Posjetili smo izložbu koja krije neke od najljepših domaćih arhitektonskih projekata. Ovi ljudi su ih birali

U nedjelju, 15. prosinca 2024., u prepunom prostoru Umjetničkog paviljona u Zagrebu svečano je otvorena izložba 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma pod nazivom Dijalozi/Monolozi, pod selektorskim vodstvom arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića.

Izložba se održava u suterenskom prostoru Umjetničkog paviljona, koji je trenutno u fazi obnove, smještenom na izuzetno frekventnoj adventskoj ruti zagrebačke zelene potkove, pa tako posjetiteljima Adventa pruža jedinstvenu priliku uživanja u ovom arhitektonsko-kulturno-izložbenom programu.

O izložbi i selekciji nagrađenih

Krovna tema ovogodišnjeg Salona je reuse, odnosno ponovno korištenje postojećih struktura i ambijenata za nove ili slične namjene. Na izložbi je predstavljeno 124 izabranih projekata, uključujući 40 realiziranih, 36 idejnih i konceptualnih radova, 39 studentskih projekata i 9 publicističkih radova. Svi ovi radovi, prikazani kroz makete, od radnih do sofisticiranih modela, reflektiraju širok spektar autorskih pristupa i različitih dimenzija, mjerila, materijala i detalja izvedbe.

Izložba je interaktivna, a svaki izloženi rad popraćen je detaljnom online prezentacijom na službenim stranicama Salona, dok QR kodovi uz radove omogućuju posjetiteljima dodatne informacije.

O selektorima

Osim što su na otvorenju dodijeljena priznanja i nagrade, uključujući Veliku nagradu 59. zagrebačkog salona, imali smo priliku razgovarati s arhitektima o selekciji radova i procesu izložbe.

Iva Letilović i Igor Pedišić diplomirali su na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te žive i rade u Zadru. Od 2007. godine surađuju u arhitektonskom uredu AB forum. Njihov rad obuhvaća brojne realizacije, natječaje, projekte, izložbe i predavanja, a osvajali su brojne nagrade, uključujući “Vladimir Nazor”, “Viktor Kovačić”, “Bernardo Bernardi” i “Drago Galić”, kao i nagrade na Trijenalu arhitekture u Bukureštu. Iva Letilović je izvanredna profesorica na Fakultetu građevine, arhitekture i geodezije u Splitu, dok je Igor Pedišić predavao Dizajn i vizualne komunikacije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za projekt rekonstrukcije Providurove palače u Zadru 2022. godine, osvojili su prestižnu Godišnju nagradu „Viktor Kovačić“ i Godišnju nagradu „Vladimir Nazor“.

Intervju

Ovom su nam prilikom ispričali kako je tekao proces odabira radova, koji su bili kriteriji, ali i kako je došlo do odabira teme.

• Kako ste se odlučili na temu reuse za 59. zagrebački salon arhitekture i urbanizma? Koji su vam bili glavni kriteriji pri odabiru radova koji korespondiraju s ovom temom?

Naša tema fokusirana je na Reuse, koji udahnjuje novi život povijesnim strukturama u kojima suvremena intervencija, bez obzira na njezin intenzitet i pojavnost, zajedno s postojećim stanjem, kreira temelje za neku novu arhitektonsku paradigmu. Ta dvojnost – starog i novog – bilo da uspostavlja dijalog ili monolog, bilo da stvara ravnotežu ili disbalans, ili pak podržava status quo, utire novi, ponekad i nepredvidljiv put u promišljanju krovne teme Salona. Radovi koje smo odabrali predstavljaju presjek relevantnih arhitektonskih tema u Hrvatskoj u kojima dva vremenski udaljena, često suprotstavljena prostorna diskursa, postaju neraskidiva cjelina koja generira novu vrijednost, koju će posjetitelji sigurno prepoznati na izložbi.

Selekcijom Salona i odabirom niza nerealiziranih projekata, primjerice natječajnih, samoiniciranih ili studentskih, podržani su i javnosti predstavljeni i oni projekti koji ne mogu, nisu, a možda i nikada neće biti realizirani, ali koji trebaju ostati zabilježeni kao dio naše recentne arhitektonske baštine u teoriji i praksi. S druge strane, među realiziranim radovima niz je onih koji su u posljednjih desetak godina osvajali neke od značajnih  nagrada u arhitekturi, što je jasan pokazatelj da je reuse u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi stalno aktualan i relevantan.

