Teorija privrženosti (attachment) razvijena je od strane psihologa Johna Bowlbyja, a bavi se načinom na koji se djeca emocionalno vežu za svoje roditelje i kako ta privrženost utječe na njihove odnose u odrasloj dobi. Teorija razlikuje četiri osnovna stila privrženosti: sigurnu, anksioznu, izbjegavajuću i dezorganiziranu privrženost. One se razvijaju na temelju interakcija s roditeljima u djetinjstvu. Ovi obrasci utječu na način na koji ljudi doživljavaju intimnost, povjerenje i emocionalnu povezanost u budućim vezama.
Ova treća, izbjegavajuća, (avoidant attachment) definitivno je postala jedan od najzanimljivijih termina na internetu u zadnje vrijeme. Gdje god pogledamo svuda nailazimo na termin avoidant attachment. Što on točno znači, kako se manifestira, kako ga prepoznati, što s njim kada ga prepoznamo?
Avoidant attachment
Avoidant attachment oblikuje se još u djetinjstvu, često kao odgovor na emocionalno distancirane ili nedosljedne roditelje. Odrasle osobe s ovim stilom teže neovisnosti, izbjegavaju previše bliskosti i teško izražavaju emocije. Ako vam se čini da vas prevelika intimnost plaši, da se lako povlačite iz odnosa ili da teško pokazujete ranjivost, možda prepoznajete elemente izbjegavajuće privrženosti kod sebe.
Kako se manifestira?
- Osjećaj gušenja u vezama
Kada partner traži emocionalnu bliskost, imate potrebu za distancom.
- Samodostatnost
Vjerujete da ne trebate nikoga i oslanjate se isključivo na sebe.
- Izbjegavanje sukoba
Radije šutite i povlačite se nego da se suočite s emocijama.
- Teškoće u izražavanju osjećaja
Često ne znate kako verbalizirati ili prepoznati vlastite emocije.
- Strah od ovisnosti o drugima
Pomisao da vam netko postane previše važan izaziva nelagodu.
Ovi simptomi vam itekako mogu otežati ulazak u odnose i zadržavanje istih. Često ćete se baš zbog njih osjećati kao da stalno nešto radite krivo ili kao da je svaki partnerov potez usmjeren ka vama. To može biti izrazito teško i stresno pa veliku ulogu igra i partner i odnosi u koje ulazite.
