Tena koja stoji iza brenda Snivaj, spavaj otkrila nam je male tajne o spavanju beba i toddlera
Tvoj pristup spavanju beba i male djece bazira se na nježnosti i prihvaćanju, odnosno suprotan je popularnim američkim treninzima spavanja koji se i dan danas provode diljem svijeta. Možeš li nam približiti način na koji pristupaš djetetu/obitelji? Koje su sve razlike u ovim pristupima te kakvi su njihovi utjecaj na dijete?
Tako je, moj pristup je holistički i spavanje proučavam iz raznih kuteva. Na taj proces ne gledam na generički način jer svako dijete je drugačije i ima različite potrebe za spavanjem. Upravo ovo je razlog zašto spavanje djece (pogotovo prvu godinu) nije moguće svesti na generičke rasporede koji na kraju često dovode do isfrustriranog djeteta i stresiranih roditelja. Djetetu i izazovima s kojima se susreće pristupam na individualan načini, stavljajući u centar dijete, njegovu jedinstvenost i njegove potrebe. Bitan dio pristupa je i edukacija roditelja o tome kako spavanje kod djece određene dobi izgleda (što je drugačije nego kod odraslih, zašto se bude, što mogu očekivati, a što je znak za uzbunu itd), otklanjanje frustracija i blokada kad je ta tema u pitanju te pružanje podrške. Naposljetku, uzimajući u obzir specifičnu situaciju svake obitelji, pomoću nježnih metoda i ‘trikova’ bavimo se izazovima sa spavanjem kroz koje prolaze. Cilj je da su svi odmorni, ali da pritom ni na koji način ne narušavamo najvažniji odnos: dijete – roditelj.
Rad s roditeljima na spavanju djece veoma je popularno zanimanje u Americi i Kanadi, ali tamo se većinom provodi na drugačiji način jer se radi baš trening spavanja s djecom. Postoji i pozadinsko objašnjenje zašto je kod njih to toliko zastupljeno. Primjerice, u SAD-u porodiljni dopust izuzetno je kratak i traje svega nekoliko tjedana. Majke nemaju luksuz porodiljnog od nekoliko mjeseci ili godine dana već se odmah vraćaju na posao gdje trebaju biti koliko toliko naspavane. Iz tog razloga, pokušavaju čim prije ‘istrenirati’ dijete da je što samostalnije kad je spavanje u pitanju (da se samo uspavljuje ili ne traži asistenciju kad se probudi), da ne traži utjehu roditelja, ne budi se noću, slijedi stroge rasporede spavanja itd. Zapravo, forsira se sve ono što bebama nije nimalo prirodno niti urođeno, a najčešće ni roditeljima.
Neke bebe koje su po prirodi bolji spavači te imaju blaži karakter i temperament mogu se prilagoditi nekom tipu treninga spavanja bez puno suza i otpora. No, kod većine beba takvi treninzi ne prolaze glatko, uključuju jako puno suza i frustracije i od strane roditelja i djeteta. Djetetu te metode ne dolaze prirodno jer se u blizini roditelja osjeća sigurnije, a roditelj bi trebao ignorirati svoj instinkt i pustiti dijete da se samo umiri dok plače i uspava. Sve to najčešće rezultira nezadovoljstvom s obje strane. Među treninzima spavanja postoji nekoliko metoda, od kojih su neke više, a neke manje kontroverzne i hladne. Osobno sa svojom djecom ne bih prakticirala niti jedan oblik.
Cilj je da su svi odmorni, ali da pritom ni na koji način ne narušavamo najvažniji odnos: dijete – roditelj.
Koje su najčešće frustracije mladih roditelja, pogotovo mladih mama, kada je riječ o spavanju beba?
Najčešće frustracije su oko čestih noćnih buđenja, ranojutarnjih buđenja, kratkih dnevnih spavanja, dugih večernjih uspavljivanja, načina uspavljivanja koji im ne odgovara i borbama oko regresije sna. Uz to, rekla bih da se mlade mama danas bombardira informacijama s raznih strana: zastarjeli savjeti mama, baka, svekrva, kvalitetni/nekvalitetni savjeti putem interneta, uspoređivanje s drugima. Sve to dovodi do veoma nerealnih očekivanja što na kraju postane veliki izvor frustracije.
Jedna od tema oko koje se i danas puno pametuje mladim roditeljima, jest co-sleeping, odnosno zajedničko spavanje s djetetom. Što nam sa znanstvene strane možeš reći o tome?