• Među odabranim radovima, postoji veliki broj studentskih radova. Kako ste procijenili njihov potencijal u odnosu na već realizirane projekte? Što mislite da studenti mogu donijeti novog u diskusiju o prenamjeni postojećih struktura?

Studentski radovi, koji čine zaista velik broj selektiranih radova, gotovo trećinu, na osebujan način, upravo svojstven onima koji tek ulaze u profesionalni svijet arhitekture, svježe i radikalno otvaraju horizonte u sklopu teme Salona. Svojim snažnim gestama ovi nas radovi iznova podsjećaju na moć arhitekture i neiscrpnost njezinih granica izražavanja. S tom mišlju ukupno pet Priznanja Salona dodijeljeno je upravo studentskim radovima i to itekako različitim projektima i prostornim kontekstima, koji na višestruko zanimljive načine daju odgovore na temu drugačije upotrebe postojećih struktura. Kako smo ih opisali u obrazloženju: Nogometni travnjak uokviren polifunkcionalnim strukturama koje su ujedno i nosači velikoga platnenog krova; nekadašnja tvornica Sljeme koja postaje umjetnički centar grada; plinske platforme koje postaju sakupljači otpada, stražarnice i novi gradovi; rehabilitacija zagrebačkog donjogradskog bloka kojom se niz kuća povezuje ganjkom i pretvara u stambenu palaču; stambeni toranj umetnut u visoku strukturu ugašenoga nuklearnog tornja u nekoj novoj stvarnosti gdje su granice između čovječanstva i tehnologije zamućene… Svi ovi projekti doprinose hrabrom, zanesenom i promišljenom pristupu re-usa.  

• Maketa je osnovni izlagački alat Salona. Kako makete pomažu u razumijevanju arhitektonskih ideja, posebno kada je riječ o prenamjeni postojećih objekata?

Svi selektirani i izloženi radovi, oni konceptualni, idejni, kao i oni realizirani, prikazani su maketama, od radnih do iznimno sofisticiranih modela, od sasvim malih do jako velikih (i teških), od onih konceptualnih do onih koji jako vjerno reprezentiraju objekte. Za razliku od prošlog Salona, naslovljenog PING, održanog 2021. u balonu ispred Mimare, koji je projekte predstavljao isključivo virtualno i digitalno, naš pristup usmjeren je na sagledivost i taktilnost fizičkog modela. Vjerujemo da će posjetiteljima, kako onima iz arhitektonske struke, jednako tako i ostalima, vjerojatno i raznih generacija, biti zanimljivo vidjeti različite autorske pristupe mediju makete, izbor materijala od kojih su one napravljene, njihova raznolika mjerila i detalje, ali i vidjeti makete nekih javnosti poznatih objekata; primjerice obnovljenog Prirodoslovnog muzeja na Gornjem gradu, Zagrebačkog plesnog centra, nove Gruntovnice ili hotela Met koji se nalazi tek nekoliko stotina metara dalje od samog Umjetničkog paviljona. Neosporno jest da projekt intervencije u izgrađene strukture (još) ne postoji u fizičkom obliku te da ga sljubljujemo s fizički (već) postojećim artefaktom. Tek putem makete projekt on postaje taktilan, a posjetiteljima pruža neposredno iskustvo pogleda, sagledavanja mjerila, odnosa, ali i dodira, dijaloga svoje vrste.

• Kako balansirati između očuvanja povijesnih građevina i potrebe za suvremenim intervencijama? Koji su najveći izazovi u stvaranju “neraskidive cjeline” između prošlih i novih arhitektonskih slojeva?

Ponekad postojeće strukture imaju očuvan svoj materijalni i prostorni integritet, povijesnu čistoću i mirnoću, a implementirana arhitektonska intervencija gotovo da i nema fizičku pojavnost. Ponekad arhitektonska intervencija nadjačava slabe povijesne konstrukte, probija se iz zatečene forme i stvara njihovu ekstenziju. Projekt kojim bi trebao započeti novi životni ciklus arhitektonskog djela nastaje u napetosti između fizički prisutnog artefakta, relikta prošlog vremena, namjene i društvenog konteksta, te još uvijek virtualne arhitektonske misli, odraza današnjeg trenutka. Svaki slučaj zahtijeva posebnu pažnju, a izazov je upravo u toj napetosti koja se manifestira kao dijalog između tih dviju krajnosti ili kao monolog jedne od njih.

