Prošlo je 20 godina od emitiranja Zabranjene ljubavi, a mi smo to proslavili s Danijelom i Franjom
Prošlo je 20 godina od emitiranja prve epizode domaće serije Zabranjena ljubav. Voljeli je ili mrzili, jedno je sigurno – Zabranjena ljubav ima jedan od najvećih utjecaja na hrvatsku pop kulturu 21. stoljeća kada pričamo o TV serijama. Riječ je o najdugovječnijoj domaćoj sapunici koja je izbacila čak 805 epizoda. Prva se na RTL televiziji emitirala 2004. godine, a zadnja 2008. Nedvojbeno je da je riječ o jednoj od najprepoznatljivijih serija na ovim prostorima, a to dokazuje i činjenica da se i dandanas vrte klipovi iz serije na društvenim mrežama.
Mnogi sada poznati glumci svoj su početak imali upravo u Zabranjenoj ljubavi. Mnogi su i nastavili nizati glumačke uspjehe i nakon završetka serije. Jedni od njih su Zoran Pribičević koji je utjelovio glavnog lika, Danijela te Vladimir Tintor koji se seriji pridružio 2006. kao dobri dečko Franjo. Obilježavanje 20 godina Zabranjene ljubavi spojili smo s Movemberom koji kroz studeni pažnju skreće na zdravlje muškaraca te se jedno popodne družili upravo s ovim dvojcem.
Serija koja je gurala granice
Zabranjena ljubav bavila se kontroverznim temama poput incesta, silovanja, preljuba, a imala je i jednog od prvih homoseksualnih likova na hrvatskoj televiziji. Serija je gurala granice u svojim pričama, što je bilo posebno iznenađujuće za vrijeme kada se emitirala. Kao dvojica glumaca koja su ostavili trag u Zabranjenoj ljubavi, Zoran i Vladimir otkrili su nam kako se osjećaju 20 godina nakon uloga koje su im na neki način promijenile živote, što najviše pamte iz tog razdoblja i kako kao muškarci brinu o svom mentalnom zdravlju.
Sjećate se gdje ste bili kada ste dobili ulogu?
Zoran: Naravno, kao da je bilo jučer. Tvornica električnih žarulja (TEŽ) – tamo su bile prve audicije i nakon nekoliko krugova, glavna producentica iz Njemačke rekla mi je: dobio si glavnu ulogu. S producentom iz Slovenije potpisao sam svoj prvi profesionalni ugovor, a ostalo je povijest, što bi rekli (:
Vladimir: Bio sam u Beogradu, gdje sam igrao u jednom mjuziklu. Bio sam u garderobi kada sam dobio poziv da sam prošao casting.
Obojica ste nastavili glumačke karijere nakon serije, bilo na televiziji, filmu ili kazalištu. Što sada najviše volite u vezi svog posla?
Zoran: Puno je stvari, ali, primjerice, u kazalištu me najviše veseli ta igra s kolegama i suigra s publikom u trenutku – jedna divna lakoća neočekivanosti. Nikada ne znaš što će se zapravo dogoditi i kako će koja publika reagirati, kako će kolege taj dan odigrati predstavu, hoće li tebe nešto novo ponijeti, nasmijati, dirnuti i sl. Kazalište ima nevjerojatnu, rekao bih, čak iscjeliteljsku moć…
Vladimir: Volim što je dinamičan, što imam priliku “brusiti” taj zanat, a i raditi na sebi kroz lica koja glumim, što je prepun zanimljivih i autentičnih ljudi kojima imam sreću biti suvremenik.
Studeni je mjesec kada obilježavamo Movember. Riječ je o periodu kada se pažnja usmjerava na zdravlje muškaraca. Kako vi brinete o mentalnom zdravlju i je li vam lakše neke emocije iznijeti kroz ulogu, nego u privatnom životu?
Zoran: U tom smislu smo mi glumci zaista privilegirani, kroz svaki proces i kroz svaku novu ulogu, uz kolege i publiku zapravo čistimo svoj um i srce koliko god nekada bilo i teško… Dosta pazim i na to da redovito vježbam i umjerno jedem – tada se osjećam najbolje.
Vladimir: Trudim se upoznati sebe, priznati si slabosti i vrline, u svemu pokušati naći nešto lijepo i dobro ili vrijedno divljenja. Puno mi pomaže to što u Osijeku imam svoj mali vrt u kojem radeći jednostavne stvari poput orezivanja ili zalijevanja, zapravo “čistim” mozak od viška informacija bar pol sata u danu i kontempliram o životu.
I za kraj, koji savjet biste dali mladom muškarcu koji tek ulazi u svijet showbiznisa?
Zoran: Ima više toga, ali svakako da ostane svoj, iskren prema sebi i drugima i da konstantno radi na sebi i postepeno dođe do cilja koji si je zacrtao – ništa ne ide preko noći – ustrajnost i kvaliteta uvijek isplivaju i u konačnici traju.
Vladimir: Svatko savjete daje iz vlastitog iskustva, tako i ja. Oni nikad nisu svakome, univerzalno korisni i to je u redu. Ali kad me već pitate za savjet neka to bude: Slava zna biti opojna – oprezno s njom, što čvršće držati noge na zemlji. Strpljenje je najjači alat i osnova mnogim važnim stvarima u životu. I treće: Sve što ti je namijenjeno će ti sigurno i stići na dlan, u pravom trenutku. To mi je život pokazao nebrojeno puta. S druge strane, sve što mislimo da jako želimo ili “zaslužujemo”, a to nikako da se dogodi; ako nije dobro za nas – i bolje je da to i ostane tako. Za time ne treba žaliti.
