Svi znamo da nije lako biti roditelj. Terapeutkinja nam otkriva kako se nositi sa stresom

Svi znamo da nije lako biti roditelj. Nije nikad bilo, ali danas je posebno teško.

Opterećeni smo savjetima s raznih strana. S jedne strane tu su savjeti starijih generacija koje nam sugeriraju ‘kako smo mi pa nam ništa ne fali’, a s druge tu su savjeti hrpe novih stručnjaka koji nas educiraju o roditeljstvu (neki itekako potrebni, neki samoprozvani i štetni). U moru takvih informacija stvarno nije lako razaznati koga slušati niti zaista čuti onaj svoj instinkt koji nam itekako može koristiti.

Idemo dublje uroniti u temu i otkriti kako se nositi sa stresom roditeljstva.

Biti roditelj danas

Biti roditelj je jedna od najljepših, a ujedno i najtežih uloga danas. S jedne strane imaš divno malo biće koje ti pruža neke od najljepših trenutaka u životu, s druge te jednako toliko i izluđuje. Ako si roditelj kojemu je stalo do djeteta svakako ćeš se truditi raditi najbolje moguće da to dijete izraste u jednu kvalitetnu osobu. Problem nastaje što je danas definicija kvalitetne i normalne osobe različita od jednog do drugog stručnjaka i ako ne znaš filtrirati informacije lako se izgubiš u moru svega.

Obasipaju nas raznoraznim savjetima sa svih strana i u pokušajima da to sve primijenimo stres samo raste i raste i raste. Prava je vještina znati filtrirati sve te informacije i zaista slušati ono što je dobro za dijete.

Problem nastaje kada se naša očekivanja poklope s tom hrpom savjeta. Velika većina roditelja ima očekivanja od sebe da bude ‘što bolja moguća’  što je jedna skroz logična želja. No često zanemarimo to da biti dobar roditelj je različito od biti roditelj koji nikad neće napraviti ništa krivo. U moru tih savjeta koje slušamo jako malo se govori o tome da je griješiti normalno (neki zaista to i rade, da ne pomislite da je ovo kritika svih) i onda takve poruke zajedno s našim prirodnim očekivanjima od nas samih dovedu do toga da se osjećamo baš loše kada pogriješimo u odgoju.

Roditeljski stres danas je najčešće i povezan sa svim tim očekivanjima i savjetima. Nismo (najčešće) opterećeni egzistencijom i možemo se baviti time kako i na koji način odgajamo svoju djecu. Negativna strana toga je što smo prezasićeni tim informacijama.

U knjizi Gabora Matea ‘Mit o normalnom’ navodi se primjer jedne mame koja je napisala bestseller vezan uz odgoj djece u kojemu daje savjete koje će svi stručnjaci koji imalo znaju o razvoju djece odbaciti. Ta mama nije niti po čemu stručna osim po tome što je mama. I u kombinaciji s nesigurnošću roditelja danas i želje da odgojimo svoje dijete kvalitetno kod roditelja koji ne zna filtrirati informacije netko će poslušati takve savjete i napraviti neku štetu. I možda se sad pitaš, ali što je majčinskim instinktom, pa on ne griješi? Zašto ta mama ne bi mogla napisati knjigu o odgoju?

Zato što to što si mama ti ne daje za pravo savjetovati nešto samo iz iskustva. Ja ne vjerujem da je majčinski instinkt nepogrešiv. Vjerujem da imamo taj instinkt i da nam može poslužiti, ali ne u svemu i ne stalno. Isto tako vjerujem da treba uz instinkt uključiti i informacije iz provjerenog izvora, a ponekad i iskustva drugih osoba oko nas.

Kako se onda nositi s roditeljskim stresom?

Pratite ograničen broj osoba koje se bave dječjim razvojem i provjerite kompetencije te osobe. Kakvo znanje i obrazovanje ima (ne samo formalno, već i neformalno) i iz kojeg izvora saznaje informacije. Kako vam djeluje prenošenje informacija, koliko je prenošenje informacija nabacivanje krivnje jer ne slijediš te savjete, a koliko je samo pružanje informacija? Ako vam nešto djeluje sumnjivo i ne slaže se s vašim osjećajem slobodno provjerite tu informaciju na još par mjesta.

Većina stresa dolazi zbog očekivanja od prije

Ne morate slijediti apsolutno sve što pročitate. U redu je da se trudite i da pokušavate, ali ne morate slijediti sve upute kao da su obaveza.

Primijetite očekivanja s kojima ste ušli u roditeljstvo. Velika većina stresa nastaje upravo iz očekivanja koja nosimo sa sobom od prije. Potreba za kontrolom, za savršenstvom, potreba da svi oko nas budu sretni i namireni (a mi ćemo lako) donose jako puno stresa u već stresno roditeljstvo. U redu je da ti nekad ne ide. U redu je da djeca plaču i da ih razočaraš, u redu je i da ti kuća nije u najboljem redu.

Potreba za kontrolom

Otpustite potrebu za kontrolom. Jedan od čestih problema većine ljudi (ne samo onih koji su roditelji) je potreba za kontroliranjem svega oko sebe. Ovo je jedna od normalnih ljudskih potreba. Svijet je puno ljepše mjesto za život kada nam je predvidiv, a predvidivost dolazi iz naše mogućnosti da kontroliramo stvari i osobe oko sebe. Potreba da sve kontroliramo je nešto što se savršeno preklopi s roditeljstvom. Problem nastane kada shvatimo da je dijete sve samo ne pod našom kontrolom. Jedan od najvećih izvora stresa kod mene je bio upravo taj da moje dijete mora nešto onako kako sam ja zamislila ili u periodu kada sam zamislila (pogotovo period postpartuma). Jednom kada sam se naučila s time nositi, odnosno otpustiti, sve je postalo lakše.

I zadnje, ali ne najmanje važno. Tražite podršku. Ne morate sve sami. Naši roditelji i naše bake i djedovi su često imali puno više podrške nego mi danas. Razlog je jednostavan. Živjelo se u zajednicama, ljudi su bili bliskiji i povezaniji, jako puno ljudi je odrastalo u selima i okolicama gradova. U takvom jednom vremenu bilo je lako dobiti podršku bez da si tražio. Danas je situacija obrnuta i u svoj užurbanosti u kojoj živimo ljudi oko nas se često i ne sjete nuditi pomoć, a možda bi i htjeli. Zato je važno ne osjećati se loše ako ne možeš sam/a. Potraži pomoć. Pitaj kada ti treba. I sjetite se jedne korisne izreke – ne postoji tako nešto kao savršen roditelj, postoji samo stvaran roditelj.

Autorica teksta: Dina Drozdek, psihoterapeutkinja

Foto: dupephotos.com