KULturni radar: Luisa Pascu predstavlja nam svoj Namještaj. Nije ono što biste očekivali

Izložbom slikarice Luise Pascu autoironičnog naslova Namještaj zagrebačka galerija Kolekcionart ove subote 15. ožujka u 19h otvara svoju izlagačku sezonu 2025, u kojoj će u sklopu programa Kolekcionart: Nove Perspektive predstaviti četiri samostalne izložbe likovnih umjetnika mlađe i srednje generacije. Zahvaljujući novom partnerstvu između Kolekcionarta i udruge URANIA, izložba će se održati u multimedijalnoj dvorani Prostor Kreacije, na Trgu Eugena Kvaternika 3, u veži. Ovom prilikom Kolekcionart će obilježiti i dvije godine djelovanja, na mjestu gdje je 15. ožujka 2023. cijela priča o stvaranju prepoznatljive destinacije na kojoj će najšira publika imati priliku upoznati mlade hrvatske vizualne umjetnike i započela.

Nakon što je u srpnju prošle godine publiku oduševila izložbom Kupaonica u Galeriji Šira, kojom je predstavila svoj diplomski rad slikan na keramičkim pločicama, novim ciklusom Luisa Pascu ponovno se vraća u medij ulja na platnu i publici još jednom kroz svoje slike otvara vrata u svoj svijet intime.

Namještaj

Novi slikarski ciklus naziva Namještaj inspiriran je životnim prostorom same umjetnice, odnosno stanom u kojem živi sa svojim partnerom, također slikarom. Ciklus se sastoji od ulja na platnu većih i manjih formata, čije su dimenzije određene stvarnim dimenzijama predmeta koji se u njihovom stanu i nalaze. Tako na slici formata 205×145 cm možemo vidjeti motiv kreveta iz ptičje perspektive, u kojem se isprepliću scene spavača u različitim vremenskim sekvencama.

Kako objašnjava kustos izložbe Bartol Fabijanić – “Slike iz novog ciklusa Luise Pascu izazivaju refleksnu reakciju promatrača. Zašto namještaj, k tome još u njegovoj prirodnoj veličini, Luisa odabire ovoga puta za svoju umjetničku temu? Kao i često u povijesti slikarstva, odnosno općenito ljudskih ideja i kreacija, svakodnevne teme i banalni predmeti mogu poslužiti kao inspiracija za transfer nekih viših autorskih misli i osjećaja, čime nastaju upečatljiva umjetnička djela koja nose dublju supstancijalnu poruku, nadovezujući se na sam pojavni svijet kojeg prikazuju. Do začetka ove ideje kod Luise dolazi spontano i automatski, jednom prilikom prošle godine kad umjetnica zastaje na trenutak… i počne osvještavati životni prostor u kojem boravi i kojeg dijeli sa svojim partnerom Teom, također slikarom.

Od ruba do ruba slikarskog polja

U svojevrsnom ciničnom obratu, umjetnica počinje zamjerati vlastitim slikama što postoje, odnosno što nepotrebno zauzimaju prostor njihovog nevelikog stana na zagrebačkoj Šalati. Isprva ju takva situacija veseli i intrigira, pa se Luisa dohvaća fotografskog aparata kojim bilježi različite prostorije u stanu, dupkom ispunjene svakodnevnim objektima koji čine dio njihovog životnog ‘inventara’, a među kojima prevladavaju njezine i Teove slike. Tako snimljene kadrove Luisa zatim vješto prenosi na platno, ne zadržavajući se pritom mnogo na samim slikama ili razlozima zbog kojih ih je stvorila, uviđajući tek da je gore spomenuta gomila ‘stvari’ sada postala još veća.

U tom trenutku dolazi do tzv. umjetničkog kairósa, trenutka u kojem se autorica pita zašto tema slika ne bi bile stvari u stanu, odnosno namještaj, sam po sebi – prikazan onako brutalno direktno, en face, bez nekakve iluzije prostora ili druge perspektive. Ovaj moment predstavlja i autoričinu ironičnu opservaciju na svijet umjetnosti i slikarstva, u kojem slikari često prikazuju ljude ili predmete unutar realnog prostora kojeg oni nastanjuju, ili pak izdvajaju objekt iz njegove prirodne okoline ne bi li ga smjestili u neki nedefinirani prostor. Svojom serijom ‘Namještaj’ autorica izbjegava ovu dualnu poziciju realističnog slikarstva, te rastežući objekte svojih slika od ruba do ruba slikanog polja dokida granicu između iluzije i zbilje.

Komodifikacija umjetnosti

Druga dimenzija novog Luisinog ciklusa odnosi se na pitanje komodifikacije umjetnosti. Naime, razvijanjem vlastite ideje, autorica vrlo inteligentnim humorom dolazi do zaključka da je, povijesno gledajući, funkcija slike oduvijek bila ta da čini ukras u prostoriji – najčešće viseći iznad nekog kauča ili stola na zidu. U svojem jedinstvenom postupku slikarske tautologije, Luisa Pascu poručuje da su njezine (i sve druge) slike poput kauča ili ormara – samo roba, sa svojom specifičnom upotrebnom i klišeiziranom vrijednošću – stoga zašto ju s namještajem ne bi i posve izjednačili?”

Mislite li i vi da su umjetnički radovi samo roba? Osobno možete svoje mišljene preispitati i na ovoj izložbi, koju će se osim na otvorenju moći pogledati u nedjelju 16. ožujka od 11-14h, te od ponedjeljka do srijede 19. ožujka od 17-20h. Više o izložbi na linku.

Foto: Kolekcionart