Za početak je bitno napomenuti da su pojmovi co-sleeping i bed-sharing različiti. Co-sleeping označava da dijete dijeli sobu s roditeljima i spava u njihovoj neposrednoj blizini, kao što je i preporuka AAP (American Academy of Pediatrics) iz sigurnosnih razloga minimalno 6 mjeseci, a idealno bi bilo i godinu dana.
S druge strane, bed-sharing označava zajedničko spavanje roditelja s djetetom i kontroverzna je tema u nekim zapadnjačkim zemljama, ali drago mi je vidjeti da se svijest o tome pomalo mijenja. S antropološke strane, zajedničko spavanje roditelja i djece dio je kulture i normalna je pojava u velikom broju zemalja svijeta. Tako roditelji mogu odgovoriti na djetetove potrebe prije nego što počne plakati ili postane uznemireno i bez ustajanja iz kreveta. S druge strane, mnoga djeca osjećaju se i spavaju bolje znajući da je roditelj blizu.
Međutim, u SAD-u su 90-ih godina izašle preporuke o spavanju djece koje su navodile da zajedničko spavanje s djecom (posebice kad se prakticira na neispravan način) povećava rizik od SIDS-s, odnosno sindroma iznenadne dojenačke smrti i tu je taj fenomen postao kontroverzan. Danas su novija istraživanja pokazala da veliki broj obitelji u nekom dijelu noći dijeli krevet s djetetom, svjesno ili linijom manjeg otpora. To je posebice slučaj s dojenom djecom koja se često bude kako bi jela ili radi utjehe pa je mamama jednostavnije da su s njima u krevetu. Upravo iz tog razloga, svijest o bed-sharingu počela se mijenjati jer kad statistike pokazuju da se velik broj obitelj odlučuje na takav raspored spavanja, od iznimne je važnosti da se prakticira na način koji je siguran za dijete. To potvrđuju i statistike koje kažu da opasnosti nije u tome što dijete spava s roditeljima, već opasnost predstavlja što se to često radi na neispravan način i ne poštujući sigurnosne smjernice. Danas se podiže svijest o tome da se roditelje koji biraju spavati sa svojom djecom ne osuđuje i kritizira, već educira o tome kako to raditi ispravno i sigurno. U nekoliko izvora naišla sam i na podatak da spavanje u bliskom kontaktu s mamom pomaže djeci da se smire i podržava proces dojenja, što zauzvrat štiti djecu od SIDS-a.
Bed-sharing ne odgovara svakoj obitelji i to je sasvim uredu. Razmatranje opcije spavanja u neposrednoj blizini, poput kreveta za dojenčad (sidecar crib), može biti kompromis koji omogućava roditeljima blizinu i sigurnost. Iznimno je bitno napomenuti da roditelji koji se odluče na ovakav raspored spavanja moraju detaljno informirati i educirati kako to prakticirati na način koji je siguran za dijete.
Ponekad se čini kao da svatko ima nešto pametno za reći o spavanju beba – čini li ti se da se o tome danas previše filozofira?
Pa, rekla bih: i da i ne.
S jedne strane, ja zagovaram jedan stress free pristup spavanju beba i toddlera, bez striktnih rasporeda, strogih pravila i sustavnog ignoriranja majčinskog instinkta. Smatram da se od teme spavanja ne treba raditi velika filozofija i mamama stvarati dodatni pritisak i overload informacijama.
S druge strane, u današnje vrijeme kad su nam informacije na dlanu ruke, ne možemo poreći važnost kvalitetnog spavanja generalno, a posebice kod djece. San je izuzetno bitan za djecu jer naspavanija djeca bolje će učiti i upijati, imati bolju memoriju, bolju emocionalnu regulaciju, te neometan fizički i mentalni razvoj. Mislim da je bitno poznavati osnovne informacije o temi spavanja jer su mame tako bolje pripremljene, imaju realnije postavljena očekivanja, izbjegnu neke početničke ‘greške u koracima’ i s mnogim se izazovima, koji kad tad stignu, dobro nose pomoću alata koje su naučile. Znaju prepoznati što je dio razvojnog procesa bebe, a kad je potrebno zatražiti pomoć.
Znamo što je večernja rutina, a sve češće čujemo za pojam “higijena sna”. Što ona sve podrazumijeva i kako pomaže djeci?