• Koje projekte među izloženima smatrate posebno značajnima i zašto? 

Osim priznanja studentskim radovima, dodijeljene su još tri jednakovrijedne nagrade kao i Velika nagrada Salona, pa ćemo njih i ovdje izdvojiti. Projekt nove Tržnice Gruž u Dubrovniku, koji potpisuju Dinko Peračić i Miranda Veljačić, sublimira temu ljetnikovca izvedbom samo translucentnog i potpuno apstraktnog krova koji natkriva postojeću tržnicu, mjesto susreta i esencijalne životne komunikacije tijekom cijele povijesti ljudskog roda. U projektu restauracije obalne bitnice Giacone na Brijunima autor Emil Jurcan minimalno zadire u povijesnu izgrađenu strukturu, ali smisleno projektira novo čitanje postojećih ambijenata te na taj način otvara novi, pomalo neočekivani sloj unutar teme reusa. Knjiga Alpski kontrapost u izdanju Orisa bavi se temom uravnoteženja tradicionalne seoske arhitekture istančanom, kako autori kažu, kirurškom operacijom arhitektonske intervencije na riskantnom pacijentu, tradicionalnom gospodarstvu sraslom s prirodom.

I konačno, rad nagrađen Velikom nagradom Salona autora Martine Mataije, Maroja Mrduljaša, Dore Sipine Modrić i Idisa Turata, pod imenom Rekonstrukcija Vitića: palimpsest tumačenja izvornosti, prava je posveta arhitektu Ivanu Vitiću i njegovom motelu na Preluku pokraj Rijeke, kreacija koja zatvara mapu prvotnog projekta poput dopisanog poglavlja nedovršenog romana. Pristup projektu sigurno je jedna od rijetkih, ispravnih, teoretski potkrijepljenih te izrazito moćnih i obranjivih argumentacija u, kako autori kažu, nizu fantazmagoričnih interpretacija, kreiranih na originalnim ozalid-kopijama nacrta s Vitićevim žigom i daje posebno svjetlo na temu zašite modernističkih građevina.

• Kako vidite budućnost teme prenamjene postojećih objekata u hrvatskoj arhitekturi? Koje korake bi arhitekti trebali poduzeti kako bi potaknuli veći interes i realizaciju takvih projekata u budućnosti?

Stava smo da je re-use upravo sadašnjost hrvatske arhitekture, a da je još niz projekata koji savršeno odgovaraju na ovu temu u samom početku ili trajanju izvedbe, pa bi upravo oni trebali biti spomenuta budućnost. Kao što smo već spomenuli, među realiziranim projektima koji su izloženi na Salonu je ogroman broj radova koji su osvajali nagrade i/ili nominacije za nagrade Vladimir Nazor, Viktor Kovačić i Bernardo Bernardi, ali i brojna inozemna priznanja i objave, što pokazuje da ih je struka već višestruko potvrdila i postale su indikator da interesa za takve uspješne prenamjene itekako ima.

Zagrebački projekti kao što su prenamijenjena Kino Urania, obnovljeni hotel Zonar ili spomenuta Gruntovnica u staroj Jašionici, zatim preuređeno Malo rimsko kazalište u Puli, nova Gradska knjižnica u Rijeci, ali i važni natječajni projekti u gradnji, kao što su autobusni terminal Žabica koji se gradi u Rijeci ili nova Gradske knjižnice u zagrebačkom Paromilinu su upravo ti napravljeni koraci koji trebaju gradovima, općinama pa i privatnim investitorima pokazati kako je budućnost ove teme u hrvatskoj arhitekturi u daljnjem promišljanju reuse pristupa, kao i u kontinuiranom poticanju kreativnog dijaloga između prošlog i sadašnjeg.

Sve nagrađene radove možete pronaći na službenoj web-stranici salona.

Dodatne informacije

Službeni Instagram profil: @zagrebacki_salon_arhitekture

Trajanje Salona: 15. prosinca – 31. prosinca 2024.

Radno vrijeme: svaki dan od 13 do 19 sati (neradni dani su Božić 25. i Sv. Stjepan 26. prosinac, a na Badnjak i Staru godinu izložba će biti otvorena skraćeno, od 13 do 16 sati)

Foto: Martina Movrić, Maja Bosnić