Pogledali smo: Babygirl nije otišao dovoljno daleko i definitivno nije erotski triler kakvim se prikazuje
Na Filmskom festivalu u Veneciji nagradu za najbolju glumicu dobila je Nicole Kidman za film Babygirl. Upravo taj uradak bio je jedan od onih o kojima se najviše pričalo proteklih blagdana. U američka kina stigao je na Božić, kod nas početkom ove godine, što znači da su društvene mreže prepune klipova iz filma. Babygirl je okarakteriziran kao erotski triler, a prije nego što je stigao u kina, mnogi su ga najavljivali kao spas za taj često posrnuli žanr. I mi smo pogledali film. Evo kako nas se dojmio.
O čemu je riječ?
Prije nego što damo naš sud, upoznat ćemo vas s radnjom filma. Babygirl prati Romy (Kidman), moćnu ženu na direktorskoj poziciji jedne tehnološke firme. U početnoj sceni film nas odmah baca u seks scenu. Vidimo Romy u vrućoj sceni sa svojim suprugom Jacobom (Antonio Banderas). Odmah nakon te scene slijedi još jedna, ona u kojoj Romy poskrivećki masturbira jer sa suprugom ne može doživjeti orgazam. Ono što nam to zapravo pokazuje i što njezino ponašanje tijekom filma govori jest – Romy cijeli svoj život glumi nešto što nije. Pravi zaplet se dogodi kada u njezinu firmu stigne mladi stažist, Samuel (Harris Dickinson) s kojim se ubrzo upusti u aferu.
Nije otišao dovoljno daleko
Ako izuzmemo uvodnu scenu, iako bi trebao biti erotski triler, u filmu jako fali erotike. Babygirl je mogao otići puno dalje u prikazu potisnutih seksualnih želja, fantazija, moralnosti, odnosa moći i slično. Nije rekao ništa novo, a čak ni scene nisu seksi. Imali smo osjećaj da je cilj redateljice i glumaca bio da određene scenu i budu seksi, no nama su samo ispale neugodne. Možda se ta neugodnost može opravdati s time da Romy nikad nije skroz sigurna u što se upušta i nije joj uvijek ugodno i na trenutke je sramežljiva kao da shvaća koliko je to sve suludo. Između Romy i Samuela vlada neugodna tišina, zbunjenost u vezi toga što dalje napraviti i to se možda odražava u tim seksualnim scenama, no nažalost, kao gledatelju je to malo teško za gledati.
Čak ni golotinje nema puno za film koji se želi prikazati erotskim. Kao da su se više fokusirali na psihološku stranu svega, no onda ni to nije otišlo dovoljno daleko. Ono što Romy pali jest opasnost, odnosno kako sama kaže u jednom trenutku u filmu – to da je sve na kocki, da bi sve mogla izgubiti. Kaže i svom suprugu da je još kao mala imala ‘mračne misli’. Voljeli bismo da smo onda dobili uvid u njezinu prošlost i da su se njezine mračne želje i fantazije više razradile jer bi onda možda naposljetku i razumjeli zašto radi to što radi. Ovako smo samo imali osjećaj da se jako sramoti i riskira obitelj.
Zašto?
Nakon gledanja filma imali smo jedno pitanje – zašto? Iako nam je jasno da Romy ima određene seksualne želje, u braku u tom pogledu nije zadovoljena, međutim još uvijek nam nije jasno zašto se upustila u aferu. Iako je Harris Dickinson nedvojbeno fizički privlačan, njegov Samuel u filmu je pomalo kreten, stoga ne razumijemo zašto bi se jedna snažna i pametna žena uopće interesirala toliko za njega. Možda samo ne spadamo u kategoriju ljudi koji imaju kink na moć pa ne razumijemo. Također, film je promoviran kao feministički, onaj koji slavi žensku seksualnost, no ne možemo ne primijetiti da se Romy u filmu malo ponižavala određenim ponašanjima.
Ako vrijedi zbog nečega pogledati film onda je to zbog glumačkih izvedbi. Nicole Kidman ne može biti loša. Mislimo da je sjajno da glumica njezinog kalibra još uvijek bira svestrane projekte. Harris Dickinson također je uvjerljiv i sigurni smo da svjedočimo velikom rastu ovog talentiranog glumca. Pohvale idu i sporednim glumcima koji nikada nisu nebitni. Sve u svemu, film ima svojih pozitivnih strana, no negativne ih prevladavaju.