Higijena spavanja odnosi se na zdrave navike spavanja odnosno na odnos prema spavanju. Dobra higijena spavanja iznimno je važna za mentalno i fizičko zdravlje, kao i za cjelokupnu kvalitetu života. Postoji mnogo načina pomoću kojih se može unaprijediti higijena spavanja, a neki od najčešćih su redovito vrijeme odlaska na spavanje, optimizacija prostora u kojemu se spava (udobna temperatura, polu mrak ili mrak, udobna odjeća), njegovanje zdravih životnih navika (zdrava prehrana, tjelovježba i provođenje vremena na zraku), opuštajuća večernja rutina (ugašeni ekrani pola sata prije spavanja, izbjegavanje teških večernjih obroka, prigušena svjetla i provođenje vremena u umirujućim aktivnostima), a za djecu su tu i predvidive dnevne rutine spavanja.
Kao što djecu učimo važnosti oralne ili tjelesne higijene, tako je bitno učiti ih da od malena njeguju higijenu spavanja i prioritiziraju san. Naravno, dok su maleni na roditeljima je da paze na djetetovu higijenu sna, a u tom periodu oni ionako najbolje uče gledajući roditelje kao primjer. Stoga je bitno da i roditelji znaju i sami prioritizirati svoj san. Kako djeca rastu, tako i roditelji pomalo gube kontrolu nad navikama spavanja kod svoje djece, a upravo zato je bitno da do te dobi razviju osjećaj poštovanja prema spavanju.
Kako djeca rastu, tako i roditelji pomalo gube kontrolu nad navikama spavanja kod svoje djece, a upravo zato je bitno da do te dobi razviju osjećaj poštovanja prema spavanju.
Nudiš nekoliko vrsta savjetovanja, online programe i webinare, a tu je i puno besplatnih savjeta koje daješ putem Instagrama. Kako izgleda jedno tipično 1-na-1 savjetovanje? Koji dio svog rada najviše voliš i najviše te ispunjava?
Da, brend Snivaj, spavaj nastao je prvenstveno iz moje ljubavi i strasti prema temi spavanja beba i toddlera, pa sam tako i prvih 6 mjeseci Instagram profil vodila iz hobija i dijelila puno besplatnog sadržaja. U to vrijeme bila sam u procesu edukacije i certifikacije te sam sve novo što bih naučila dijelila s pratiteljima. S vremenom je profil krenuo organski rasti, a ja sam primijetila da je tema spavanja beba i toddlera od velikog interesa mamama u Hrvatskoj te su krenuli pristizati upiti o suradnji, a moj je hobi prešao u dodatni izvor zarade.
Što se tiče načina na koji surađujem s mamama, trenutno najviše putem individualnih savjetovanja i moram priznati da mi je taj oblik suradnje i dalje najdraži, pogotovo kad se radi o dugoročnim suradnjama gdje imamo priliku dobro se upoznati i postići još bolje rezultate. Osim toga, povremeno nudim i grupne webinare o temama koje se pokažu ‘gorućima’, u čemu isto uživam jer energija na takvim online okupljanjima je prekrasna. Trenutno sam u fazi kreiranja i lansiranja svojih prvih online programa, što je za mene veliki korak i izlazak iz zone komfora. Međutim, za taj sam se korak odlučila iz 2 razloga. Prvo, jer mame nekad moraju čekati duže na termin savjetovanja, a moguće da bi kroz programe te iste odgovore dobile puno brže (a i dodatno usvojile puno novih i korisnih informacija).
S druge strane, tako želim staviti veći naglasak na dublju misiju mojeg brenda: pravovremena edukacija i informiranost o temi spavanja beba i toddlera. Iako mi je rješavanje izazova spavanja s obiteljima veliki gušt, dugoročno puno veću vrijednost u svojem radu vidim putem edukacija koje će roditelje na vrijeme učiti o tome kako izgleda spavanje kod beba i toddlera, što je ili nije normalno, što mogu očekivati, kada treba reagirati i zatražiti pomoć, kako uspostaviti dobru rutinu od prvog dana ili doskočiti izazovima. Kad bi se, primjerice, o spavanju beba do 6 mjeseci informirale tijekom trudnoće (kao što se pripremamo na porod, dojenje ili postpartum) vjerujem da bi mnoge mame imale puno realnija očekivanja od svojih bebica i više samopouzdanja, a manje frustracija vezano uz temu spavanja. I iako poneke izazove sa spavanjem nije moguće izbjeći jer su razvojno normalni, bilo bi puno manje onih koje je moguće izbjeći.
Foto: Sanja Jagatić
