Vlado Georgiev održat će koncerte 6., 7. i 8. prosinca u Plavoj dvorani Sava Centra. Gospodski u Sava Centru, kako su koncerti naslovljeni, otvorit će novu etapu njegovih nastupa nakon rekonstrukcije slavne dvorane. Gospodski je ujedno i manira kako se Vlado odnosi prema svojoj publici s kojom je tijekom višedesetljetne karijere povezan emocijom i glazbom. Gospodski je provod koji njegovi koncerti donose. Uz neprolazne hitove koji su obilježili njegovu dosadašnju karijeru, Georgiev iskrenom i emotivnom interpretacijom stvara posebne trenutke gradeći na taj način Put do srca tvog publike.
S proslavljenim kantautorom, pjevačem i producentom proveli smo dan upravo na mjestu gdje će se nakon pauze publici pokloniti, kako sugerira, s jedne od najljepših scena u svijetu. Prazno gledalište koje će tijekom tri koncertne večeri biti ispunjeno do posljednjeg mjesta postalo je naše mjesto razgovora, a Vlado Georgiev u svemu tome iskren i beskompromisno svoj. Gospodski.
Tradiciju Gospodskih koncerata tijekom prosinca nastavljate u kultnoj Plavoj dvorani. Koliko vas veseli povratak u Sava Centar?
Ne mogu vam opisati koliko se veselim povratku na scenu Plave dvorane Sava Centra. To je zaista nenadmašna koncertna dvorana u široj regiji. Svakako, i jedna od najljepših scena na svijetu. Fantastična u svakom smislu: ambijentalno, akustično, komforno, vizualno… Velika, a intimna. Predivan je osjećaj svaki put držati koncert u Plavoj dvorani. Kada je zatvoren Sava Centar zbog renoviranja i kada nije postojao nekoliko godina, za nas koji smo tu često nastupali, to je bio takav nedostatak scene koju smo željeli i mi umjetnici, a i publika…Gdje sada svirati u Beogradu, a da bude tako lijepo, afirmativno, udobno, toplo i ugodno, bilo je pitanje. Alternative koje smo bili prisiljeni prihvatiti ili proizvoditi, poput prošlogodišnje scene u Luci Beograd ili nekih manjih i ne tako kvalitetnih scena smo, eto, preživjeli, ali to nikad nije bio Sava Centar i Velika – Plava Dvorana.
Malo je reći da se veselim, više sam nego uzbuđen, jednostavno treperim u iščekivanju da ove godine ponovo stanem na onu sada novu i renoviranu pozornicu. Kad bih mogao, zagrlio bih cijelu dvoranu zajedno s publikom u njoj, eto, toliko se veselim.
Koji pokloni u Plavoj dvorani su vam ostali u najljepšem sjećanju?
Nebrojene emocije koje smo dijelili i svi oni trenuci luđačke energije koje smo zajedno doživljavali publika i ja, to je najveći poklon, kojem se, zapravo, svaki put poklonimo moj bend i ja. S najvećim zadovoljstvom i s velikim poštovanjem. Sjećam se svakog koncerta, od prvog do posljednjeg trenutka, pa i to osjećam kao poklon. Kada se spoji talent koji da Bog, podijelite ga od srca s publikom koja to nagradi ovacijama, to je potpuno jedinstven trenutak. Neusporediv s bilo kojim drugim. I svaki put je kao prvi, ista ljepota osjećaja punog srca i kompletne ispunjenosti. Tako se ja osjećam na kraju koncerta.
Dosta pažnje posvećujete na cjelokupnu produkciju vaših koncerata. Što pripremate za ponovni dolazak na ovu kultnu beogradsku scenu?
Pripremam vrhunsku scenu, bez lažne skromnosti. Već mjesec dana se rade skice, postavka tehnike, razrađuju se scene za svaku pjesmu. Puno ljudi je uključeno u to, iako publika to uglavnom ne zna. Produkcija koncerta je za mene na prvom mjestu. Jako mi je važno da to bude na vrhunskom nivou, koliko god to koštalo. Vrhunski zvuk, rasvjeta, vizualni efekti, ekrani, scenska pirotehnika, sve mora biti top class. Samo najbolje je jedina opcija. Drugačije jednostavno ne radim. Niti ću ikada raditi. Onog trenutka kada umjetnik počne kratiti produkciju da bi mu ostalo više para – prestaje biti umjetnik.
