li se uvijek obraniti pred silama prirode? Pitanje je ovo na koje odgovor ipak moramo pronaći sami. I to je još jedna sjajna stvar kod ovog filma – on ne daje odgovore, daje pitanja. Baš kao što je to bila i moć filma Nebojše Slijepčevića Čovjek koji nije mogao šutjeti, ostavlja nas u vlastitim razmišljanjima, ali i poziva na diskusiju. Ima li ova priča sretan kraj ovisi o nama, baš kao što i prihvaćanje različitosti u svakodnevnom životu ovisi o nama.
Valja istaknuti kako su sjajno odabrani naslovni likovi te načini na koje se kroz njih poigravaju s pojmom muškosti. Marko kao sportaš, šampion u obaranju rukom (ide li muževnije) i zaljubljenik u automobile te Slaven, onaj koji šuti i trpi, koji napušta selo radi boljeg života… oba na svoj način onakvi kakvi bi za javnost trebali biti. No istovremeno, daleko od toga.