Iako imam dugogodišnju, stalnu ekipu koja je navikla na moje ideje koje nisu baš uvijek lako izvodljive, od njih često na prvim radnim sastancima za neki veći koncert čujem – Ma daaaj, nemoj opet, što mora svaki put na maksimum ? Onda se gledamo, ne progovaramo, ja dam neko svoje logično objašnjenje zašto mislim da tako treba i… krenemo raditi. Zatim u procesu pripreme takvih koncerata, iz faze u fazu, iz dana u dan, svi se nalože na sve te izazove, te kako realizacija odmiče, svi oni budu sretni što je tako. Na kraju koncerta, zajedno sjednemo i družimo se, a to što se dogodilo – nama je jasno i poznato još od prve ideje, pa znajući što bismo rekli jedni drugima uglavnom prešutimo, jer se potpuno razumijemo. Stvarno sam sretan što imam takve ljude toliko godina pored sebe. Kad to kažem, mislim i na svoj bend i na ekipu tehnike. Jedva čekam da krene montaža za Gospodski u Sava Centru.
Vaši prethodni koncerti u Sava Centru imali su epitet boemski, a kao goste ste dovodili ljude iz svijeta glazbe i glume. Planirate li na nadolazećim imati goste?
Naravno. Svake večeri ću imati gosta. Za sada, neka to bude iznenađenje. Ovakvi koncerti zaista zavrjeđuju kvalitetne goste. Kolege bliske mom senzibilitetu, ljude koje volim i čiji rad cijenim i poštujem. Da, imat ću divne goste…
Vaša glazba gotovo tri desetljeća nailazi na odobravanje publike širom regije. Puštajući je u domove, ona postaje dio njihove svakodnevice, intime i uspomena. Kolika je to validacija za autora?
Najveći uspjeh za autora je kada postane dio života ljudi. Kad u njihovim životima sviraju pjesme koje sam napisao, komponirao, otpjevao… O trajanju moje glazbe odlučuje publika, ne ja. S obzirom na to da na mojim nastupima u posljednje vrijeme ima jako puno mladog i vrlo mladog svijeta, to doživljavam kao jednu veliku sreću i blagoslov. Pjevam već trećoj generaciji. Kada sam kao mlad počinjao, voljeli su me roditelji i djeca, pa čak i stariji. Sada me slušaju djeca tadašnje djece, unuci ondašnjih roditelja. Predivno je to, zaista.
Jesu li iskrenost, emocija i univerzalne teme put prema trajnosti?
Iskrenost je najvažnija, ako mene pitate. Neskrivena i istinska emocija je također vrhunac iskrenosti. Pjevati ono što zaista osjećate je vrlo slično onome da govorite ono što zaista mislite. A tematika pjesama – ljubav je najuniverzalniji jezik na cijelom svijetu. Starija je od svake civilizacije, osnovni životni element. Samim tim, uglavnom se moje pjesme i temelje na ljubavi, a zarad ljubavi ljudi, one i opstaju, rekao bih. Ne kažem da glazba mora uvijek biti samo ljubavna. Tropski bar je, na primjer potpuno drugačija pjesma, ali je našla svoj put jer nosi dobru poruku, također vrlo iskrenu, spontanu i veselu. Ipak, uglavnom, držim se ljubavi, jer melodije koje stvaram same po sebi imaju emotivan, a opet ne tako jednostavan karakter. A takva je zapravo i ljubav, uopćeno gledajući.
U vremenu digitalizacije, bez obzira na video zapise i direktne prijenose, koncerti su ipak ostali dio vašeg posla koji je uvijek neponovljiv, rezerviran za trenutke u sali između vas i publike. Kako danas iskustveno doživljavate koncerte?
Vrlo je zanimljivo sve to što ste spomenuli. Vrijeme se promijenilo i puno toga nije kao nekada. Sve vrvi od telefona, svi snimaju i slikaju bezbroj fotografija koje zauvijek stoje u njihovim telefonima i vjerojatno ih nikada i ne pogledaju. Umjesto da slušaju koncert na koji su došli, ljudi masovno nešto snimaju, a koncert teče i mnogi i ne shvaćaju da su sebe spriječili da uživaju u trenutku. To je zaista loša strana digitalne ere u koju su nas, tek onako namamili, a odmah zatim gurnuli u provaliju socijalnog i stvarnog života, u stvarnom vremenu.
Međutim, koncert je toliko živa stvar, čak i kada gledate vrhunski snimljen, profesionalno miksan i montiran koncert, to nije kao da ste bili tamo. Koncert je najsličniji kazalištu. On je tu, tada i tako. Ako ste bili baš tada na toj predstavi, uživo, imali ste priliku to i doživjeti. Ne može se voljeti digitalno, ne može se smijati i plakati digitalno. Ne ljubi se emotikonom u telefonu i ne grli se njime. Mlade generacije su, nažalost, u masovnoj hipnozi i neprekidno gledaju u ekrane svojih smart telefona, ne shvaćajući da im za to vrijeme život, onaj istinski, prolazi. Vrijeme ne možemo vratiti i to bi trebalo nekako što više objašnjavati djeci i mladima dok ne bude kasno.
U našem prijašnjem razgovoru otkrili ste da radite na novim pjesmama. U kojoj stvaralačkoj fazi ste sada?
Mogu reći da sam u nekom ludom naletu inspiracije. Imam osjećaj da će pjesme koje ću uskoro objaviti biti osjetan pomak, da je ovo sada toliko zrelo, mada, može biti da sam i subjektivan jer su te pjesme meni svježe. Pauza koju sam napravio po pitanju objavljivanja, pa i pisanja, definitivno je bila i akumulacija svih tih novih pjesama, koje ću uskoro podijeliti s vama. Sve u svemu, pucam od inspiracije. Svira mi se toliko da ću sljedeći period podrediti najviše glazbi i posvetiti se radu u studiju, jer toliko želim što prije snimiti i objaviti nov materijal. Materijal, kako grozno zvuči kad pjesme i muziku uopće, eto, nazivamo materijalom…
Održali ste kontinuitet u glazbenom izrazu, stilu i pravcu. Koliko je dosljednost važna u samom stvaralačkom procesu? Imate li na početku rada na jednoj pjesmi već jasno definiranu ideju po pitanju glazbe, teksta, aranžmana, ili se prepuštate procesu, intuiciji i improvizaciji? O čemu to ovisi?
Uglavnom odmah na melodiju pišem i tekst, a zatim radim aranžman. Najčešće, onaj prvi udar i ono što ja čujem u svojoj glavi dok pišem, ne bude daleko od finalne verzije pjesme. Može se, svakako, kreativno improvizirati, ali to je uglavnom odlika neiskusnih i onih koji manje znaju što zapravo žele. To je kao kad lutalica nekuda putuje, a ne možete reći da nije negdje stigao. Stigao je, ali je pitanje je li tamo i želio doći. Boem jesam, ali lutalica nisam, naročito ne u glazbi.
Kada znate/osjećate da je jedna pjesma kompletna i spremna za predstavljanje publici? Jeste li, u tom smislu, skloni preispitivanju?
Uh, snimanje je često dug i mukotrpan proces. Dani i noći u studiju, onda pustite da se slegne, radite drugu pjesmu, pa onda opet preslušavanje. Vrlo kompleksan posao je isproducirati ozbiljno jednu pjesmu. Ali, DA, vrlo dobro znam kada je pjesma skroz gotova i kada ne treba više ništa mijenjati.
Gotovo svaki umjetnik, bez obzira na bogatstvo cjelokupnog opusa, ima nekoliko pjesama koje bez izuzetka izvodi na koncertima. Koju pjesmu vi nikada niste preskočili?
Mnoge pjesme nikad ne preskačem, jer su mnoge vrlo povezane. I vremenski i dinamički, kronološki, kako god. Ljudi uvijek i očekuju te najveće hitove, nema tu puno mudrovanja.
Postoji li neka vaša pjesma čiju interpretaciju s godinama i zrelošću drugačije dоživljavate?
Da, više njih, a to se može čuti ako poslušate snimku nekog koncerta od ranije. Neke sam tekstove, iako sam ih osobno pisao, počeo ozbiljnije doživljavati, a to se odražava i na samu interpretaciju. Eto, obratite sada pažnju na nadolazećim Gospodskim u Sava Centru.
Prodaja ulaznica za nadolazeće koncerte je dostupna putem stranice ddtickets.rs, a uoči tri večeri ispunjene glazbom, Vlado Georgiev poručuje:
Željno vas očekujem u prosincu u Plavoj dvorani Sava Centra da pjevamo zajedno i da se provedemo – Gospodski!
*Tekst je preuzet s portala Journal.rs
Foto i video: Journal
Stajling: Vanja Pantin
Garderoba: Mona Men
Lokacija: Sava Centar
